Kad odvojimo moć od politike, interes će postati javno dobro

U doba godišnjih odmora čini se da su u nas sva događanja koncentrirana oko turizma. Broj noćenja je značajno veći od svih predviđanja.

Unatoč zabrinutosti da će novi val pandemije ponovno naglo zatvoriti turistička vrata, zadovoljni smo jer smo vremenski prešli onu zlokobnu točku prošlogodišnjeg zatvaranja.

Događanja, ponajprije onih političkih, nema, jer treba se odmoriti. Zato su glavne teme gdje i s kime ljetuju naši dužnosnici.

Tako se ovih dana provlači kroz medije ljetovanje potpredsjednika Vlade i ministra financija Zdravka Marića.

Je li ljetovanje na jahti privatnog poduzetnika sukob interesa visokog dužnosnika ne želim istraživati. Postoji dobro poznati slogan kojega je često upotrebljavao preminuli zagrebački gradonačelnik: ”Neka institucije rade svoj posao”.

No ovdje je daleko važnije naše kulturološko i civilizacijsko poimanje, naš obrazac načina življenja. Procjena onoga što je dopušteno za nas je izrazito rastezljiv pojam.

Društvo interesa organski je povezano s društvom moći. A politika je najveća i najslađa moć u društvu. I kako pomalo rasteš na prepoznatljivosti političke, ali i druge vrste moći širi se tvoj krug interesnih poznanika. Stoga je u ovom društvu potpuno razumljivo i prihvatljivo da se interes poveže s prikladnom ili neprikladnom ugodom, ponajprije kada je ljetovanje u pitanju.

Na um mi pade događaj s jedne večere. I danas me ispuni osjećaj zadovoljstva, ali i nade da i u nas tako može biti.

U prvi mah događaj kao da nema nikakvu vezu s obrascem ponašanja našega potpredsjednika Vlade. Možda on nije i pravi primjer. Ali neka, čini se vrijednim jer potiče na razmišljanje.

Pred gotovo desetak godina društvo liječnika uživalo je u večeri u tipičnom restoranu glavnoga grada Švedske. Nevezani razgovor stalno se vrtio oko medicine i najnovijih saznanja s kongresa, kojeg smo bili sudionici.

Na večeru nas je pozvala voditeljica Švedskog hematološkog društva. Do mene je sjedio muškarac 60-ih godina, finih manira, ali nekako povučen, kao da nije imao ni želje ni potrebe da se uključi u razgovor.

– Ovaj kolega desno nekako je šutljiv, o komu se radi – upitao sam potiho kolegu s druge strane, kojeg sam poznavao.

– Ma nije liječnik, on je ovdje sa svojom suprugom koja je naša kolegica.

– A, zato se ne uključuje u razgovor – zaključio sam.

Kako je atmosfera bila pomalo komorna naš razgovor nismo nastavili. Osjećao sam potrebu da se obratim gospodinu s moje desne strane, ali nikako naći pravu riječ.

Uz nekoliko čaša vina atmosfera je postajala sve opuštenija. Tada mi se ponovno obrati kolega:

– Gospodin što sjedi pored tebe vlasnik je druge najveće drvne industrije u Švedskoj, on ti je multimilijuner – zastao je na trenutak i dodao: – Hoćeš da te upoznam?

– Naravno!

Obrativši se mom susjedu predstavi me kao liječnika iz Zagreba i Hrvatske. Njegovo ime nisam upamtio. No naš razgovor je krenuo. Nakon nekoliko kurtoaznih rečenica o ljepotama Švedske i Jadrana, upitao sam ga što je po zanimanju.

– Završio sam arhitekturu i poslovnu školu upravljanja velikim sustavima.

– Radite u struci?

– Radim u drvnoj industriji. Projektiram drvene kuće, ali i upravljam firmom.

Zatomio sam svoju znatiželju i da ne ispadnem nepristojan nisam želio nastaviti s pitanjima. Uto moj sugovornik reče:

– Volim slušati vaše medicinske rasprave. Čovjek uvijek nešto nauči.

Postavio mi je nekoliko stručnih medicinskih pitanja. Pažljivo me slušao. Uskoro smo prešli na sportske teme. Saznao sam da ima dva sina koji žive u Stockholmu, studiraju medicinu odnosno arhitekturu i sami sebi plaćaju smještaj, koriste javni prijevoz i hrane se u studentskom centru.

Pa zar je moguće da otac ”leži na parama”, a sinovi žive skromno. Sigurno sam krivo shvatio kolegu, zaključio sam.

Nakon večere na odlasku uočio sam da su se moj sugovornik i njegova supruga odvezli u neupadljivom autu marke Volvo, srednje kategorije.

Iskoristio sam priliku, prišao kolegi koji je sjedio do mene i upitao:

– Jesam li dobro razumio, s moje desne strane suprug kolegice je vlasnik drvne industrije i vrlo bogat čovjek?

– Da, jedan od deset najbogatijih u Švedskoj.

Čovjek tako bogat, a tako jednostavan. Čovjek koji bogatstvo ne shvaća kao nadmoć nad drugima, koji nema potrebu da bogatstvo prikazuje kao svoju moć. Čovjek koji, čini se, ima sasvim druge moralne i etičke principe. Čovjek koji u našem hrvatskom društvu ne bi bio prepoznat.

Znam da naša sredina i Švedska nisu usporedive. Sasvim druga civilizacija i svjetonazor. U nas postoji svakodnevna potreba da se novac ili moć iskoristi za osobni probitak. Tamo negdje na sjeveru to je vjerojatno izuzetak, a ne pravilo.

Zato propitivanje da potpredsjednik Vlade ljetuje s poduzetnikom na njegovoj jahti još je jedan kamenčić na putu da se dosegne Švedska. Ne znam kada će se to dogoditi.

Ali ako postupno odvojimo moć od politike, a interes prepoznamo kao javno dobro, krenut ćemo stazom pravog napretka. Ima u nas ljudi koji to znaju i mogu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Zabrana upravljanja vozilom nije problem liječnika
    •  Postoji li radno vrijeme u zdravstvu?
    •  Za kvalitetu u medicini - međunarodna prepoznatljivost
    •  Što nas čini Europljanima – izborni zakon ili Schengen
    •  Dodir i riječ su ključ zdravstvene pismenosti
    •  Izgubljene vrijednosti akademske zajednice
    •  Liste čekanja treba ukinuti jer su plodno tlo korupcije
    •  Medicina nije ceh
    •  SOS za zdravstvo
    •  Nakon 40 godina od prve transplantacije koštane srži

> Svi tekstovi ovog autora