autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Jesmo li se navikli? Ili smo apatični?

AUTOR: Svjetlana Hribar / 04.05.2019.

Svjetlana Hribar

Predstavom ”Šest likova traži autora” u režiji Olivera Frljića i u izvedbi glumačkog ansambla Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba otvoren je ovogodišnji, 26. međunarodni festival malih scena u Rijeci.

Iako se predstava igra u Zagrebu od siječnja prošle godine i gostovala je do sada na više festivala u susjednim zemljama, izvedba u Rijeci prvo je hrvatsko gostovanje Kerempuhova ansambla s ovim naslovom izvan matične kuće!

Nikakvo čudo!

Već prije premijere mediji su prepričavali što će sve Kerempuhovi glumci raditi na pozornici i na koje će sve načine sramotiti idiličan život u domovini. Bilo je iluzorno očekivati da će se i jedan selektor brojnih hrvatskih dramskih festivala i smotri, nakon takva uvoda usuditi pozvati ovu predstavu na gostovanje!

Već prije premijere mediji su prepričavali što će sve Kerempuhovi glumci raditi na pozornici i na koje će sve načine sramotiti idiličan život u domovini

I tako se ono što bi trebalo provocirati reakciju ili barem potaknuti razgovor (a to je jedna od misija kazališta) – stavlja pod tepih. Ne može se reći da je predstava zabranjena, ali će ju malo tko vidjeti!

Isto je bilo i s Frljićevim ”Bakhama” u Splitu davne 2008. godine, kada je tadašnji intendant splitskog kazališta Milan Štrljić neoprezno ”pripustio” Frljića na Splitsko ljeto. Dva dana pred premijeru intendant je shvatio da Bakhe govore o zločinima u Lori, a posebno mu je opasnim zazvučao govor Ive Sanadera na Rivi 2001. godine, kada je Mirka Norca proglasio herojem i govorio kako Hrvatska ne smije progoniti niti izručivati svoje generale.

Sve to, vješto inkorporirano u Euripidov dramski tekst, do te je mjere zabrinulo intendanta Štrljića da je predstavu zabranio obrazlažući odluku brigom za sigurnost gledatelja (jer se prilikom predstave s visine bacaju komadi mesa).

Budući da je zabrana ipak izazvala određeni ”šušur” u gradu pod Marjanom, mlada je demokracija bila primorana pokazati benevolentnost i razumijevanje za umjetnost, pa je – nakon intervencije samog Ive Sanadera, prvog Tuđmanovog ravnatelja Splitskog ljeta – premijera izvedena i – ispraćena ovacijama!

Ali, već za naredne izvedbe nije se mogao pronaći termin, a kad bi se to i uspjelo nekako posložiti – predstava bi bila otkazana zbog ”pomanjkanja interesa na blagajni”! Istovremeno je gledateljima koji su htjeli kupiti karte bilo rečeno – da je predstava rasprodana.

Tek kad su Frljićeve ”Bakhe” stigle na Festival malih scena u Rijeci, javno se progovorilo o cenzuri i tom je prilikom gradonačelnik Rijeke – na jednom od najzanimljivijih i najživljih okruglih stolova u povijesti Festivala – pozvao Frljića da svoju predstavu, ako ju već Split neće, igra pod okriljem riječkog kazališta.

Radi se o žestokoj kritici hrvatskog društva, kritici koja udara u želudac, o upiranju prstom u mnoga bolna mjesta… Koja danas više – i nisu toliko bolna

Kasnijih godina ”Bakhe” su zaista postavljene u Rijeci, ali – kao i mnoge Frljićeve predstave koje su ubojite u trenutku nastanka – nisu polučile ni približan efekt! Mučna atmosfera logora nije se ponovila. Lora više nije bila u fokusu, njene strahote naprosto su prekrili drugi užasi koji su nam se događali.

I zabrana kojom se predstava ignorirala i odgodila – pokazala se vrlo učinkovitom.

Slična je sudbina i Pirandellovih likova koje Frljić stavlja u kontekst hrvatskih događanja. Na pozornicu, gdje je u tijeku proba scene vjenčanja Velimira Bujanca s pomno odabranim svatovima, stižu Pirandellova lica u potrazi za autorom.

Radi se o žestokoj kritici hrvatskog društva, kritici koja udara u želudac, o upiranju prstom u mnoga bolna mjesta. Koja danas više – i nisu toliko bolna!

Jesmo li se navikli? Ili smo postali potpuno apatični?

Jesu li – privremenim uklanjanjem s javne scene – bujanci, mamići, hasanbegovići i markićke manje opasni za buduću predsjedavajuću državu Europskom unijom?

Ili su aktualni kriminalci, pod krinkama saborskih zastupnika, nadmašili bijedu i zlo koje su na hrvatsku navlačili prije godinu dana gosti elitnog vjenčanja u glavnom gradu Hrvatske?

Sve neuralgične točke našeg društva prepoznaju se u Frljićevom poigravanju Pirandellom i nama samima.

Sve neuralgične točke našeg društva prepoznaju se u Frljićevom poigravanju Pirandellom i nama samima. U prvom redu to je strah

U prvom redu to je strah.

Strah od svega i svačega, a onda i želja za pripadanjem stadu.
Strah je opravdan. Jer, ako se nađeš na čistini – nitko te neće zaštititi.

To najbolje znaju Oliver Frljić i Linda Begonja. U njihove je stanove provaljeno istovremeno, poruku su shvatili svi – osim hrvatske policije, koja je ovaj dvostruki napad na supružnike okarakterizirala slučajnim.

Pa ti sad budi izbornik hrvatskih kazališnih događanja!

I zovi Frljićevu predstavu na gostovanje!

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: