Mi i oni – licemjerje i njegove posljedice

U jednim bh. dnevnim novinama, veliki naslov: Merkel sama plaća kavu. Dakle vijest je u BiH da netko plati kavu koju je popio. U drugima da je Hillary Clinton kažnjena za krivo parkiranje. Eto zašto su Njemačka i SAD to što jesu, a mi samo neizlječivo (?) korumpirana kolonija osmanlijskog mentaliteta. Naravno, i to bi bio samo običan problem neodraslosti jednog društva, vazda izloženog tutorstvu sa strane, kad ne bi bilo bahate umišljenosti da je s nama sve u najboljem redu.

 

Čak bi još dobro bilo da je sav naš problem da oni nas ne razumiju, ali je stvar mnogo gora. Kao i uvijek, loši đaci ne priznaju da nisu naučili lekciju, nego pune uši svijeta (ili to kušaju) da ih Zapad ne voli, čak mrzi, jer su tobože to i to…

 

Mi i dalje živimo svoj stoljećima egzercirani orijentalizam, a oni svoju protestantsku etiku rada. I dalje Njemačka dobro stoji, a “Grci” su zaduženi i bune se, ali ne protiv svojih što su ih godinama utjerivali u nezaslužen lagodan život na tuđi račun, nego protiv Njemačke koja ih se usudila podsjetiti da bi bio red da i oni samo plate popijenu kavu. Grčka, Njemačka…? Ma možemo zamijeniti imena, jer situacija i ambijent su isti ili slični na cijelom Kontinentu

 

Već su i Nijemci, a kamoli mi ostali, zaboravili kad im je kancelar bio Schröder, pa čak i da je prvi vidio dolazak recesije i počeo pripremu svoje zemlje za nju. Oni koji ne boluju od političkog alzheimera sjetit će se da je Sanader čak i na vrhuncu krize tvrdio kako toga kod nas nema. To se samo drugima događa. Sa smiješkom se prisjećam uzrečica koje znam otkako znam za sebe: “dužan ko Grčka” ili “buni se ko Grk u ‘apsu”.

 

I evo, 21. stoljeće je a još se gotovo ništa ozbiljno između nas i njih nije promijenilo. Mi i dalje živimo svoj stoljećima egzercirani orijentalizam, a oni svoju protestantsku etiku rada. I dalje Njemačka dobro stoji, a “Grci” su zaduženi i bune se, ali ne protiv svojih što su ih godinama utjerivali u nezaslužen lagodan život na tuđi račun, nego protiv Njemačke koja ih se usudila podsjetiti da bi bio red da i oni samo plate popijenu kavu. Grčka, Njemačka…? Ma možemo zamijeniti imena, jer situacija i ambijent su isti ili slični na cijelom Kontinentu.

 

Načelno je lako zamisliti kako netko tko ne može, ne zna ili neće implementirati odluke međunarodnih sudova, ili najviših sudskih instanci vlastite zemlje, pogotovu ne može, ne zna ili neće mjesecima asfaltom zakrpati ni rupu na najfrekventnijoj sarajevskoj prometnici. Ali je onda još jedino u takvom ambijentu moguće da neki (kantonalni!) bh. ministar financija kaže: “Eto, akobogda, na narednoj sjednici usvojit ćemo budžet”, a da se nitko ne zapita zašto bi to i kako od boga zavisilo? I samo je ovdje moguće da hrvatski nogometni izbornik za vrijeme utakmice hoda oko nogometnog terena s krunicom u ruci! I time valjda pokazuje koliko vjeruje u svoje nogometaše, u ono što oni znaju i umiju.

 

Najbolji suprotan primjer tomu je, nažalost i jedini u cjelokupnoj BiH, nogometna reprezentacija BiH, što se nipošto ne bi moglo reći i za sve njezine navijače i antinavijače. A i to samo zato što i oni koji je vode i oni koji igraju u njoj imaju u glavama iskustvo svijeta u kojemu su znanje i kompetencija jedine vrijednosti, sasvim suprotno od kriterija po kojima se u BiH sve “selektira”!

