Maestro Ivan Repušić u svijetu radi čuda s hrvatskom glazbom

Akord orkestra na početku opere “Ero s onoga svijeta” na CD-u njemačke diskografske kuće CPO zvuči kao dukati rasuti s djevojačkog vrata na kameni trg u Vrlici. A iz kamena potom poteče motiv gudača, gust poput maslinova ulja iz kamenice, da bi potom radosno prasnule trube padajući s neba na brzi plesni ritam timpana.

Moglo bi se tako iz takta u takt opisivati briljantnu partituru Jakova Gotovca u izvanrednoj živoj izvedbi snimljenoj 19. svibnja 2019. u Münchenu. Prinzregententheater na kraju večeri su ispunile ovacije. Pričali su o tome oni koji su imali sreću tamo biti. No, snaga i ljepota sačuvane su i na snimci.

Orkestar Minhenskog radija svira virtuozno i nadasve precizno. Ali, uvježbanost i točnost nije dovoljna da udahne život nijednoj glazbi, a pogotovo takvoj operi punoj duha i humora kao što je “Ero”. Za to je potrebna unutarnja ozarenost i radost umjetničke (re)kreacije koja, kad su orkestri u pitanju, ponajviše ovisi o dirigentu, njegovoj energiji, autoritetu, znanju, talentu, osobnosti, uvjerljivosti i sposobnosti da glazbenike životno zainteresira, pokrene i motivira upravo za onu skladbu koju tog trenutka izvode. Sve su to odlike hrvatskog dirigenta Ivana Repušića.

Povjerenje Orkestra Minhenskog radija stekao je i prije nego su ga izabrali za svog šefa-dirigenta. A povjerenje je bilo važno i za odluku rukovodstva te radijske kuće u sastavu Bayerischer Rundfunka da svom repertoaru i bogatoj diskografiji dodaju svima njima do tada nepoznato djelo hrvatskog skladatelja.

Još otkako su Bečki filaharmoničari s velikim Rudolfom Kempeom davno snimili završno kolo iz “Ere”, nisam čuo tako snažno oranje i okretanje tog simfonijskog kotača kao na ovoj snimci s maestrom Repušićem koji je okupio i sjajne hrvatske pjevače.

“Njemački slušatelj može biti zahvalan zbog objave ovog CD-a. Za Ivana Repušića Ero je očito pitanje srca kojem se posvećuje s ljubavlju i strašću… a glazbenici s veseljem proizvode raskošne zvukova kojima slijede njegov zanos”, napisao je Ekkehard Pluta za Klassik Heute

Uz sjajni Zbor HRT-a nastupili su Valentina Fijačko Kobić, Jelena Kordić, Ivica Čikeš, Ljubomir Puškarić i Suzana Češnjaj, a osobit dobitak za Eru bio je prvi nastup u toj ulozi Tomislava Mužeka. Glas mu je snažan, a istodobno lijep, muzikalan i plemenit, što se često kod tenora baš i ne podrazumijeva.

“Njemački slušatelj može biti zahvalan zbog objave ovog CD-a. Za Ivana Repušića Ero je očito pitanje srca kojem se posvećuje s ljubavlju i strašću… a glazbenici s veseljem proizvode raskošne zvukova kojima slijede njegov zanos”, napisao je Ekkehard Pluta za Klassik Heute.

Edwin Baumgarnter u Wiener Zeitungu, pak, piše: “U novoj snimci naglasak je na energiji, za što prije svega trebamo zahvaliti dirigentu Ivanu Repušiću za pultom Minhenskog radijskog orkestra i blistavoj izvedbi hrvatskih solista i zbora HRT-a… nemoguće je othrvati se šarmu ove opere. Ovo se djelo ne može izvesti bolje.”

A Ralph P. Locke za američki The Arts Fuse tvrdi “svaki je ton na svome mjestu i čini upravo ono što treba”, a izdavaču CD-a kliče “bravo, CPO!”. I zaključuje: “Operne kuće i operni programi akademija, čujete li vi ovo? Vrijeme je da se počne razmišljati o novom repertoaru za doba ‘nakon pandemije’!”.

Eto, tek toliko da ne pomislite da ja lokalpatriotski pretjerujem s pohvalama.

Maestro Repušić već je ovim projektom zaslužio sva domaća priznanja, odlikovanja i lovorike na kojima je mogao mirno snivati do kraja karijere, uz zahvalnost sveukupne hrvatske kulture na ovako sjajnoj međunarodnoj promociji.

