Milorad Pupovac: ”Karamarko razara mir i promovira totalitarizam”

Početkom mjeseca Ruža Tomašić zaprijetila je čišćenjem Srba iz Hrvatske, a Tomislav Karamarko prošlog je tjedna iznio svoj ”antikomunistički manifest”, najavljujući obračun s komunizmom u koji bi upregnuo intelektualce i medije. Govori o ”crvenim vragovima” i ”boljševicima”, najavljuje kaznene progone i reviziju udžbenika, proziva ljude da ne vole Hrvatsku i već upire prstom u pojedince. Još prije toga, u Jasenovcu, vi ste govorili o narastajućoj atmosferi fašizacije i nacizacije?

Nažalost, najavljeni trend se nastavlja i osjećaj sigurnosti kod ljudi koji šalju tu vrstu poruka očito jača, a reakcija i odgovora još uvijek nema, ni iz zemlje ni izvan nje. Te poruke su opasne. Oni koji ih šalju očito nisu ništa naučili iz jednog povijesnog iskustva u kojem je Hrvatska kao glavni cilj imala antikomunizam, obranu hrvatstva i takozvanih katoličkih vrijednosti.

Ovaj poredak, nažalost, nije mirnodopski. Ovo pozivanje nije mirnodopsko i nije proevropsko. I to predstavlja ozbiljan izazov najprije za samog Karamarka, a onda i za njegovu stranku i cijelo društvo. Potpuno je nerazumljivo zašto se ljudi s političke i intelektualne scene, koji to čuju i razumiju jednako kao i ja, prave kao da se ništa ne događa

Napad na pojedince, kao što je Žarko Puhovski, pokazuje ne samo neznanje nego i prijeteću narav poruka i politika. Oni kojima su usta puna poruka protiv totalitarizma i totalitarnih režima govore kao ordinarni totalitaristi. Napad na Puhovskog, kao jednog od kritičara u bivšem režimu, jednog od zagovornika i aktera demokratizacije i kritičara devijacija tokom 1990-ih i danas, predstavlja veoma ozbiljan znak da neki ljudi zazivaju ponovnu totalitarizaciju našega društva.

Jesu li stvari otišle predaleko da bi u slučaju Karamarkovog dolaska na vlast to moglo ostati samo na riječima?

Znam da postoji dilema da li je ta vrsta retorike samo u funkciji kampanje ili je u funkciji programa budućeg poretka u Hrvatskoj. Htio bih kazati jedno: na taj se način zapravo već uspostavlja poredak, jer se razara onaj koji je stvoren od 1997. naovamo, slobodno ću reći, Tuđmanovim okretanjem miru i Evropi. Ovaj poredak, nažalost, nije mirnodopski.

Ovo pozivanje nije mirnodopsko i nije proevropsko. I to predstavlja ozbiljan izazov najprije za samog Karamarka, a onda i za njegovu stranku i cijelo društvo. Potpuno je nerazumljivo zašto se ljudi s političke i intelektualne scene, koji to čuju i razumiju jednako kao i ja, prave kao da se ništa ne događa.

Nedavno ste s drugim predstavnicima manjina usvojili Deklaraciju o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj, tražeći zaštitu hrvatskih institucija, institucija EU-a i civilnog društva. O izjavama Ruže Tomašić pisali ste predsjedniku Evropskog parlamenta Martinu Schulzu. Pokazuje li Evropa interes za ta zbivanja?

Evropa kao da je odustala od svojeg političkog ustava i svela se samo na obranu svojeg tržišnog i monetarnog poretka, a ako tako nastavi, to će biti golema opasnost za nju. Ovo što se događa kod nas nije, naravno, izuzetak, ali ima specifičnu težinu. Ako Evropa nema u fokusu propadanje svojih političkih vrijednosti u zemljama članicama i ako nema snage da se vrati borbi za te političke vrijednosti, onda nema nikakve sumnje da neće moći braniti, barem ne demokratskim sredstvima, ni ono što sada brani.

Kakvu ste reakciju očekivali od Schulza?

Nisam mu pisao zbog reakcije nego zbog svoje odgovornosti i evropske odgovornosti. Vrijeme je da Evropa počne govoriti o tome što se događa u članicama kao što je Hrvatska, a neće početi govoriti ako ne počne dobivati potrebne signale. Moji kolege koji sjede u Evropskom parlamentu svugdje vide probleme osim kod vlastite kuće, a neki od njih proizvode najgoru vrstu nacionalizma u evropskom okviru.

Napad na pojedince, kao što je Žarko Puhovski, pokazuje ne samo neznanje nego i prijeteću narav poruka i politika. Oni kojima su usta puna poruka protiv totalitarizma i totalitarnih režima govore kao ordinarni totalitaristi. Napad na Puhovskog, kao jednog od kritičara u bivšem režimu, jednog od zagovornika i aktera demokratizacije i kritičara devijacija tokom 1990-ih i danas, predstavlja veoma ozbiljan znak da neki ljudi zazivaju ponovnu totalitarizaciju našega društva

Na nama je da obranimo ono što smo postigli u procesu pristupanja i da upozorimo glavne institucije EU-a. Krenuli smo od predsjednika parlamenta, ali nećemo stati na tome. Ići ćemo prema svim relevantnim adresama zemalja članica i samog EU-a. Ono što je postignuto branit ćemo kod kuće i unutar evropskih okvira.

Karamarko je u stranku počeo preuzimati atmosferu progona koja se stvara i izvaninstitucionalno, kroz inicijative kao što je tzv. Nacionalno etičko sudište, gdje se pojedincima već sudi za nacionalnu izdaju. Reakcija političkog sustava i ukupne javnosti nije adekvatna, a čak ni iz SDP-a ne dolaze osude takvih pojava?

U Hrvatskoj su se dogodile dvije stvari. Politička moć već duže vrijeme zapravo leži u rukama tajkunsko-medijskih kuća, a posljednjih godina se dogodilo to da je prešla u ruke grupacija koje sebe nazivaju ili stožerima, ili sudištima, ili nevladinim organizacijama koje brane nacionalne i vjerske vrijednosti. To u nekim aktivnostima doista ima zloguke karakteristike fašizacije i zbog onih koji to toleriraju u državnim institucijama, ili stranaka koje tome okreću leđa, ili onih stranaka koje preuzimaju retoriku takvih grupacija, postoji opasna prijetnja da oslabljena politika svoju slabost nastoji prevladati preuzimanjem tobožnje snage poruka koje dolaze iz tog miljea.

To je, kada su u pitanju i SDP i HDZ, ogromna odgovornost stranaka koje još jedanput mogu dopustiti da Hrvatska – umjesto da sačuva ono što je stvorila i da se suoči s onim s čime se mora suočiti, a to su pitanja ekonomskog stanja, funkcioniranja državnih institucija i statusa u odnosu na druge zemlje Evrope i svijeta – zapravo upadne u jednu formu nacionalizma, u nekim slučajevima isključivog i ekstremnog, a bojim se da se iz toga ne može izroditi ništa dobro.

Čak i Karamarko upozorava da bi trebalo prevladati podjele, no on to piše premijeru Zoranu Milanoviću nakon što je dobrim dijelom sam prouzročio takvu situaciju u društvu?

Krajnje je vrijeme da i naša predsjednica shvati koliko je opasno to kada je umjesto u zagovor republike guraju u zagovor zajednice, umjesto u zagovor demokratskog poretka u zagrljaj nacionalne ljubavi i umjesto u zagovor obrane ustavnosti u retoriku tipa tko voli a tko ne voli zemlju

Zagovaranje zajedništva na osnovama na kojima se proizvodi netolerancija, na kojima se političke takmace proglašava udbašima i komunistima, a one koji drugačije misle jugoslavenima ili četnicima, zvuči jako licemjerno. Zato je krajnje vrijeme da i naša predsjednica shvati koliko je opasno to kada je umjesto u zagovor republike guraju u zagovor zajednice, umjesto u zagovor demokratskog poretka u zagrljaj nacionalne ljubavi i umjesto u zagovor obrane ustavnosti u retoriku tipa tko voli a tko ne voli zemlju.

To je veoma, veoma opasno i ako predsjednica političkim strankama i grupacijama koje to rade ne pošalje poruku u interesu obrane ustavnog poretka i republike, vrlo brzo od našeg Ustava i njegovih temeljnih vrijednosti – sekularnosti, parlamentarizma i sloboda – neće ostati ništa.

I reći ću i to: to dospijeva do te točke da više nije samo njezina odgovornost nego i njezinih prethodnika, koji bi morali moći jasno kazati koje opasnosti danas razdiru hrvatsku republiku i parlamentarnu demokraciju i koliko je opasno opsjenarstvo u priči o zajedništvu unutar kojeg će se proganjati, prokazivati, stigmatizirati i testirati ljubav prema domovini. A za to će vrijeme pravni i ekonomski poredak biti u sasvim drugom planu, pa će se moći raditi što se hoće i kako se hoće, kao što se već znalo raditi.

