Kolektivna terapija protiv govora nesnošljivosti i mržnje

Komunikaciju koja je užarila društvene mreže predizbornih tjedana, obilježila je izuzetna nesnošljivost jednih u odnosu na druge političke takmace, one koje doživljavaju realnom ili zamišljenom prijetnjom u političkoj areni.

Komunikacija obilježena podsmijehom, porugom i prozivkama onih drugih bila je srž kampanje, a ne smislen, koncizan sadržaj programa stranke i čime se njen program razlikuje od drugih.

Još jednom na površinu je isplivala žalosna stvarnost u kojoj medijima i ulicom stoluje agresija i omalovažavanje, sada ”suženo” na odnose između ”prvaka” predizbornog perioda dok je glasaču ostavljeno da se opredijeli.

I uz agresivni naboj koji se godinama valja ulicama, na plakatima, uredima, školskim i sudskim hodnicima, ambulantama, nikako nije zanemariv značaj javnih medija u izboru, kanaliziranju i pojačavanju vijesti koje plasiraju čineći od nekih šalu (ili sprdnju), kamilicu ili zazivanja statusa quo ili promjene.

Komunikacija čeonih ljudi politike, primjerice, aktualnog predsjednika u medijima je opisivana ”jedinstvenim izričajem” i ”biserima”, dok su prašinu podigle, i nedavno, u temperamentu izrečene, izjave aktualnog premijera u zatvorenom sastanku u postizbornom vremenu sklapanja koalicija; ”zgusnuti” sadržaji nesnošljivosti i uvredljivog stava prema drugim stran(k)ama Domovinskog pokreta i Mosta on nije popravio olakim umanjivanjem štete. Medijski prostor opet je ispunjen porugom i isključivanjem, kritički odmak izostaje od svih.

 Veliki rječnik manje poznatih riječi definira omalovažavanje kao ”podsmijeh, zanemarivanje, ogovaranje, istiskivanje, vrijeđanje, u cilju da se druga osoba obeshrabri, i umanji njen značaj u okruženju”. Sinonimi hrvatskog rječnika su ”ponižavanje, ismijavanje, blaćenje, podcjenjivanje, kritiziranje i ocrnjivanje”.

Za trajanja Dana medijske pismenosti u veljači 2024. godine pod temom ”Sloboda izražavanja i govor mržnje: gdje je granica?” u izdanju Agencije za elektroničke medije u priručniku ”Novinarstvo u javnom interesu”, odvjetnica Vesna Alaburić napisala je tekst ”Važnost suzbijanja govora mržnje u medijima”.

Utvrđujući pravno značenje pojma ”govora mržnje”, sažeto prikazuje osnovne međunarodne i hrvatske propise koji se odnose na ovu vrstu govora i upozorava na njegove pogubne posljedice.

U sklopu toga Zakon o suzbijanju diskriminacije ”uznemiravanjem” smatra ”svako neželjeno ponašanje koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, a uzrokovano je rasnom ili etničkom pripadnosti, bojom kože, spolom, jezikom, vjerom, političkim ili drugim uvjerenjem, nacionalnim ili socijalnim podrijetlom, imovnim stanjem, članstvom u sindikatu, obrazovanjem, društvenim položajem, bračnim ili obiteljskim statusom, dobi, zdravstvenim stanjem, invaliditetom, genetskim nasljeđem, rodnim identitetom, izražavanjem ili spolnom orijentacijom”.

Odgovornost je svih nas, rekla bih, u izazovnom vremenu utjecati na pozitivno ozračje u okruženju, obitelji, radnom mjestu, susjedstvu: sačuvati mala ozračja bez nasilja i omalovažavanja i ”male krugove velikih ljudi”.

Odgovornost je medija i uredničkih politika vijesti i sadržaje zadržati u gabaritima profesionalnog i neovisnog novinarstva, ne šibanja ”crnje od crnih vijesti” što se najbolje prodaje. Odgovorno novinarstvo znači i oduprijeti se zovu politika i ”huškačkog”, i u službi svih, ne grupacija.

Teško se distancirati od realnosti današnjice obilježene dominacijom ”kulture nasilja” i isključivanja, prioritetne brige o sebi ”i svojima”, nedostatka empatije, omalovažavanja (potreba) drugoga: o tome svjedoče medijske vijesti o ratnim sukobima, posljednjima u Gazi, nedavnim femicidima u Zagrebu, recentnim ”mrežnim” sukobljavanjima stranačkih rivala i ”obrušavanja” iza zatvorenih vrata na one ”druge”. Zapita se čovjek ima li neka dobra vijest, ne sve strašnije nad kojima se opet nitko ne čudi.

”Nama bi svima trebao period kolektivne terapije da se oslobodimo govora mržnje”, govorio je Zoran Đinđić, prvi demokratski izabrani premijer susjedne nam zemlje, nedugo prije nego će ga ubiti ”oni drugi” pri izlasku iz automobila ispred zgrade Vlade, sunčanog ožujka 2003. godine.