A on je onda napravio nešto još veće.

S istim orkestrom, ali ovaj put, što je čudo na čudima, s čuvenim Zborom Bavarskog radija svjetske slave i kvalitete, također u Münchenu izveo je i snimio “Hrvatski glagoljaški rekvijem” Igora Kuljerića, itekako zahtjevno, predivno, gotovo mistično remek-djelo hrvatske suvremenije glazbe. Vokalni solisti su naši Kristina Kolar i Ljubomir Puškarić, te Annika Schlicht i Eirc Laporte.

U rasponu od meditativnog šaputanja do ekstatičnih zanosa skladanih suncem, bojama, mirisima i napjevima hrvatskog Mediterana, maestro Repušić podigao je kriterije za sve buduće izvedbe. I još je na album, koji je lani objavljen u izdanju Bayerischer Rundfunka pod etiketom BR Klassik, dodao zanosnu Gotovčevu i Gundulićevu “Himnu slobodi” u kojoj je Zbor Bavarskog radija, nakon staroslavenskog u Kuljerićevom “Rekvijemu” savršeno svladao i dikciju hrvatskih stihova.

Svjetski audiofilski auditorij još jednom je ostao zapanjen i oduševljen. Maestro Repušić je s ovim albumom, jednim od sada već mnogih koje je snimio za BR Klassik, osvojio godišnju Međunarodnu nagradu za klasičnu glazbu (ICMA), koju dodjeljuje međunarodni kritičarski žiri, a ugledni specijalizirani francuski časopis Diapason d’Or uvrstio je snimku Kuljerićeva “Hrvatskog glagoljaškog rekvijema” među najveća diskografska i glazbena oktrića 2021. godine.

Akord orkestra na početku opere “Ero s onoga svijeta” na CD-u njemačke diskografske kuće CPO zvuči kao dukati rasuti s djevojačkog vrata na kameni trg u Vrlici. A iz kamena potom poteče motiv gudača, gust poput maslinova ulja iz kamenice, da bi potom radosno prasnule trube padajući s neba na brzi plesni ritam timpana

Tako je upravo u ovo gluho pandemijsko doba hrvatska glazba zalaganjem, strašću i umjetničkim autoritetom Ivana Repušića doživjela jedno od svojih najveličanstvenijih predstavljanja i prodora u svijet.

Pišem ovo danas zato da se zapamti. Pišem ovo danas zato što mi je dosta koronaškog crnila i hrvatskog i svjetskog pandemijskog kaosa i panike. Pišem ovo danas zato što ima života, kulture, ljepote, duha i Hrvatske i mimo banalnosti, plitkoće, zlobe, pohlepe i jalovosti hrvatske politike.

Naposljetku, pišem ovo danas zato što je ovih dana, zahvaljajući maestru Repušiću, europskim radijskim eterom, kad već nije moglo pred publikom u praznoj dvorani Berlinskog radija, odjeknulo još jedno remek-djelo hrvatskog skladatelja: mladenačka “Sinfonietta” Borisa Papandopula.

Maestro Repušić ju je u veljači ove godine snimio sa Simfonijskim orkestrom Berlinskog radija, na početku radijskog koncerta nazvanog “Radost života” na čijem su programu još bila djela Josepha Haydna i Ottorina Respighija. Snimka je emitirana u ciklusu Europske radijske unije (EBU) u kojem radijske postaje razmjenjuju i emitiraju koncerte iz svjetskih glazbenih središta.

Tako se mogla čuti i na Trećem programu Hrvatskog radija, a još uvijek se može poslušati i na internetu, u emisiji “Europeum – Euroradio”. Taj divni zadarski dječak Ivan Repušić s očima u kojima se iskre i radosno vrte glazbene galaksije, izrastao je u danas najvećeg kulturnog ambasadora Hrvatske.

Njemu za taj posao ne treba diplomatska putovnica, premda bi hrvatska država o samoj sebi nešto lijepo pomislila i nešto dobro za samu sebe učinila kad bi mu je ponudila.

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Upravo u ovo gluho pandemijsko doba maestro Ivan Repušić u svijetu radi čuda s hrvatskom glazbom).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Večer u kojoj je Leipzig bio hrvatska kulturna prijestolnica
    •  Je li Miroslav Krleža još uvijek hrvatski pisac?
    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj

> Svi tekstovi ovog autora