Likovne senzacije Enesa Sivca

Enes Sivac jedan je od najboljih produkata umjetničko-pedagoške radionice velikog sarajevskog skulptora Alije Kučukalića. Skulptor čiji radovi nisu ostavili ravnodušnim ni likovnu kritiku, još manje najšire slojeve publike…

Uz niz likovnih soareja, od kojih izdvajam onu u alternativnoj sarajevskoj galeriji ”Zvono” poduzetnog konceptualnog stvaraoca Saše Bukvića, Sivac je samoga sebe u tvoračkom smislu nadmašio čudesnom instalacijom ”Ekvilibristi”, nekolikim grandioznim biciklistima koji ”prometuju” na željeznom užetu razapetom između dviju obala Miljacke, onkraj sarajevske Akademije likovnih umjetnosti, koju promatrači mogu osmatrati kako sa glavne prometnice, Obale Kulina bana, tako i sa šetnice Maka Dizdara ili pak sa mosta ”Fasstina lente”.

Ova je Sivčeva senzacija, kao i ona ”ratna” Alme Suljević ”Kentauromahija”, po mom su mišljenju, najznačajniji trijumfi suvremenoga bh skulptorstva.

Umjetnikovo stvaralaštvo inače karakteriziraju skulpture orijaških dimenzija kao i neobično intrigantni reljefi u bronci. Skulptorova poetika iz izložbe u izložbu pokazuje bitnu dimenziju njegove likovne kompozicije, jer u svojoj realističnosti nosi nevjerojatni kondenzat metafizičnosti, koja onda vulkanski emanira značenja rijetke bliskosti suvremenom senzibilitetu…

Umjetnik nikada ne robuje prosto mimezijskoj slikovnosti svijeta oko sebe. Dapače, on svoje snovite vizije ”korespondira” strukturama materijala kojim se izražava i koji oblikuje sve poetične neobičnosti svojih virualnih snovitosti.

Bronca, u kojoj se tvorački postvaruje razuđena poetika, pokazuje neki zagasiti ton tragičnoga sfumata, neki potpuno autentično novi odnos svjetla i tame…

U mojim sjećanjima posebno jarko dominiraju reljefi ovoga umjetnika razuzdane poetičnosti. Poput nekih fatuma sadašnjosti ovi se reljefi doimaju kao hedonistički akcent za svakog onog gledatelja koji u svom srcu može odškrinuti dveri potpuno oponentne logike življenja u odnosu na našu svakodnevnu stvarnost. Ima magijsku vještinu ”izvlačenja” skrivene energije metala kojima se služi kao izražajnim sredstvima.

U svom umjetničkom opusu ovaj umjetnik, koji nerijetko stvara i na marginama svjesno izbjegavajući reflektore glavnih tokova bh likovne djelatnosti, trudi se i uspijeva izbjeći zamke bilo kakve pomodnosti i ”trendiranosti”, iskazuje svoje temeljno superiorno crtačko umijeće kao genezu nestvarnosti koju nam podastire. Njegov je racio neobuzdan, ali ipak kontrolirano utkivan u ono što je melasa tvoračkog izričaja…

Svojim ”orijaškim” skulpturalnim kompozicijama dotakao je onaj sloj neke nadstvarnosti unoseći u nju svoju stišanu ”largo” emotivnost…

Umjetnik čije likovne senzacije pokreću senzitivnost izrazite pozitive i buđenja nade u sutrašnjicu posebno se snažno eksponira u posve novoj rafiniranosti prema temeljnom materijalu, sa kojim ”razgovara” aktivizmom koji imponira u svim fazama nastanka njegovih djela.

On vodi, dapače, suštinski dijalog sa materijalom kao osobenim izražajnim sredstvom. Tako u reljefima trijumfira oblikovanje i udubljivanje što se osjeća pri svakom opserviranju ovostranog, ali i fantastičkog dijela likovnih senzacija.

