Jesu li ustavni suci Šeparović i Bagić plagijatori?

Doznao sam da je za četvrtak, 7. rujna 2017. godine, sazvana sjednica Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju na kojoj se trebalo raspraviti jesu li Miroslav Šeparović i Snježana Bagić, dužnosnici Ustavnog suda, plagirali znanstvene radove (doktorsku disertaciju) i članke.

Novinarsko izvještavanje s te sjednice Odbora za etiku je, međutim, onemogućeno.

A nema dvojbe da je interes javnosti za rasprave na Odboru za etiku legitiman, osobito za raspravu o tome jesu li dužnosnici Ustavnog suda prepisivali tuđe radove i objavljivali ih kao svoje.

Utvrdi li se da su plagirali, više ne bi mogli ”obnašati sudačke dužnost” u Ustavnom sudu.

U Ustavni sud, međutim, postavljeni su uglavnom stranački poslušnici. Nedavno smo pisali da ništa puno bolje nije ni u ostalim sudovima u Hrvatskoj (pogledati: ”Postupak opoziva Đure Sesse, predsjednika Vrhovnog suda”, objavljeno 18. srpnja 2017. i ”Zašto treba opozvati Đuru Sessu, predsjednika Vrhovnog suda” objavljeno 13. kolovoza 2017.).

Onemogućeno je novinarsko izvještavanje sa sjednica Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju na kojoj se trebalo raspraviti jesu li Miroslav Šeparović i Snježana Bagić, dužnosnici Ustavnog suda, plagirali znanstvene radove (doktorsku disertaciju) i članke 

Stranački poslušnici stvorili su pravi lobi za stjecanje ”znanstvenih posvjedočenja”, nerijetko bez pokrića.

Ti dvojbeni magisteriji, disertacije i ostali radovi, zamišljeno je, kod neukih birača trebaju stvoriti dojam velikih sposobnosti stranačkih poslušnika, a radi njihova što boljeg uhljebljena na istaknutim dužnostima u zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti.

A Odbor za etiku počeo se u zadnje vrijeme uplitati u postupke etičkih preispitivanja dvojbenih disertacija i znanstvenih članaka pojedinih političkih poslušnika, ministara, predsjednika sudova, stranačkih lidera i ostalih.

U Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, koja treba obavljati administrativne poslove za Odbor za etiku, po svaku cijenu nastoje spriječiti informiranje javnosti o etičkom preispitivanju ”znanstvenih posvjedočenja” raznih političkih poslušnika, ministara, istaknutih članova političkih stranaka, predsjednika sudova i sudaca, itd.

Zahtjev da mi se omogući novinarsko praćenje sjednice Etičkog odbora na kojoj se trebalo raspraviti jesu li Šeparović i Bagić iz Ustavnog suda plagirali znanstvene radove (doktorsku disertaciju) i članke odbacila je Jadranka Žimbrek, administrativna tajnica Odbora za etiku!?

Ta administrativna tajnica odgovorila je da Poslovnikom o radu Odbora ”nije predviđena mogućnost prisustvovanja novinara i drugih zainteresiranih strana na sjednicama, jer se radi o povjerljivim informacijama”.

Neprihvatljivo je ograničavanje novinarima pravo na pristup informacijama, a još više uskraćivanje prava na javni nadzor rada Odbora za etiku.

U članku 38. Ustava jasno se precizira: ”Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji”.

Zapravo, koji je to vrag, taj Poslovnik na koji se pozvala administrativna tajnica?

Nije taj Poslovnik Odbora za etiku nikakav faraonov ukaz koji se mora bespogovorno poštovati. Taj Poslovnik nema ni snagu zakona, nije čak ni podzakonski akt (objavljen u Narodnim novinama).

Taj poslovnik je samo interni upravni akt (KLASA: 640-01/06-06/0001URBROJ: 355-01-14-2).

Sve što se pokušava da bi se spriječile informacije o (ne)etičnosti ”znanstvenih posvjedočenja” dužnosnika samo potvrđuje osnovanost sumnji u djelovanje lobija za stjecanje tih ”znanstvenih posvjedočenja” bez pokrića radi uhljebljenja manje sposobnih na istaknute dužnosti u zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti

Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju strukture državne uprave postupno su degradirale, od prvotno nestranačkog parlamentarnoga odbora srozan je na razinu samo jednog od odbora Agencije osnovane uredbom Vlade Republike Hrvatske (Agencija za znanost i visoko obrazovanje).

Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN  123/03) u članku 112. propisano je da ”Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade, imenuje Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koji ima 9 članova, od kojih su šest iz redova istaknutih znanstvenika i sveučilišnih profesora, a tri su osobe primjerenog ugleda u javnosti” (ni jedna osoba iz struktura državnih vlasti ili političkih stranaka).

A onda je uslijedilo, ako sam dobro prebrojio, osam tzv. izmjena i dopuna osnovnog teksta Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kao i još dvije odluke Ustavnoga suda, a sve radi ograničavanja prava Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju na uplitanje u ocjenjivanje autorstva radi sprečavanja plagiranja.

Najznačajnija izmjena objavljena je u NN 45/09 donošenjem ”dodatnog ili dopunskog” Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Člankom 15. tog ”dopunskog” Zakona propisana je mogućnost osnivanja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, specijalizirane ustanove koju uredbom osniva Vlada Republike Hrvatske.

A odlučeno je da ”administrativne poslove” za Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju umjesto osoblja iz Sabora obavlja administrativno osoblje iz te Agencije za znanost i visoko obrazovanje.