Vidite li kod Kolinde Grabar Kitarović potencijal da stane u obranu tih vrijednosti?

Predsjednica je na putu od stranke prema Ustavu i na putu od zajednice prema republici. Mislim da je svi mi, bez obzira na slaganja ili neslaganja, moramo na to upozoravati, jer ona je zapravo ta najviša instanca i jedina instanca oslobođena od parcijalnih interesa koja ustavnost i republiku treba braniti od ovoga s čime se danas suočavaju. Ne znam da li će ona to čuti i kako će postupiti, ali moja je dužnost kao građanina i onoga koji je prisegao na Ustav da joj to kažem.

Druga adresa za to je Milanovićeva vlada, koja je od početka mandata pod opsadom desnice?

Nažalost, ne može se reći da Vlada, nakon ozbiljnih i teških udaraca koje je dobila u pokušaju primjene Ustava i zakona u različitim područjima, od manjinskih i rodnih prava do obrazovanja, ovoga trenutka ima dovoljno snage da se tome suprotstavi. I predsjednik Sabora, i predsjedništvo, i Sabor imaju svoje mjesto u obrani temeljnih vrijednosti ove zemlje, ali ja ne vidim da oni to rade. Oni sve više toleriraju, a sve manje brane.

A Vlada se već duže vrijeme zapravo nalazi u situaciji između takve pozicije bivšeg predsjednika Republike, Sabora i aktualnog stanja. Ne mogu reći da mogu braniti Vladu, jer morala bi poslati ozbiljna upozorenja. Ne mogu reći da trebam braniti neke stranke koje bi trebale poslati ozbiljna upozorenja i mobilizirati građane protiv toga, jer se njih tiče u kakvoj ćemo zemlji sutra živjeti, ali tih glasova, nažalost, ima vrlo malo.

U Hrvatskoj su se dogodile dvije stvari. Politička moć već duže vrijeme zapravo leži u rukama tajkunsko-medijskih kuća, a posljednjih godina se dogodilo to da je prešla u ruke grupacija koje sebe nazivaju ili stožerima, ili sudištima, ili nevladinim organizacijama koje brane nacionalne i vjerske vrijednosti. To u nekim aktivnostima doista ima zloguke karakteristike fašizacije i zbog onih koji to toleriraju u državnim institucijama, ili stranaka koje tome okreću leđa, ili onih stranaka koje preuzimaju retoriku takvih grupacija, postoji opasna prijetnja da oslabljena politika svoju slabost nastoji prevladati preuzimanjem tobožnje snage poruka koje dolaze iz tog miljea

HNS je bio dosljedno antinacionalistička stranka, ali to se više ne osjeća, dok je SDP sasvim uzmakao na Tuđmanove pozicije. Je li s takvim ideološkim pomakom uopće moguće pružiti otpor desnici?

Nažalost, nije. Nije moguće obraniti vrijednosti demokratskog društva nasuprot historijskom revizionizmu i sve jačem nacionalizmu politikom povlačenja na rezervni položaj, ni u pitanjima političkih vrijednosti, ni u pitanjima socioekonomske ravnopravnosti. SDP još nije našao načina kako da te dvije stvari spoji i pretvori u program istinski snažne socijaldemokratske politike.

HNS je bio otvoreno i snažno antinacionalistička i liberalna stranka u pravom smislu riječi, ali očito prolazi kroz unutrašnje teškoće koje mu oduzimaju potrebnu energiju za novu antinacionalističku politiku i novo slobodarstvo koje je Hrvatskoj neophodno.

Smatrate li da iz Vladinog neuspjeha da isporuči rezultate u prvom dijelu mandata proizlazi i njena slabost da se nosi s ovakvim problemima?

Da je Vlada radila ovako kako radi proteklih godinu dana, i da je premijer ovako komunicirao s građanima, bila bi u potpuno drukčijoj poziciji. Mnogi koje susrećem misle da bi imala drugačiju reputaciju u društvu i drugačiju moć među građanima. Ovako, Vlada je jako slabila tokom mandata i sada nastoji obnoviti svoju moć, a kada to ne bi bilo rađeno u kontekstu izbora, nema nikakve sumnje da bi donosilo značajnije rezultate i bolju percepciju. No treba reći da građani cijene poteze koje vuče u posljednje vrijeme i da oni jesu u interesu građana.

Kada bi još uspijevala na odlučniji način poslati poruke kakve su one o sotoniziranju nastavnika u Kninu ili osuditi pokušaje drastične revizije povijesti, mogla bi sigurno povratiti veći dio svoje snage. Ali, nažalost, za to i nema previše vremena.

