autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Negdje cirka oko, no ali međutim

AUTOR: Borivoj Dovniković-BORDO / 31.03.2018.

Borivoj Dovniković-BORDO

Pitanje govornog jezika u Hrvatskoj manje je važno ukoliko nije nacionalističko sredstvo za odvajanje od susjedskog (čitaj srpskog) zajedništva.

Više se pažnje i simpatija posvećuje regionalnim narječjima (dalmatinskom, zagorskom, istarskom itd.), nego službenom štokavskom, ijekavskom standardnom jeziku. Iz osnovnih škola izlaze đaci s boljim znanjem svoga zavičajnog, a zabrinjavajućim nepoznavanjem standardnog hrvatskog jezika.

Umjesto da koriste postojeće bogatstvo jezika, mnogi ga profesionalci u medijima neznalački osiromašuju i nagrđuju. Zaboga, na njihovoj nestručnosti jezično se odgajaju građani zemlje, posebno mlada generacija!

Sukobljavajući se dnevno s njihovim jezičnim nakaradnostima, redovito se pitam: kako se u ovoj zemlji u medijima zapošljavaju ljudi koji ne poznaju jezik?

Uobičajen je odgovor da su oni vrhunski stručnjaci u struci, a, kao, to je najvažnije. Ne, gospodo, prvi uvjet kandidatu za sportskog reportera je da izvrsno poznaje standardni jezik, a potom, što se podrazumijeva, da je stručnjak u poznavanju sporta!

Jedna značajna političarka redovito ponavlja uzrečicu n o m e đ u t i m u svojim televizijskim nastupima – i nitko je iz njene okoline ne upozorava na to. Misli li ta okolina (u kojoj bi trebalo biti i jezičnih stručnjaka) da je to u redu jer se tako izražava jedna visoka osoba?!

Nisam čuo da se kod nas stavljaju pod povećalo uvjeti pod kojima se u stalni, dobro plaćen posao u medijima primaju kandidati (kao u ostalim javnim zapošljavanjima). Ima sasvim sigurno sposobnih nezaposlenih mladih ljudi sa savršenim znanjem i jezika i struke koji bi daleko bolje odgovarali informativnim medijima.

NO ALI MEĐUTIM
I OSTALE NAKARADNOSTI

Listam svoj notes s bilješkama o nakaradnostima u našem jeziku, a toga je zadnjih godina bezbroj, pa biram one najčešće.

Ne sjećam se kada se “bijedni veznik a l i” na čudan način izgubio iz našeg hrvatskog standardnog jezika. Kao da ga se ljudi stide, pa upotrebljavaju samo n o i m e đ u t i m. Kao da a l i pripada zlosretnom socijalističkom dobu, te ga sada treba izbjegavati.

Glavni predstavnik današnjice u hrvatskom jeziku postala je riječ m e đ u t i m, a uz nju samo n o. I u pisanju i u govoru.

Tako ćete čuti umjesto: Došao sam tamo, a l i njega nije bilo… verziju: Došao sam tamo, m e đ u t i m njega nije bilo. Ili po najnovijem izdanju nakaradnosti: Došao sam tamo, n o m e đ u t i m njega nije bilo.

Zli jezici tvrde da je bilo čak i ovakvih izjava (slušajte ovo): ..n o a l i m e đ u- t i m (!) njega nije bilo…

To me ne bi toliko diralo da se radi o običnim ljudima, bez škola i bez relevantnog zavičajnog i obiteljskog odgoja, ali tako govore vrhunske ličnosti u hrvatskom društvu.

Jedna značajna političarka redovito ponavlja uzrečicu n o m e đ u t i m u svojim televizijskim nastupima – i nitko je iz njene okoline ne upozorava na to. Misli li ta okolina (u kojoj bi trebalo biti i jezičnih stručnjaka) da je to u redu jer se tako izražava jedna visoka osoba?!

Više se pažnje i simpatija posvećuje regionalnim narječjima (dalmatinskom, zagorskom, istarskom itd.), nego službenom štokavskom, ijekavskom standardnom jeziku. Iz osnovnih škola izlaze đaci s boljim znanjem svoga zavičajnog, a zabrinjavajućim nepoznavanjem standardnog hrvatskog jezika

Ili smatraju da je važnije što govori nego kako govori. Glavno je da se razumijemo.

OVDJE – OVAMO

U govornom, pa i službenom jeziku gotovo su izumrli lijepi prijedlozi o v a m o, o d a v d e, d o n d e, d o v d j e, d o k l e, o d a k l e…

Sve češće se govori:

– Stigli su o v d j e... umjesto: Stigli su o v a m o.
– Pogled seže d o t a m o… umjesto: Pogled seže d o n d e.
– D o k u d a su doprli oblaci… umjesto: D o k l e su doprli oblaci.
– O d k u d a su došli gosti… umjesto: O d a k l e su došli gosti.
– G d j e ćete večeras… umjesto: K a m o (ili k u d a) ćete večeras.

Kad se u našem jeziku tako izražavaju stranci, razumijemo što žele reći i ne zamjeramo im, ali takva izražavanja ne opraštam našim govornicima!

CIRKA NEGDJE OKO

Već dugo susrećemo se u diskusijama u medijima s nastojanjima običnih ljudi da koriste strane izraze kako bi bili uvjerljiviji i, naravno, kulturniji.

U temama o proizvodnji, gdje se govori o količinama, vrlo često govornici upotrebljavaju prilog c i r k a, ali da bi bili uvjerljiviji dodaju i o k o, pa kažu da proizvode c i r k a o k o šesto litara mlijeka.

Nekima ni to nije dovoljno, pa vele: Proizvodim n e g d j e c i r k a o k o šesto litara mlijeka. To je pravo takmičenje sa n o a l i m e đ u t i m. Zasad nema izvještaja tko od njih vodi.

Ako sam vas umorio tim beskrajnim nabrajanjem jezičnih nakaradnosti, proglasit ću stanku do sljedećeg javljanja na Autografu.

Živi bili!

Još tekstova ovog autora:

• Petero žena na drvećima
• Milane, bravo majstore!
• Časni sude, kriv sam!
• Pod (po)razno: ma, nije ljudi Pelješki, već Pelješački most!
• Situacija
• Visoki turizam
• Treba nam Palača kulture, daleko prije ''Plavog vulkana''
• Khrzhanovski na Luzhnikiju
• Štima(c)?
• Roll Up jezika

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: LJUTA PAPRIKA
Oznake: Borivoj Dovniković, Jezik, Ljuta Paprika

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".