Kopernikanski obrat i Jeffrey Epstein u Venezueli, Iranu…

Immanuel Kant slovi kao duhovni otac suvremene zapadne misli. Opisujući način kako proniknuti kroz slojeve stvarnosti gdje koncentričnost postojanja i bivanja prečesto ostaje nedostupna razumijevanju većine ljudi svakodnevno zaokupljenih egzistencijalnim izazovima, Kant sa svojim kopernikanskim obratom u aktualnom geopolitičkom trenutku dođe nam kao iznevjereno obećanje, željeni zavičaj ucrtan na mapi za koji smo pristali podnositi žrtvu, u koji smo vjerovali, prema kojem smo krenuli, držali da je dohvatljiv, moguć…

Nismo mislili da će cijena biti bezakonje i jeziva stvarnost kakvu nam serviraju pripadnici najviših društvenih slojeva, nečega što gotovo pa više nije moguće nazivati civiliziranim i kulturnim svijetom.

Kopernikanski obrat za našu epohu označio je revoluciju, sasvim drugačije (ra)spoznavanje svijeta i stvari u njemu. Posljedično, i čovjeka.

Sporije no što bi htjeli, mi zapadnjaci od Kanta naovamo malo po malo osvještavali smo vlastiti, zapostavljeni položaj u društvenom poretku – osoba nije i ne smije biti sredstvo, nije i ne smije biti puka stvar; upravo suprotno, mi smo ti koji dodjeljujemo svrhovitost predmetima u okruženju; zadajemo im ono što smatramo da trebaju biti; životno sudjelujemo u kreiranju realiteta samih predmeta.

Još najvažnije, vremenom je shvaćeno da predmeti i procesi u raspodjeli političkih i ekonomsko-gospodarskih uloga u najvećoj mjeri određuju odnose među ljudima i determiniraju ljudske živote. Dakle, predmeti za čovjeka, između ostalog, imaju i socijalno-egzistencijalnu važnost. Socijalna pravda je imperativ. Zakon.

Shodno tome, ljudskom biću dodjeljuje se daleko značajnije mjesto u poretku društvene zbilje. Čovjek prestaje biti pasivni promatrač koji se zajedno s ostalim stvarima kreće inercijom i mehanikom ovostranih ili onostranih zakona – društvenost je u mogućnosti biti kudikamo sadržajnija nego što jest – to je poziv na djelovanje: svaki čovjek dio je stvarnosti i kao takav konstituira samu tu stvarnost. Ne trebaju drugi odlučivati u naše ime i za nas. Odlučujemo sami za sebe. Čovjek je stvarnost u nastajanju. Proces je obostran. Stvarnost će biti onakva kakvom je stvorimo.

Ali…

Kant je izdan. Izdana je i ideja Zapada.

Njegovi zaključci, krivo shvaćeni, zloupotrebljeni i naopako usvojeni imaju dalekosežne posljedice u formiranju zapadnocentrične slike čovjeka i svijeta.

Ograđena samoobmanom, uvjerena kako je podigla neprobojni bedem, basnoslovno bogata oligarhija na vrhu našeg zapadnog čardaka kao hvalospjev vlastitoj povlaštenosti sebi je namijenila, kako je to formulirao bivši čelnik EU diplomacije Josep Borell, ”rajski vrt” okružen ”džunglom”.

Vrt evidentno izuzet od normi, pravila, propisa i zakona prema kojima živi ne samo ostatak ne-zapadnog svijeta nego i gotovo cjelokupan zapadni kolektiv, svi mi – svi osim kaste na vrhu.   

Epilog je distopijski. Sada se trulež slojeva zapadne stvarnosti razgrađuje i otpada. Zadnjih godina i mjeseci u dosad rijetko viđenom, dramatičnom i van kontrole razotkrivanju guli se sve do onoga što Immanuel Kant naziva ”stvar po sebi” – sadržaju koji ostaje nedostupan za ograničeni ljudski um.

Naime, i um ima svoje granice.

Samo što granice našeg i granice uma vladajućih nisu iste. Premda jesu. Za razliku od neotuđivih ontoloških, granice u društvenom smislu i značenju proizvoljno je postavila vladajuća klasa smatrajući sebe izuzetom i smjestivši se onkraj onoga što Erich Fromm naziva zdravo društvo. Ta izuzetost suštinski je nezdravo društvo.

Na mjesto ”stvari po sebi”, samoprozvana kasta vladara postavila je sebe. Stvorili su nedodirljivo utočište za najokrutnije i najbeskrupuloznije svireposti, njegovali ih i poticali. I ostala bi ta i takva ”stvar po sebi” i dalje skrivena da patologija poretka nije dosegla razmjere koji počinju proždirati sama sebe.

Iz osjećaja nedodirljivosti, kao najobičnija nasilnička banda, napadnuta je i Venezuela, a predsjednik Nicolás Maduro zajedno sa suprugom otet. Mafijaši na čelu s Donaldom Trumpom žele kontrolirati venezuelansku naftu. Iz istih razloga, ista banda odlučila je napasti i Iran. Jedna od prvih ispaljenih raketa pogodila je osnovnu školu u kojoj je prema procjenama stradalo oko 185 ljudi. Velika većina, njih 168 bili su djeca. Institucije zapada o tome su šutjele iako je cijeli svijet znao. Šutjelo se dok god se moglo.

Uznemiruje činjenica svjesno osmišljene kolektivne perverzije i društvene patologije konspirativno korištene putem najodgovornijih pojedinaca unutar sustava odlučivanja, a sve kako bi se hranio i uvećavao utjecaj i moć, bezgraničnom pohlepom na štetu drugih. 

Jefrrey Epstein, utjelovljenje te patologije, izaslanik je i predstavnik toga i takvoga svijeta, kruga kojim je suvereno mešetario. Posthumno se prikazuje kao netko tko je trgovao utjecajem, organizirao pedofiliju, planirao i prodavao sve moguće vrste seksualnih usluga, od svođenja maloljetnica do seksualnog nasilja i iživljavanja nad žrtvama nerijetko okončavanim silovanjem i pitaj boga kakvim sve opačinama i nemilosrdnom okrutnošću o kojima čovjek ne želi niti razmišljati.

Današnji predsjednik SAD-a Donald Trump, bivši predsjednik SAD-a Bill Clinton, bivši ministar financija SAD-a Larry Summers, bivši francuski ministar kulture i ministar obrazovanja Jack Lang, rođeni brat britanskog kralja Charlesa III, Andrew Mountbatten Windsor, Miroslav Lajčak, specijalni predstavnik EU-a, svojevremeno slovački ministar vanjskih poslova i predsjedatelj 72. zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda, sad već bivši britanski veleposlanik u SAD-u i nekoć povjerenik Evropske komisije za trgovinu, Lord Peter Mandelson, bivši premijer Norveške Thorbjørn Jagland, Bill Gates, Noam Chomsky i ostali pripadnici najvišeg društvenog sloja – savjest zapada – svi su bili njegovi klijenti, gosti, prijatelji.

Druženja i susreti više su nego srdačni. Na fotografijama, po izrazima lica vidimo koliko su pojedinci bezbrižni, razvučenih osmjeha, koliko se osjećaju zaštićenima i nedodirljivima iako neki od njih po svemu sudeći znaju u kakvim nezakonitim i mračnim radnjama sudjeluju. Naprosto uživaju.

Unatoč objektivima kamera i fotoaparata, telefona, pisanoj korespondenciji s eksplicitno navedenim imenima i prezimenima – odakle im osjećaj tolike sigurnosti?  

Pa ti ljudi imaju najvišu zamislivu moguću zaštitu policije, obavještajnog aparata i tajnih službi. A to je trajalo i trajalo – je li moguće da cjelokupna sigurnosno-represivna mreža kolektivne zapadne arhitekture nije znala? Vjeruje li itko u to?

Optužbe postavljaju brojna pitanja. Mnogo je bogatih ljudi, puno bogatijih i od Epsteina, ali čini se kako nitko nije imao takav pristup i tako prisan odnos sa članovima najvišeg zapadnog establišmenta. Zašto bi svi ti ljudi prosljeđivali nekom Jefrrey Epsteinu povjerljive informacije o vlastitim poslovima ili poslovima država i međunarodnih institucija koje predstavljaju? I zašto su pored poslovnih odnosa od toga čovjeka tražili i svaku drugu vrstu savjetovanja? I pored toga, zašto su baš njega birali da im pruža usluge svodnika?

Zašto su mu u toj mjeri vjerovali? Prikazano povjerenje i razina bliskosti kojoj fotografije, prepiska i materijali dostupni javnosti svjedoče, a mediji prenose da je to je samo manji dio, jesu povjerenje, intima i bliskost kojom se ljudi inače ne razbacuju, ne dijele ih olako, daju ih samo najbližima.

Obzirom na dužinu trajanja opačine – tko bi imao interes štititi takvog čovjeka? Koga taj čovjek predstavlja? U jednom trenutku očito je postao sigurnosni rizik i prijetnja.

Možemo mi sad držati moralne prodike koliko nas volja, džaba nam. Prezreni smo od ostatka svijeta. Svijetu nije za zamjeriti. Neprestano to zaboravljamo. Uzalud sva tehnološka postignuća kad nam je sila bila i ostala najveća snaga. Pa povijest naše zapadne vrhovne kaste povijest je nasilja, destruktivna i krvoločna. Zapovjednici zapada pokreću ratove, otimaju, pokoravaju, koloniziraju, ugnjetavaju, podjarmljuju, istrebljuju. Tako već stoljećima.

U političkom i geopolitičkom smislu i značenju zapadna ”stvar po sebi” želi ostati skrivena spram svijeta. Istovremeno protiv svijeta kuje planove i hoće ga kontrolirati. Nekad s više, nekad s manje uspjeha. Danas, zbilja koju su najviši slojevi toga poretka stvorili postaje vidljiva i razotkriva se u svojim najprizemnijim, najodbojnijim, nižim od najnižih, neljudskim razmjerima.

Ipak, čovjek kao kreator vlastitog društvenog realiteta oslobađajuća je (samo)spoznaja. U jednadžbi društvene stvarnosti cjelokupan kolektiv i pojedinac, udruženi, jesu ta ”stvar po sebi”, nedostajuća karika, sastojak koji otključava zagonetku društvene stvarnosti, zdravog društva. Ili, kako je to možda najpreciznije sažela jedna od pametnijih glava zapada: slobodan razvitak svakog pojedinca uvjet je slobodnog razvitka za sve.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Hrvatsko nacionalno svrstavanje
    •  Palestina – konstruiranje (ne)prijatelja
    •  Izmišljena poetika ustaškog pozdrava
    •  Kameni cvijet raste
    •  Evropa nestaje zajedno s Ukrajinom, a ne mora
    •  Sijelo zagrebačko
    •  Šta je sve zabranio gradonačelnik Sinja, Miro Bulj
    •  Kako biti Srbin u Hrvatskoj?
    •  Linč Srbina građanina i sahrana za građansku Hrvatsku
    •  Hrvatski politički kaput

> Svi tekstovi ovog autora