novinarstvo s potpisom
Samo je desetak dana prošlo otkako je Kolinda Grabar-Kitarović preuzela predsjedničku dužnost i u normalnim bi okolnostima prerano bilo analizirati početak njezinog mandata. Ali, s obzirom na to da se oko nje stalno nešto događa, to i nije teška zadaća.
Kolinda Grabar-Kitarović je, primjerice, nastavila pokazivati sklonost laganju, što upućuje da onih nekoliko slučajeva u kampanji nisu bili tek trenutačna slabost.
Nadalje, predsjedničino ponašanje potvrđuje da joj nedostaje temeljni politički refleks, pa tako istovremeno priča o Hrvatskoj bez podjela i sastaje se s prosvjednicima protiv Vlade, a onda je najavljena kao govornica na HDZ-ovom skupu o gospodarstvu. Iskusniji političar sigurno si ne bi dopustio takve vrišteće kontradikcije.
Međutim, Kolinda Grabar-Kitarović u svojoj je karijeri, u domovini i inozemstvu, obavljala pretežno činovničke poslove i nije naučila politički razmišljati.
Posljedica su toga i činjenice da u svega nekoliko sati razmaka traži ostavku Vlade i predlaže dnevni red njezine sjednice, te da šalje Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti nekih članaka Ovršnog zakona, a onda dva dana kasnije premijeru Zoranu Milanoviću piše da ne misli da su te odredbe protuustavne.
No, unatoč tim i niz drugih stvari, predsjednica zapravo ne ostavlja dojam zločeste osobe. Ona, čini se, doista silno želi da svima u Hrvatskoj bude bolje i kao da iskreno vjeruje u svoje parole o zajedništvu.
Ali, njezini postupci otkrivaju da ne posjeduje osnovna znanja potrebna za obnašanje vlasti, pa makar i dužnosti uglavnom protokolarnog karaktera, kakva je u Hrvatskoj predsjednička. A to ne može prikriti zahvaljujući političkom instinktu, što je, recimo, uspijevalo Stjepanu Mesiću.
Predsjednica, nažalost, djeluje kao da su je zaobišle sve važne knjige ovog svijeta, kao da nikad nije pročitala ništa iz područja povijesti, političke filozofije, sociologije, konstitucionalizma, ekonomije… Znanje Kolinde Grabar-Kitarović o modernoj liberalnoj demokraciji zapanjujuće je oskudno.
Samo se tako može tumačiti njezina upravo nevjerojatna ideja da bi ona, premijer, predsjednik Sabora, predsjednica Ustavnog suda i crkveni velikodostojnici trebali zajednički rješavati zahtjeve branitelja iz Savske 66.
I jedan Franjo Tuđman, čovjek koji je odrastao na marksističkoj literaturi, bio je zagovornik jedinstva vlasti. Pokojni predsjednik također je smatrao da svi u zemlji, uključujući i sudove, moraju provoditi državnu politiku kreiranu na Pantovčaku.
Ali, čak ni Tuđman nije za isti stol s najvišim predstavnicima svjetovne vlasti pozivao još i kardinala Franju Kuharića. I za njega je sekularna država bila određena vrijednost.
Kolinda Grabar-Kitarović je, dovodeći projekt zajedništva do apsurda, otišla i ispod Tuđmanove razine. Sastanak kakav je ona inicirala ovog tjedna moguć je danas u jako malom broju zemalja, poput Irana ili možda Saudijske Arabije.
(Prenosimo s portala Novoga lista).