Neizravno je time Odbor za etiku ”spušten” s razine nestranačkog parlamentarnoga odbora praktično na razinu jednog od odbora izvršne vlasti, odnosno agencije osnovane uredbom Vlade Republike Hrvatske (neformalna, ali stvarna degradacija).

Inače za te agencije, tobože regulatorne i neovisne, a osnivane uredbama Vlade (!?), svojedobno je prof. Branko Smerdel rekao da su ”ustavnopravni monstrumi” (u članku o ubrzanom osnivanju brojnih agencije u vrijeme zabrane zapošljavanja u državnoj upravi, kada je samo u prvom naletu bilo u tim agencijama zaposleno oko pet i pol tisuća osoba).

A deset godina nakon osnutka Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, u točki 6. članka 61. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 94/13), unesena je i nova odredba da ”Odbor donosi poslovnik o radu”.

Tim Poslovnikom se danas praktično suspendira javni nadzor, a osobne podatke dužnosnika proglašava”povjerljivim informacijama”, važnijima od interesa javnosti.

Neslužbeno sam doznao da je na sjednici održanoj u četvrtak, 7. rujna 2017. godine, od devet članova nazočno bilo samo pet (jedva kvorum).

Neslužbeno sam doznao da je na sjednici održanoj u četvrtak 7. rujna 2017. godine od devet članova nazočno bilo samo pet članova Odbora za etiku (jedva kvorum). I tih pet članova Odbora dogovorilo se da će donijeti ”mišljenje Odbora” o tome jesu li Miroslav Šeparović i Snježana Bagić, predsjednik i sutkinja Ustavnog suda, plagirali znanstvene radove i članke

I tih pet članova Odbora dogovorilo se da će donijeti ”mišljenje Odbora” o tome jesu li Miroslav Šeparović i Snježana Bagić, predsjednik i sutkinja Ustavnog suda, plagirali znanstvene radove i članke.

O raspravi koju su pritom vodili javnost ništa ne smije znati!

Mišljenje Odbora za etiku, međutim, mora sadržavati i obrazloženje.

A u obrazloženju se moraju navesti svi u raspravi navedeni argumenti koji govore u prilog tome da su Bagićka i Šeparović plagirali, jednako kao i svi argumenti koji govore da nije bilo plagiranja.

A ako Odbor, kao što je dogovoreno, donese mišljenje i ne uspije sprečavanje informacija, nemoguće će biti izbjeći objavljivanje tobožnjih ”povjerljivih informacija”.

No ”ustavnopravni monstrum”,t.j. Agencija za znanost i visoko obrazovanje, tražila je od drugog ”ustavnopravnog monstruma”, Agencije za zaštitu osobnih podataka,odgovor na pitanje da li se objavljivanjem mišljenja Odbora za etiku krši pravo na zaštitu osobnih podataka osoba o čijem radu je Odbor za etiku kritički raspravljao i donio mišljenje.

I iz tog drugog ”ustavnopravnog monstruma” odgovoreno je da bi se objavljivanjem mišljenja Odbora za etiku o preispitivanju etičnosti nastanka znanstvenog priloga kršilo pravo na zaštitu osobnih podataka osoba koje su potpisale etički preispitivan znanstveni prilog.

Netočno!

Ako bi se prihvatio taj netočni odgovor Agencije za zaštitu osobnih podataka, a s obzirom na to da su tajna mišljenja Odbora za etiku besmislena, odmah bi trebalo prestati s utvrđivanjem etičnosti u znanosti i ukinuti Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.

A to možda i jest krajnji cilj ”ustavnopravnih monstruma” i ostalih struktura zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti Republike Hrvatske.

Nadalje, informacije o prikupljanju građe, primjerice, za disertaciju i članke Miroslava Šeparovića i Snježane Bagić ni po Zakonu o zaštiti osobnih podataka ne predstavljaju osobne podatke, pa kao takvi ne mogu ni biti zaštićeni tim Zakonom.

Javni interes, čak i prema međunarodnoj sudskoj praksi, ima veću težinu u odnosu na osobna prava (osobito javnih djelatnika, dužnosnika u vlasti i sudstvu) na zaštitu privatnosti i osobnih podataka.

Informacije o prikupljanju građe, primjerice, za disertaciju i članke Miroslava Šeparovića i Snježane Bagić ni po Zakonu o zaštiti osobnih podataka ne predstavljaju osobne podatke, pa kao takvi ne mogu ni biti zaštićeni tim Zakonom

Jednostavno rečeno, osobni podaci dužnosnika ne mogu biti zaštićeni jednako kao podaci osoba koje nisu dužnosnici, jer dužnosnici imaju obvezu objavljivanja i svojih osobnih podataka prije izbora ili imenovanja na javnu dužnost.

A nije točno ni da su informacije o disertaciji i člancima javnih dužnosnika, primjerice iz Ustavnoga suda Republike Hrvatske, ”povjerljive informacije”.

I da ne bi bilo dilema, ograničavanje interesa javnosti radi tobožnje zaštite osobnih podataka na osnovu Poslovnika Odbora za etiku je najobičnija (administrativna) budalaština.

Sve što se pokušava da bi se spriječile informacije o (ne)etičnosti ”znanstvenih posvjedočenja” dužnosnika samo potvrđuje osnovanost sumnji u djelovanje lobija za stjecanje tih ”znanstvenih posvjedočenja” bez pokrića radi uhljebljenja manje sposobnih na istaknute dužnosti u zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora