novinarstvo s potpisom
Međunarodni dan žena ima tradiciju dužu od jednoga stoljeća. Poticaje za njegovo proglašenje davale su radnice prvi put u SAD-u još 1858. i ponovo 1909. godine.
Na tisuće njih su utamničene, otpuštene s posla, jer su demonstrirale zbog nekvalitetnih stambenih i radnih uvjeta, preniskih plaća, nezastupljenosti u organima upravljanja te zbog nasilja i samovolje poslodavaca posebice prema ženskoj radnoj snazi.
Clara Zetkin je u kolovozu 1910., tijekom Međunarodne konferencije socijalističkih zemalja (s više od 100 predstavnica iz 17 zemalja) izborila odluku o osnivanju Međunarodnog dana žena.
Danska, Njemačka, Austrija, Švicarska i SAD uvrstile su taj dan u svoj kalendar već 1911. i 1912. godine.
Slijedile su zapadnoeuropske zemlje – uglavnom sa zahtjevom za izborno pravo žena, a 1921. godine na Drugoj konferenciji komunističkih žena u Moskvi predstavnice su iskazale počast ulozi žena u ruskoj Februarskoj revoluciji i utvrdile definitivni datum, 8. ožujka.
Prava izborenih žena prije Prvog svjetskog rata nisu ”preživjela” u novim geopolitičkim okolnostima.
Ženama u Jugoslaviji ravnopravnost i jednakost ”priznata” je tek Ustavom od 1946. godine, nakon što su pobjednici socijalističke revolucije velikodušno izjavili da su žene svojim udjelom u socijalističkoj revoluciji ravnopravno to ”zaslužile”.
S takvim mentalnim sklopom politika i zakonodavstvo misle, postupaju i rade i dan danas – ravnopravnost žene moraju nečim zaslužiti – i to ne samo u Hrvatskoj, nego i u uzornim pravnim državama na Sjeveru.
Prava ravnopravnost u politici, gospodarstvu i društvu i u Zapadnoj, Srednjoj te Južnoj Europi nešto je drugo od stvarnosti i svakodnevice u tim zemljama.
Razlika u plaći na temelju spola (razlika između prosječne bruto zarade, prije odbitka poreza na dohodak i socijalnih doprinosa, po satu ženskih i muških zaposlenika) iznosi prosječno 14 do 16 posto (za Hrvatsku 11,6 posto prema podacima iz 2014. godine).
Uz ove podatke treba uzeti u obzir da žene ne samo da zarađuju manje po satu, nego i odrade manje sati za koje su plaćene i manje ih je na tržištu rada (muškarci odrade više sati plaćenog ili bolje plaćenog rada).
Razlika u plaćama povećava se s godinama i dovodi do više stope siromaštva žena u starosti (razlika u mirovinama muškaraca i žena bila je oko 36 posto u 2017.). Izvor: Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE): statistički podaci; Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE): Borba protiv razlika u plaćama muškaraca i žena.
Bolji uvjeti usklađivanja zahtjeva rada i potreba obitelji, te kvalitetnija zaštita radnih i socijalnih prava u djelomičnim radnim odnosima predvode popise vidljivih i sakrivenih oblika diskriminacija.
Pravednost i ravnopravnost u ”prekarnim radnim odnosima” – ovaj zahtjev predvodi sada, kada je pandemija iznudila karantenu, za zaposlene mahom home-office. Prema svemu sudeći taj će oblik rada prevladati i nadživjeti razdoblje pandemije i provizorij pretvoriti u konstantu. Za obitelj se home-office pretvorio u home-school-office.
Vjera i nada u to da većina ljudi pravednost i jednakost ipak smatra vrijednostima, valjda još uvijek tinja u dubinama naših duša, iako izgleda da je laktašenje uspješnijih način ophođenja.
Pjesma ”Kruh i ruže” (prema kojoj su naslovljene i publikacije hrvatskih feminističkih grupacija) nastala je 1912. godine za vrijeme štrajka 14.000 radnica u tekstilnim tvornicama, protiv ”prosjačkih plaća i rada djece”.
”Dok marširamo, marširamo u ljepoti dana,
Milijuni zamračenih kuhinja, tisuće posivjelih zdanja,
Dotaknuti su sjajem svim koji iznenadno sunce pruža
Jer ljudi čuju naš pjev: Kruha i ruža! Kruha i ruža!”
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.