Đinđić je bio političar, po vokaciji humanist i filozof. Za kolektivnu terapiju, za koju je smatrao da treba trajati godinama, mi i oni koji ostaju imamo šansu. Uz umijeće slušanja, uvažavanje drugoga i razgovor. Bez isključivanja, huškanja, prozivanja, pokazivanja prstom. U spomen na njega deseci tisuća ljudi šeću na godišnjice ”U šetnji za Zorana” koji je, prije metka, mislio da može drugačije.

Od godina kada se riječi ”bratstvo i jedinstvo” izgovarahu s ponosom, kasnije s porugom, kao da prokuljaše strahoviti nemiri i agresija: iz usta političara, ”puka”, ljudi na cesti, periodično branitelja, školaraca, obitelji, sabornica i predsjedničkih i premijerskih dvora.

”Riba smrdi od glave”, govorahu stari. I nisu imali krivo. Od predvodnika države narod očekuje mudro zborenje, ne predstavu, blam i neprihvatljive sadržaje.

Hrvatska populacija već dugo vremena sluša i gleda mulj teških i ružnih riječi koje odjekuju kada ih izgovaraju visokorangirani političari. Rijeka mulja, netolerancije i isključivosti prijeti razlijevanjem i valja je zaustaviti da nas ne poguši.

Silan mulj od riječi neuvažavanja i isključivanja drugoga neće se iščistiti sam, a matica vratiti čistom i mirnom toku. I možda i druga strana, svi ”kvarni ljudi” dođu do pola puta ususret, ni jedan čovjek sam po sebi nema sve loše osobine. Možda slično shvate i ”drugi” ispravljajući vlastitu nepravdu prema ”drugoj” grupi koju sami isključuju.

Senzibilizacija u postupanju prema osjetljivim kategorijama važna je u izgradnji humanog društva. Stručnjaci u borbi za mentalno zdravlje i humano društvo stoljećima ulažu trud na otklanjanju stigme prema mentalnim bolestima i ustanovama gdje se liječe.

I onda u 21. stoljeću u zanosu političkog adrenalina ”dosjetka” lidera i stigmatizirajuća poruka za ”druge”, pridajući im epitet ”da su za Vrapče”, ”bolesnici” (za umobolnicu), ”a ne Gornji grad” (gdje se stoluje). Čemu stoljetni napor senzibilizacije protiv stigme u psihijatriji i liječenju mentalnih bolesti kada s trona porugom vraćamo se stoljećima unatrag?!

Dok svaki čovjek sa stresom očekuje novi dan, uz porast depresije i tjeskobe, terapijske smjernice mentalnog zdravlja naglašavaju važnost ranog prepoznavanja, zajedništva u podršci za pomoć, nije vrijeme za stigmatiziranje već ohrabrivanje da svatko tko osjeti se slab potraži podršku.

U vrijeme kada se 50 posto teških depresivnih poremećaja ne liječi, a 60 posto samoubojstava izazvano je depresijom, i Vlada i resorno ministarstvo načelno prepoznaju mentalno zdravlje jednim od prioriteta javnog zdravstva. Ponašajmo se onda s tim u skladu. Ne smještajmo političke protivnike u umobolnice, poradimo na dijalogu.

U podršci smjernica pojačajmo timove i dostupnost pomoći i smanjujmo (a ne pojačavajmo) stigmu jer već hodamo po rubu: stopa samoubojstva u nas veća je od EU prosjeka. Besplodni sadržaji uzajamnih optuživanja i podsmijeha u medijima samo pridonose depresivnosti i apatiji.

Vrijeme je da se svi, i ”izabrani” da vode državu, i mediji, i obitelj, i institucije u mreži mentalnog zdravlja, pobrinemo za rješavanje mulja kojem smo dopustili da nas guši, od SMS-ova, preko portala i uznemirujućih sadržaja TV kanala. Narod i lideri da usvoje samokontrolu i granice, ako treba uz profesionalce koji mogu pomoći u tome.

Vrijeme je isključivanja govora nesnošljivosti i omalovažavanja koji prijete ustanovljavanjem kao redovnog dijela svakodnevice na što navikavaju se djeca, prvo žrtve, potom akteri agresivnog repertoara ponašanja. Period ”kolektivne terapije” uz izlazak u sunčani park gdje čuje se miran razgovor i ne moramo se složiti oko svega, no možemo se čuti i ne vrijeđati se.

I tako, dan za danom, godinama, ne manje nego je trajalo stvaranje netrpeljivosti do dana kada je nema, kada dati šansu za neke nove izbore.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Jedna za sve, sve za jednu
    •  Afganistan: glas za pravo obrazovanja djevojčica
    •  Dok zazivam/o Tina u Masarykovoj
    •  Prevencija, liječenje i rehabilitacija bolesti ovisnosti
    •  Nesigurnost mladih ogledalo je društva
    •  U koloni oduševljenih Elvisom i harmonikom
    •  Mentalno zdravlje: u zdravom tijelu zdrav duh
    •  Ima li nade da put nekog Jazda krenu svi isključivi?
    •  Nikad aktualniji Krleža i vječna misija žene
    •  Najvažnije utakmice su one za čovjeka i humanost

> Svi tekstovi ovog autora