Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže

I konačno smo dočekali i taj dan. Premijer Andrej Plenković je objavio kada ćemo na izbore. U svojoj maniri vrsnog i predanog državnika, Plenković nam je obznanio da je ostala još samo jedna sjednica sabora i gotovo.

Ovaj saborski saziv učinio je puno toga dobroga. Neki više neće biti aktivni dionici dubokoumnih i kvalitetnih rasprava koje su se tamo mogle čuti, a dio, sama elita hrvatskog političkog intelekta, se nada da će tamo nastaviti svoj poziv i nastaviti raditi za opće dobro. Ostaje nam za vidjeti hoće li se to ostvariti.

Odluku o izborima premijer je, kao i uvijek u suradnji sa svojim timom, donio nakon povećanja plaća u državnom i javnom sektoru. Također, obećao je i naknade za umirovljenike. Potpuno neočekivan timing. Usput je istakao i da je HDZ na proljeće u boljoj formi nego zimi. Nije specificirao o kakvoj je formi riječ pa možemo samo nagađati.

No gledajući i slušajući njegove nastupe, postavlja se pitanje zašto premijer, kada nastupa, nastupa kao dobri otac koji zna što je najbolje za njegovu porodicu? Vidi li on građane kao slobodna ljudska bića ili kao bića koja ništa sama ne mogu shvatiti pa im on treba objašnjavati i neprestano se za njih brinuti? Zašto je takav pristup problematičan?

Onda kada političar krene pričati o tome kako sve što radi, radi za građane, da on bolje od svih, čak i od samih građana, zna što je za građane dobro, znači da prema građanima zauzima paternalistički stav.

U ekstremnim slučajevima takav stav može dovesti i do despotizma. U svakom slučaju, on ugrožava pravo građana na planiranje vlastitog života, a što je još opasnije, ugrožava jednakost pred zakonom.

Paternalizam počiva na vladavini ljudi. Može se reći da to nije krivo, da ljudi vladaju. Ne, ljudi ne vladaju. Liberalnim demokracijama vladaju zakoni. Ljudi vladaju sub lege tj. s prethodno utvrđenim pravnim principima.

Također, treba istaknuti da sub lege vladaju i monarsi. Takva vladavina onemogućuje ili barem otežava zloupotrebu vlasti, a istovremeno podrazumijeva jednakost svih ljudi pred zakonom.

Paternalizam, s druge strane, počiva na drugačijem temelju. On se zasniva, kao što je prethodno rečeno, na vladavini ljudi. Riječ je o slici države kao porodice na čijem čelu se nalazi otac koji odlučuje i zna što je najbolje za nju.

Kako se figura oca uvijek povezivala s donošenjem odluka i najboljim poznavanjem što porodici treba i što je za njih dobro, tako se i političari zadojeni privlačnim duhom paternalizma ponašaju u odnosu prema državi i građanima.

Primjera paternalističkog odnosa prema građanima ima napretek. Najpoznatiji je slučaj Turudić. Premijer, kojega nije briga za doista ozbiljne i teško oborive prigovore koji se mogu uputiti na račun njegovog odabira za glavnog državnog odvjetnika, nastavlja, kao glava obitelji, gurati svoju odluku bez obzira na posljedice, jer zna da posljedica neće biti. On je njegov odabir i on je najbolji, samo to nitko ne vidi. Ili kao kad otac djeci poveća džeparac pa ih nakon toga ide pitati koliko ga vole. To je upravo ono što je premijer napravio ovim darovima umirovljenicima.

”Nama treba netko da nas vodi”, ”Nema nas tko voditi” i slične floskule koje se često mogu čuti zapravo pozivaju upravo na paternalistički model upravljanja. Treba nam dobri i sposobni otac koji će nas povesti preko trnja do zvijezda. Ili dobri pastir koji će znati čuvati i voditi, nas, svoje stado. Treba nam šerif koji će prisiliti svakoga da poštuje zakon i uvesti red.

Zašto se neki dive Putinu, Orbanu ili Erdoganu? Ili Vučiću? Upravo iz tog razloga. U njima vide čvrstu ruku koja daje i uzima, koja zna što je svima u interesu, odlučnost i nepovredivost očinskog autoriteta. On je onaj koji je povisio plaće i mirovine. On je onaj koji nas je uveo u Schengen. Iz tog razloga, on zna najbolje, a svi ostali su dužni to prihvatiti i poslušno slušati što pater govori.

Građani su, u paternalističkom modelu, obični robovi koji ni o čemu nemaju pojma i takve ih treba držati. To uočava i Aristotel. Despotizam, u koji se u svojim ekstremnim oblicima svaki paternalizam može pretvoriti, tvrdi on, je legitimna vlast. Ako je narod nad kojim se vlada po prirodi roblje, jedini mogući oblik vlasti je odnos gospodara i roba. U takvom društvu, slobodan je samo jedan – onaj koji vlada.

No srećom, postoji način za dokidanje robovskog mentaliteta. U uređenim liberalnim demokracijama, svaki građanin treba znati da vlada zakon, a svaki političar na vlasti treba znati da postoji nešto i njemu nadređeno. A to nešto treba besprijekorno funkcionirati.

Slobodni građanin ne smije dopustiti da ga zavara džeparac, povećanje plaće, asfaltirana cesta, otvorena tvornica ili milijuni za koje vlast ističe da ih daruje za razne projekte. Slobodnog građanina treba zanimati sloboda. Nasuprot paternalizmu stoje liberalne politike koje smatraju da pojedinac najbolje zna što je dobro za njega.

Koliko hrvatski građani znaju što su liberalne politike i koliko ih razumiju, neka svatko prosudi sam. Ono što je bitno istaknuti u kontekstu slobode je i odgovornost, odgovornost za sebe i ljude koji nas okružuju. I zbog toga je jasno zašto velik dio ljudi ne želi slobodu. Ili je se boje ili ne znaju što bi s njom. Lakše je biti ovca nego pastir.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Predsjednički kandidat u ulozi komičara
    •  Lastovo: Plenkovićev je svijet ontološke lišenosti umnosti
    •  UN je organizacija koja ne može ispuniti svoju svrhu
    •  Izbor Bartulice pokazuje da su građani duboko u trnju
    •  Političari u berbi europskih trešanja
    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva
    •  Terorizam (Hamasa) se ne može pobijediti vojno

> Svi tekstovi ovog autora