 

Čovjek se, trajno začuđen nama, ne može ne upitati pa gdje smo i dokle ćemo stići s našim orijentalnim fatalizamom ili lijenim južnjačkim katolicizmom, prevarantskom sviješću, samoamputacijom mozgovnih funkcija, neznanjem, neradom i forsiranjem nacionalne, vjerske i stranačke podobnosti i nepotizma umjesto kompetencija?

 

U bh. feudaliziranom društvu sve se oduvijek generira iz vjerskog i nacionalnog, tj. ideološkog, dakle iz onoga gdje jedino postoji: moj – tvoj, naš – ne-naš, čak otpadnik, izdajnik, neprijatelj! Tu je stvar cijelo društvo prekopiralo iz feudaliziranih vjerskih organizacija na našim prostorima koje imaju sva prava (a da o privilegijama i ne govorimo), pa i kršiti zakone, npr. iz morala na što su tobože najosjetljiviji ili u novčanom poslovanju gdje su milenijski majstori, a pritom nemaju nikakve odgovornosti, pa čak odbijaju svako polaganje računa. U Njemačkoj naprimjer s Crkvom stvar stoji posve drukčije.

 

Čovjek se, trajno začuđen nama, ne može ne upitati pa gdje smo i dokle ćemo stići s našim orijentalnim fatalizamom ili lijenim južnjačkim katolicizmom, prevarantskom sviješću, samoamputacijom mozgovnih funkcija, neznanjem, neradom i forsiranjem nacionalne, vjerske i stranačke podobnosti i nepotizma umjesto kompetencija?

 

Otuda se i moglo dogoditi u nas da, kad je došao novi papa, naši vjerski uglednici kao miševi poskidaju zlatne križeve i nestanu u svojim rupama, a još do jučer su gradili staljinski kult ličnosti “starog pape”. Sad se, međutim, nakon njegova povlačenja i osobito priče o mističnom iskustvu u kojem mu je Duh Sveti rekao da se povuče, ne usude zapitati, a što bi baš logično bilo kad bi se služili zdravim razumom i malo vjerovali u svoga i Ratzingerova Boga i Duha Svetoga, i po njemu izabranog novog papu, nije li to Duh Sveti, u mističnom susretu s Ratzingerom, kao bivšim prvim čovjekom Propagande, a potom papom, bio izrazito nezadovoljan i dao mu u mističnom snu otkaz. Da – otkaz! Ili se ipak pitaju, ali kako, pobogu, priznati i sebi i drugima da je papa dobio otkaz od Duha Svetoga?

 

Što bi tek onda bilo s tolikim mu slijepo podložnim biskupima što su mu potpisali bespogovornu poslušnost, a, gle, njegovim je radom Duh Sveti toliko bio nezadovoljan da mu je rekao – odstupi. A oni ga slijepo slušali, umjesto da slušaju samo svoju savjest, na koju ih je isti Ratzinger, doduše dok je bio teolog, podsjećao kao na zakon iznad svih institucija i svih instanci. Podsjećam, još 1968. napisao je: “Iznad pape kao izraza obvezujućeg prava crkvenog autoriteta nalazi se vlastita savjest kojoj se najprije moramo pokoravati, u slučaju nužde i protiv zahtjeva crkvenog autoriteta.”

 

Očito je njihova savjest davno lobotomirana. A oni svoju svijest, iz nje generiranu, pretaču na svoja do slijepe poslušnosti anestezirana stada. Dokad više poslušnost stada iznad kompetencije pojedinca?

    •  Ignorancija na hrvatski način
    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti
    •  Iz pogreške u pogrešku...
    •  Jednoumni u laži!
    •  Kloniranje zločinaca?!
    •  Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
    •  Virus političke nervoze
    •  Živjeti u prošlosti
    •  Osmansko-feudalni software

> Svi tekstovi ovog autora