U svojim radionicama, uglavnom na otvorenom, ovaj tragalac ”dušom” metala traga za bitnom diferentiom poeticom u odnosu na sve druge načine stvaralačkoga komuniciranja sa svim vrstama materijala kojima pravi svojevrsnu ”polzu”, nevjerojatno poklonjenje.

S metalom, ovaj skulpturalni vizionar ”razgovara” tako razgovjetno da je čitanje njegovih skulptura i grafema olakšano čak i onim posjetiteljima njegovih vernisaža koji nemaju dostatnog estetskog obrazovanja niti senza za suvremenu likovnost, uopće…

Ne nedostaje ovom skulptoru osjećanja za aktualitet, pa čak i svojevrsni bukvalni angažman, pa su njegove likovne senzacije prepoznate kao svojevrsni odraz suvremenosti. No umjetnik nije i bez aktivnog dijaloga sa tradicijom, posebice sa bosanskohercegovačkim, tradicijski postiranim načinima obrade metala.

Zato nije za čuđenje da neki od najeminentnijih arhitekata, kao akademik Amir Vuk Zec, Sivčeve likovne senzacije unose u veličajne i nagrađivane arhitektonske kompozicije.

Nemoguće je, skoro, pobrojati sve preplete tradicijskog i suvremenog u skulpturalnosti koja plijeni, ali koja zahtijeva i jedan maksimalno aktivan odnos gledatelja prema umjetnini!

Podržati ovu umjetničku senzaciju Enesa Sivca znači kontekstirati bh likovno stvaralaštvo u recentne tijekove europske i svjetske likovne kaligrafije. Jer, u slučaju ovog kiparstva radi se o svojevrsnoj kaligrafiji!

Oni koji poznaju estetiku i njegov (su)odnos sa materijom od koje tka i konstruira svoje umjetničke uratke lako će provjeriti ove konstatacije o njegovim umjetninama…

Međutim, oni koji se prvi put susreću sa njegovim čarobnjaštvom ”razgovora” s materijom moraju proći nemale rigoroze ”umjetnosti promatranja”, pri čemu moraju imati zavidan fundus likovnog obrazovanja da bi shvatili da njegov umjetnički ”vjeruju” nije podložan ničemu drugom osim vjere u vlastiti perfekcionizam prvenstveno temeljne grafije-crteža iz kojeg nastaju dalekosežne likovne ”posljedice”, čarolijske izohipse u koje je ugrađen saznajni i imaginativni aspekt nastanka likovnih metalnih izražajnih oneobičavanja svega onoga čime smo ”dotaknuti” u svakodnevlju.

Enes Sivac ne dopušta gledateljima svojih umjetnina intelektualnu lijenost. Njegova magija podstiče, dapače ”tjera” na aktivitet koji je zapravo dijalog i razmjena energija između umjetnika i recipijenta umjetničkog djela.

Uistinu je mali broj ovako serioznih likovnih tvoraca ”novih cjelina” i njihovih potencijalnih sugovornika, jer je današnje likovno stvaralaštvo najčešće, čak i kad je skulptura u pitanju, svedeno na svojevrsnu ”štafelajnost”.

Sivac kao stvarni ”pozitivni” incident ne trpi limite, on je raspojasani i krajnje raspjevani tkalac skulpturalnih novina i permanentnog eksperimentiranja.

On je u stvari borac za novinu čak i onda kad je najdublje vezan za tradiciju i podražavanje tradicionalnosti.

Njegov svijet nije, a ubijeđen sam da i u budućnosti neće biti okovan nikakvim limitima!

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Demostarizacija Alekse Šantića
    •  Sinan Gudžević, genij s Golije
    •  Suvremenost pripovjedanja Svetlane Broz
    •  Pero Zubac nije pjesnik jedne pjesme
    •  Sve moje ulice ili od Lacine do Partizanske
    •  Mostarske intelektualne i umjetničke okomice
    •  Sarajlijama je i nakon 40 godina olimpijska bajka u venama
    •  Stazama tuzlanske Thalije
    •  Periklovo doba mostarskog nakladništva
    •  Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost

> Svi tekstovi ovog autora