autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Ljudi u crnom

AUTOR: Ante Tomić / 12.03.2016.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Djelovalo je kao da su Božu Petrova oteli izvanzemaljci. Konferencija za novinare predsjednika Mosta nezavisnih lista činila se kao scena izbačena iz nekog nastavka popularnog znanstvenofantastičnog serijala “Ljudi u crnom”.

Kad je Božo Petrov kazao kako nema blage veze da je HDZ predložio Milijana Brkića za ministra branitelja, nedostajalo je samo da u prostoriju uđe Will Smith i zrakom iz intergalaktičkog pištolja Boži Petrovu raznese glavu, a zelena sluz, kao da je netko “likvi” prolio, poprska zidove.

Pa zbilja, ako ne zna da HDZ hoće Brkića za ministra, s kojeg je taj planeta došao?

Koje on gluposti lupeta, kazao je za sebe Tomislav Karamarko, pa i vjerojatno štogod prigodno opsovao. Vidjeli ste ga, uostalom. Trudio se ostati pristojan i jedva je obuzdavao bijes kad je sat kasnije i sam izašao pred novinare. Ako je takav bio pred uključenim mikrofonima, na bekstejdžu su se zasigurno spominjale i muške i ženske genitalije, i majke i kućni ljubimci.

Svađa što se u utorak, prije tjedan dana, razbuktala između Karamarka i Petrova u Banskim dvorima, već koji kilometar istočnije, u Sesvetama ne bi prošla bez šivanja glava, a dublje u provinciji, u ličkim i kordunskim gostionicama, sijevnule bi i čakije. Koalicijski sporazum između Mosta i HDZ-a završio bi s kredom iscrtanim obrisima tijela na podu, ograđen vrpcom “Policija”.

Kad je Božo Petrov kazao kako nema blage veze da je HDZ predložio Milijana Brkića za ministra branitelja, nedostajalo je samo da u prostoriju uđe Will Smith i zrakom iz intergalaktičkog pištolja Boži Petrovu raznese glavu, a zelena sluz, kao da je netko “likvi” prolio, poprska zidove

Jednoga bi partnera odveli s nožem u prsima u ambulantnim kolima, drugoga s lisičinama u marici. U međuvremenu su se i jedni i drugi nešto umirili, ali pod površinom se i dalje bjesomučno mlate. Smješkaju se, premda se strastveno mrze.

Potisnuto se neprijateljstvo jasno otkriva u nastupima Kosora i Hrga, predsjednika dviju manjih stranaka Domoljubne koalicije, koji su očito istureni da govore ono što se hadezeovci zasad još ne usuđuju.

Dva politička ginjola miču rukama i ustima kako ih HDZ upravlja, otvoreno optužujući Most za gramzivost i zazivajući prijevremene izbore. Možete li se dosjetiti drugoga razloga zašto bi od svih zastupnika baš Kosor i Hrg, dva epizodista koja su u Sabor ušla viseći o dlaci, željela nove izbore?

Nije nam nepoznato imati nestabilnu, posvađanu vlast. Ni Ivica Račan i Dražen Budiša početkom dvijetisućitih nisu bili osobito lojalni jedan drugome, savez su im razdirala i ideološka pitanja i žudnja za moći, no jedno su vrijeme ipak bili složni, ili barem uspješno održavali privid sloge.

Gledajući ih izdaljega, dugo nismo kontali da socijaldemokratski Lennon i liberalni McCartney međusobno ne govore, prošle su možda i čitave dvije godine prije nego su se ozbiljnije popičkarali.

Nasuprot njima, Most i HDZ otpočetka ne kriju uzajamnu netrpeljivost. Oni su u braku koji nije imao ni bračnog putovanja ni medenog mjeseca. Od prvog dana Tomislav Karamarko spava na kauču u dnevnoj sobi, a Božo Petrov prijeti kako će preseliti natrag mami i tati. Vrijeđaju se i bacaju tanjure pred zgranutim gostima.

Međusobno se optužuju za obiteljsko nasilje. Susjedi zovu policiju, a policija socijalne radnike.

Viđali ste takve disfunkcionalne veze, koji put začuđujuće dugo potraju. Ljudi ostanu godinama zatočeni u stupici lošeg braka jer ne znaju što bi drugo. Prestrašeni su i misle kako su prestari da počnu na drugom mjestu iznova. Moglo bi tako biti i u ovome slučaju.

Koje on gluposti lupeta, kazao je za sebe Tomislav Karamarko, pa i vjerojatno štogod prigodno opsovao. Vidjeli ste ga, uostalom. Trudio se ostati pristojan i jedva je obuzdavao bijes kad je sat kasnije i sam izašao pred novinare. Ako je takav bio pred uključenim mikrofonima, na bekstejdžu su se zasigurno spominjale i muške i ženske genitalije, i majke i kućni ljubimci

“Ostali smo skupa zbog djece”, objasnit će Tomislav Karamarko upita li ga tkogod zašto je još s Božom Petrovom. A moglo bi, naravno, i puknuti među njima. Jednoga od ovih dana Petrov bi mogao objaviti Karamarku: “Znaš, viđam se s nekim.”

Teško je prognozirati rasplet ove krize. S jedne strane, četiri je godine puno. Vrijeme sporo prolazi kad se ne zabavljaš. Teško je povjerovati da će netko izdržati četrdeset osam mjeseci u bijesu i gorčini, trpjeti bolnu uskraćenost, teoretski biti na vlasti, a praktično ne osjetiti slast vladanja.

S druge strane, kad je posrijedi moć, makar i nepotpuna i oštećena, mnogi su spremni na poniženja. I krnja je moć bolja od gubitka svake moći. Lutrija s novim izborima, iskušavanje sreće s hrvatskim glasačima koji su, poznato je, u znatnoj većini podli i nezahvalni gadovi, ni Mostu ni HDZ-u sada ne trebaju.

Kako bilo, što god na kraju odlučili, njihov odnos neće postati bolji. Ako je uopće postojao jedan trenutak u kojem su Karamarko i Petrov mogli biti prijatelji, taj je trenutak odavno prošao. Njihova agonija vladanja svakodnevno će biti sve dublja i dublja.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora: