Odlazak fra Stjepana Pavića, veliki latinista

Prva ovogodišnja vijest o nekoj smrti bila je: U Zagrebu je umro fra Stjepan Pavić. A u jutro 25. prosinca sam mu čestitao Božić i imendan. Od njega, začudo, nije bilo nikakva glasa. Onda se (29. prosinca) javim Ivici Pandžiću da ga pitam zna li išta o fra Stjepanu. Kaže mi samo da nije dobro, i da je u bolnici. I koji dan potom stiže vijest o fra Stjepanovoj smrti.

Umro je prijatelj kojega nisam mogao preduhitriti u božićnoj ili uskršnjoj čestitci, a kad sam to jednom konačno i uradio… Nadam se da je barem vidio poruku kao što se Pandžiću nakratko i, doznat ćemo kasnije, glasom umirućeg, javio.

A onda mi se u iskidanim fragmentima počeo unatrag vrtjeti film naših susreta, kontakata, dopisivanja… Da, na ovom sam istom mjestu (12. rujna 2020.) pisao o njemu u tekstu “Prokrust naš svagdašnji”. Ne bih ponavljao neke od stavova iz tog teksta, premda sam i tada mnogo toga prešutio svodeći cijelu priču na ono što otprilike i sad mislim i o njemu i u povodu njega: Jesmo li zaslužili takve ljude kao što je fra Stjepan Pavić?

Nakon otvaranja njegove čudesne galerije “Šimun” u Dubravama 2010., intenziviramo naše kontakte. Jer, nakon galerije, odmah je krenuo i u ozbiljnije konstituiranje samostanske knjižnice. Krenuo…

No, ostavljam ovdje i jedno i drugo po strani, kao i sve ono što smo o tome jedan drugome ikad jasno i glasno ili tek u povjerenju rekli. Neka stoga djela trajno ostala iza njega, govore. Ostalo ionako sad i nakon svega jedva da je važno. Osim, osim da smo i u ovom slučaju i na njegovu slučaju in vivo naučili što je to Prokrustova postelja bosanskog duha, tj. svođenje svijeta na svoju mjeru. Ovdje, ipak i samo na jedan način – svođenje na svoju “malu mjeru”, premda izvorno, gle paradoksa, prokrustes znači rastezač.

Vraćam se onome ovdje i meni presudno važnom – knjigama. Knjigama, njegovim autorskim knjigama i njegovim prijevodima s latinskoga, onome što nas i jest tako i toliko zbližilo i zbog čega nije propuštao i ozbiljno i u šali ponavljati “ti si naš”! Evo, neću ovdje ni o njegovim autorskim knjigama, premda sam s posebnim zanimanjem i radošću čitao njegovu krajnje intimnu knjigu o njegovim visočkim profesorima (iz 2021.), jer je među njima i mnogo onih koji su bili i moji profesori, a koju mi je, također, poslao iz Zagreba.

Da, godinama mi je iz Zagreba raznim kanalima slao svoje knjige, svoje prijevode s latinskoga, one koje, sukladno naslovu ovog teksta, želim posebno apostrofirati.

Budući da spomenuh Zagreb i knjige koje mi je slao, jasno je da se to ne odnosi na sjajan prijevod njegovih bosanskih devetnaeststoljetnih pjesnika latinista “Latinske pjesme bosanskih franjevaca” u kapitalnoj ediciji Ivana Lovrenovića (Iz Bosne Srebrene, Synopsis, Sarajevo, 2015.), što je objavljeno bilingvalno i gdje smo se Pavić i ja sreli u II. kolu te biblioteke: on prijevodom poezije bosanskih franjevaca, a ja njihovom epistolografijom.

To se ne odnosi ni na njegov prijevod Tertulijana “Obrana kršćanstva” (Synopsis, Sarajevo, 2025.), koji sam pročitao tjedan prije nego sam mu čestitao njegov zadnji zemaljski Božić i zahvalio mu za još jedan odličan prijevod.

I onda me možete pitati o kojem i kakvom to godinama slanju knjiga govorim kad je ostalo samo četiri-pet naslova, pa makar i u samo šest-sedam svezaka i dat ću vam za pravo. No, kad vidite o kojim je vrijednim i koliko opsežnim knjigama riječ, razumjet ćete me. Jer, tek što pročitate jednu knjigu, stiže druga i Pavić vam sa svojim prijevodima postane “kućni pisac”, da ne kažem svakodnevna intelektualna zadaća.

A počelo je s I. tomom “Zlatne legende” Jacobusa de Voraginea (2013.), pa s njezinim II. tomom (2015.), obje na cca 900 stranica. Uslijedio je I. tom “Platonovske teologije” Marcilia Ficina (2018.), pa Aleksandar Haleški s “Raspravom o razumskoj duši” (2019.), bilingvalno. I tek što vam se činilo da vaša “lektira” traži “time out” stiže Marcilio Ficino s “Platonovskom teologijom” II (2020.). Obje te teologije na ukupno cca 700 stranica. A sve velike knjige iz B formata. I najposlije bilingvalni Boetije “Utjeha filozofije” (2023.), te “lagani” Marko Tulije Ciceron s “Izabranim govorima” (2024.). Trebalo je ovo i pročitati, a kamoli prevesti.

Sve ovo s knjigama iz Zagreba i s prijevodima… Njegovim. Neću o onim drugima koje mi je slao, kao ni o knjizi, ponovit ću, koja je zatvorila godinu njegove smrti (2025.) – Tertulijanovoj “Obrani kršćanstva”.

Sve odreda važne, kapitalne knjige u sjajnim Pavićevim prijevodima. Knjige su to koje su učinile iznimno bogatom ne samo epohalnu ediciju “Demetra” (Dimitrija Savića) nego i hrvatsko prevoditeljstvo klasične, srednjovjekovne i renesansne latinistike uopće, a fra Stjepana Pavića prezentirale kao našeg najznačajnijeg suvremenog latinista.

Tek dolazi vrijeme u kojemu će se procjenjivati njegov prevodilački rad, no već sad ne mogu ne izreći osobni užitak u njegovu jeziku, svejedno pritom jesam li čitao u njegovu prijevodu bosanskofranjevačke latiniste, priče mu o njegovim profesorima ili meni impresivno otkriće “Zlatnih legendi” koje sam iščitavao ne bez stalnih i, čini mi se, nimalo slučajnih asocijacija na Divkovićev “Nauk krstjanski” i “Sto čudesa” (2013.), priređenih i objavljenih u povodu 400. obljetnice njihova prvotiska.

No, nije drukčije bilo ni s pitkim jezikom Tertulijanove apologije, Ciceronovih govora ili filozofsko-teoloških tekstova kod Ficina ili Aleksandra Haleškog, premda je tu jezik zadan naročitim diskursima.

Čast da sam poznavao fra Stjepana Pavića, da smo putem knjiga petnaestak godina (i) prijateljevali (posvete u tim knjigama namjerno ne spominjem) čini me ništa manje ponosnim nego njega što je imao profesore dostojne spomenikâ u njegovoj knjizi “Vjera, pamćenje i ljubav. Moji visočki profesori” (2021.).

Nakon svega toga i njegova odlaska, a dok je još sve tako svježe, progoni me stara misao-pitanje: Zar stvarno moramo nekoga izgubiti da bismo znali da smo ga imali i koliko je vrijedio!?

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Čini mi se da sam se i umiješao i izrekao što se imalo reći
    •  Pandemija ''ludih careva''
    •  Thompsonova reconquista!?
    •  Kriminalno domoljublje: HDZ drži zaposlen Remetinec
    •  Naknadno spašavanje nadbiskupa Šarića
    •  Pjesma stvorova kao ekološka pobudnica
    •  Ignorancija na hrvatski način
    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti
    •  Iz pogreške u pogrešku...

> Svi tekstovi ovog autora