Ima li, po vama, ikakve šanse da se izborna kampanja usmjeri prema normalnim pitanjima?

Ne, mislim da nema nikakve šanse. HDZ buđenjem stranačkog i vjerničkog entuzijazma želi mobilizirati svoje birače i zastrašiti druge, što mu zasad uspijeva. Kod SDP-a mobilizacija njegovih birača i šireg biračkog tijela, nažalost, još uvijek nije uspješna. Dok se to ne dogodi, nije moguće očekivati nikakvu ozbiljnu raspravu, pogotovo s ovakvim medijskim prostorom.

Sastali ste se u subotu s premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem. O čemu ste razgovarali?

Bilo je nekoliko tema. Razgovarali smo o otklanjanju barijera u pravosudnoj suradnji Hrvatske i Srbije jer su suđenja za ratne zločine postala ozbiljna prepreka za suradnju u svim drugim otvorenim pitanjima. Razgovarali smo o tome kakve su političke okolnosti u Hrvatskoj i što narastanje netolerancije i antimanjinskih poruka znači za Srbe u Hrvatskoj i kakve to može imati efekte na odnose u regiji. Razgovarali smo o tome na koje načine Srbija može pomagati Srbima u Hrvatskoj, njihovim institucijama i razvojnim potrebama, konkretno i o pomoći u konsolidaciji Tesla banke.

Srbija ima vlastitih problema u suočavanju s prošlošću. Bivši predsjednik Boris Tadić bio je u Srebrenici dva puta, no Tomislav Nikolić neće ove godine biti na komemoraciji?

Nije moguće obraniti vrijednosti demokratskog društva nasuprot historijskom revizionizmu i sve jačem nacionalizmu politikom povlačenja na rezervni položaj, ni u pitanjima političkih vrijednosti, ni u pitanjima socioekonomske ravnopravnosti. SDP još nije našao načina kako da te dvije stvari spoji i pretvori u program istinski snažne socijaldemokratske politike

Razgovarao sam s premijerom Vučićem i o pitanju suočavanja s prošlošću u regiji i podržavam njegovu opredijeljenost razvijanju povjerenja. Imamo razumijevanja za stav predsjednika Nikolića da treba otići na mjesta stradanja i Bošnjaka i Srba, ali za to treba stvoriti pretpostavke i mislim da bi prvi korak bio da predsjednik Nikolić otiđe ove godine u Srebrenicu neovisno o tome hoće li gospodin Bakir Izetbegović ići s njime na mjesto stradanja Srba. Lično bih ga u tome podržao i išao s njim pokazati spremnost da poštujemo stradanje Bošnjaka i izrazimo žaljenje zbog tog stradanja. Mislim da predsjednik Nikolić ima prostora da to uradi i na taj način stvori pretpostavke da sutra, sljedeće godine, zajedno s gospodinom Izetbegovićem otiđe i na mjesto stradanja Srba. Tako mi to radimo ovdje i tako je to moguće napraviti tamo.

Ove nedjelje održavaju se izbori za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Kako se Srpsko narodno vijeće pripremilo za njih?

Pripreme su veoma ozbiljne i kampanja je u punom jeku. Radi se o gotovo 1800 kandidata i 200 lista u općinama i gradovima, što je trećina jedinica u Hrvatskoj. Stalo nam je da izađe što više birača i da liste SNV-a dobiju podršku jer je važno da se potencijalna snaga u manjinskim vijećima institucionalizira i da ljudi osjete kako i ta samouprava može biti snažno sredstvo za zagovaranje i ostvarivanje prava Srba. Zato pozivam birače srpske nacionalnosti, kao i one drugih nacionalnosti, da izađu na izbore.

U Zagrebu je na listi SNV-a prvi put i Dejan Jović?

Počašćeni smo činjenicom da je profesor Jović pristao biti kandidat. Njegovom odlukom da se priključi djelovanju u okviru SNV-a srpska zajednica u Hrvatskoj dobila je jednog respektabilnog aktera, a vjerujemo da će to cijeniti i birači.

(Prenosimo s portala Novosti).

    •  Govor koji Plenković nije održao
    •  Hrvati, Željka Markić vam laže
    •  Stjepan Mesić: ''A gdje je Orešković bio '91?''
    •  Sramotna ljaga za čitavo Hrvatsko novinarsko društvo
    •  Pismo jednom huškaću
    •  Lica s potjernice
    •  Beživotno partnerstvo
    •  Tonči Majić: ''Baldasarovi 'antifašisti' repetirali su pištolj uperen u moje lice''

> Svi tekstovi ovog autora