Plaćanje Strasbourgu da se ne preispituju domaće presude?

Na Okruglom stolu u Novinarskom domu u Zagrebu u nazočnosti svojeg šefa, Guida Raimondija, predsjednika Suda za ljudska prava u Strasbourgu, Ksenija Turković, sutkinja iz Hrvatske na tom sudu, objavila je da je ”od 2010. godine do 31. prosinca 2016. godine iz Hrvatske zaprimljeno 14.075 zahtjeva (tužbi) i da je razmatrano 960, a odbačeno 13.115 zahtjeva (tužbi)”.

Proturječno Turkovićki, međutim, govoreći na istom skupu, Marija Pejčinović Burić, ministrica vanjskih poslova, rekla je: ”Hrvatska već nekoliko godina višak sredstava iz redovnog proračuna Vijeća Europe alocira za rad Suda u Strasbourgu kao dobrovoljan doprinos smanjivanju velikog broja zaostalih predmeta”.

Postavlja se pitanje plaća li to Republika Hrvatska ”naknadu” Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu da se ne preispituje (13.115) upitnih presuda hrvatskog sudstva pred međunarodnim sudom?

Ksenija Turković, sutkinja iz Hrvatske na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, objavila je da je na tom sudu ”od 2010. godine do 31. prosinca 2016. godine iz Hrvatske zaprimljeno 14.075 zahtjeva (tužbi) i da je razmatrano 960, a odbačeno 13.115

Problem je, naime, što kao odbačene zahtjeve (tužbe) iz Hrvatske Turkovićka navodi 13.115 zahtjeva (tužbi), koji su zapravo odstranjeni iz postupka na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, protivno članku 45. st. 1. Konvencije, bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka (da ih Sud nije ni razmatrao, zbog čega se ti predmeti ne mogu smatrati završenima).

Da je Sud u Strasbourgu razmatrao tih 13.115 zahtjeva (tužbi), dostavio bi podnositeljima zahtjeva (tužbi) pisane i obrazložene sudske odluka kao što je propisano člankom 45. st. 1. Konvencije o ljudskim pravima na osnovu koje taj sud mora raditi.

A i neki podnositelji zahtjeva (tužitelji) iz Hrvatske, nezadovoljni obavijestima da su njihove tužbe ”proglašene nedopuštenima” (bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka), zatražili su uvide u svoje spise na Sudu u Strasbourgu i na uvidu našli prazne fascikle (bez ikakvog traga o bilo kakvom odlučivanju o njihovim zahtjevima (tužbama).

Marija Pejčinović Burić, ministrica vanjskih poslova Republike Hrvatske , rekla je: ”Hrvatska već nekoliko godina višak sredstava iz redovnog proračuna Vijeća Europe alocira za rad Suda u Strasbourgu kao dobrovoljan doprinos smanjivanju velikog broja zaostalih predmeta”

Da je umjesto samo 960 zahtjeva (tužbi) iz Hrvatske bilo razmatrano svih 14.075 zaprimljenih zahtjeva (tužbi) u razdoblju od 2010. do 2016. godine, bilo bi i znatno više utvrđenih ”povreda članaka Konvencije” od priopćenih samo ”364 povreda” (preduvjet razmatranja zahtjeva (tužbi) na Međunarodnom sudu je da je podnositelj zahtjeva (tužitelj) ”prethodno iscrpio sva domaća pravna sredstva”).

A veći broj ”povreda članaka Konvencije obvezuje Sud u Strasbourgu da pokrene postupke pred Vijećem Europe radi otklanjanja problema u nacionalnom (u ovom slučaju hrvatskom) sudstvu.

Da ipak u praksi nešto ne valja, dosjetili su se nakon šest godina i u Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, pa je tako 9. lipnja 2017. godine na web stranici Hrvatske odvjetničke komore objavljeno:

Da je umjesto samo 960 zahtjeva (tužbi) iz Hrvatske bilo razmatrano svih 14.075 zaprimljenih zahtjeva (tužbi) u razdoblju od 2010. do 2016. godine, bilo bi i znatno više utvrđenih ”povreda članaka Konvencije” od priopćenih samo ”364”

”Ured zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava obavijestio je Hrvatsku odvjetničku komoru da će od lipnja 2017., umjesto pisma kojim ih se obavještava da je njihov zahtjev proglašen nedopuštenim, podnositelji zahtjeva zaprimiti odluku suca pojedinca u kojoj će Sud navesti na kojim osnovama je zahtjev odbačen kao nedopušten”.

Čak ako se prihvati da su ”nova pravila proglašenja zahtjeva (tužbi) nedopuštenima” ipak nekakav pomak, postavlja se pitanje što je s onih 13.115 zahtjeva iz Hrvatske koji su ”proglašeni nedopuštenima” od 2010. do kraja 2016. godine, a da je podnositeljima zahtjeva ”Sud za ljudska prava nije naveo na kojim osnovama je zahtjev odbačen kao nedopušten”!?

Treba li očekivati reviziju tih 13.115 postupaka pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu s obzirom na to da je prema podacima suda toliko zahtjeva (tužbi) iz Hrvatske odbijeno, suprotno čl. 45. st. 1. Konvencije o ljudskim pravima, bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka?

Postavlja se pitanje plaćaju li to vlasti Republike Hrvatske ”naknadu” Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu da izbjegnu preispitivanja presuda hrvatskog sudstva pred međunarodnim sudom!?

U Europskom sudu za ljudska prava nastoje izbjeći revizije po svaku cijenu, jer je na tom sudu na isti način protupravno iz postupka eliminirano oko 162.000 zahtjeva (tužbi) iz Europe, od čega je iz Hrvatske ”samo” 13.115 predmeta!

Sve se sada pokušava zataškati.

Pokazalo se to i na okruglom stolu ”Republika Hrvatska – 20 godina pred Europskim sudom za ljudska prava”, koji su u Novinarskom domu u Zagrebu suorganizirali Vlada RH, Hrvatska odvjetnička komora i Pravosudna akademija, a na kojemu je bio nazočan i Guido Raimondi uz veliko policijsko osiguranje radi sprečavanja novinara i oštećenih građana da mu postavljaju ”nezgodna” pitanja.

I nikome ništa!

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora