autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Naše društvo nema dovoljno povjerenja u znanstvenike

AUTOR: Mišo Milun / 20.11.2021.

Mišo Milun

Koji put imam dojam da je već sve napisano i rečeno i da je besmisleno dalje tražiti smisao tamo gdje su ga već mnogi našli, a još besmislenije tamo gdje su ga mnogi tražili i nisu ga našli jer ga zapravo i nema.

Svijet u kojem živimo mogao bi biti bolji, ali i lošiji ovisno s koje strane ograde gledamo. Kao jedinke usredotočeni smo na vlastite okolnosti i mjerimo ih prema okolnostima onih oko nas.

Pandemija nam je pokazala da postoji veliki broj ljudi koji su vrlo osjetljivi kada je u pitanju njihova osobna sloboda i spremni su u njenu obranu izaći na ulicu i protestirati. Kao osobnu slobodu navode pravo da ne budu cijepljeni protiv koronavirusa, da se ne testiraju na taj virus i da ne vade dokument kojeg zovemo COVID potvrda.

Pri tome zaboravljaju na prava osoba oko njih da budu zaštićene od širenja zaraze, da u javnim ustanovama interagiraju s nezaraženim osobljem itd.

Budući da živimo u zajednicama, često vrlo brojnim, osobna sloboda pojedinca može kolidirati s osnovnim pravom drugih osoba i u tom slučaju postoji društveni dogovor o tome tko i kako može, smije i mora rješavati takve konflikte.

Instrument kojeg su ljudi u tu i naravno druge svrhe razvili od početaka civilizacija zove se država. Ona kroz organe vlasti i na temelju prihvaćenih zakona određuje što je širi društveni interes i time zadire u osobne slobode pojedinaca.

Naravno, ne možemo očekivati da velika većina građana ulazi u detaljnije razumijevanje znanstvenih spoznaja. Dovoljno je da društvo ima povjerenje u znanost i znanstvenike

Paradigmatski primjer je vojna obaveza, bilo u miru bilo u slučajevima ratne opasnosti, kada država oduzima veliki dio osobne slobode pojedine osobe u svrhu zaštite cijelog društva.

Danas smo suočeni, zajedno s velikim dijelom svijeta, sa situacijom u kojoj vodimo rat s virusom koji svakodnevno ubija veliki broj ljudi, puni bolnice do ruba izdržljivosti, ugrožava živote osoba s drugim bolestima jer im smanjuje dostupnost zdravstvene skrbi i pri tome neprekidno evoluira.

Dakle, nalazimo se u situaciji kada država može, mora i smije zadirati u naše slobode kako bi društvo u cjelini dobilo taj rat.

Ljudi koji se odupiru razumnim zahtjevima da se osobno zaštite cijepljenjem te da time značajno smanje vjerojatnost prenošenja zaraze na druge, kao i osobe koje se ne žele testirati i odbijaju bilo kakvu kontrolu o tome, zapravo grubo zadiru u slobode drugih i u biti ruše društveni dogovor koji omogućava stabilno funkcioniranje zajednice.

Ovaj moj zaključak ne oslobađa državu od odgovornosti za mnogobrojne pogreške učinjene tijekom ove pandemije. Od gotovo neupitnog prihvaćanja Stožera kao stručnog autoriteta na samom početku pandemije vrlo brzo je došlo do srozavanja stručnog ugleda i Stožer se počeo razumijevati kao neki križanac politike i struke pri čemu je struka izvukla kraći kraj.

Gubitak povjerenja u odluke i odlučnost Stožera započeo je dopuštenjem da se na Hvaru održi procesija i to u trenutku kada je cijela zemlja bila u striktnoj karanteni kada je kretanje bilo dopušteno jedino unutar vrlo ograničenog prostora općina.

Takvih iznimaka i pogodovanja određenim krugovima bilo je previše. Dovoljno je sjetiti se masovnih događanja u Splitu i Zagrebu na kojima se nitko nije pridržavao preporučenih mjera i na kojima nije bilo nikakvih intervencija da se takva događanja prekinu.

Pandemija nam je pokazala da postoji veliki broj ljudi koji su vrlo osjetljivi kada je u pitanju njihova osobna sloboda i spremni su u njenu obranu izaći na ulicu i protestirati

Ovdje svakako treba istaknuti izraz ”preporučene mjere” jer on ukazuje na, po mom mišljenju, glavni uzrok velikih problema vezanih uz vođenje krize. Mjere su preporučene jer se iz ne znam kojih razloga nije prepustilo Saboru da ozakoni i uokviri nadležnosti i ovlasti Stožera kao i ulogu Znanstvenog savjeta.

Naime, Vlada je osnovala i Znanstveni savjet iz kojeg su redovno dolazila vrlo različita mišljenja koja su zbunjivala javnost. Znanstveni argumenti su počeli gubiti na utjecaju i postajali malo-pomalo predmetom ”meritornih” rasprava potpuno nekvalificiranih građana.

Vlada je dopustila takav raspad ugleda Stožera i Znanstvenog savjeta i tako značajno oslabila imunitet društva na napad virusa lažnih vijesti i teorija zavjere.

Vrlo dobro je poznato da za prihvatiti neku teoriju zavjere ili neki pseudoznanstveni argument ne treba nikakva obrazovna priprema niti ugroziti mozak dubokim promišljanjem. Za razumijevanje znanstvenih argumenata potrebno je uložiti izvjestan napor.

Naravno, ne možemo očekivati da velika većina građana ulazi u detaljnije razumijevanje znanstvenih spoznaja. Dovoljno je da društvo ima povjerenje u znanost i znanstvenike.

Toga nažalost u Hrvatskoj u velikoj mjeri nedostaje. Rezultati se vide u dnevnim podacima o broju preminulih i novozaraženih bolešću COVID-19.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: