novinarstvo s potpisom
Pobudu za sljedeće bilješke dala mi je kolumna prof. Josipa Kregara o ”maloj zemlji za velike panike” ovdje u Autografu.
U pitanju je sklonost mnoštva da se uzbudi zbog onoga što nadolazi.
U proljeće 1958. jedan međimurski župnik rekao mi je da će u rujnu te godine umrijeti. ”Je li to slutnja?” upitao sam. ”Ne, ja to sigurno znam!” odgovorio je. Nisam se poslije raspitivao koliko je još godinica poživio, a jest.
”Neznanje je bitno da bi život uopće bio podnošljiv”, reče Bernard Shaw (doduše, isto svojstvo pripisao je i alkoholu). Zacijelo je osobito dragocjeno neznanje o datumu vlastite smrti. Znati unaprijed taj dan i čas samo bi po sebi bilo smrtonosno. Iako ima takvih koji, zdravi i čitavi, ipak idu pitati babu vračaru kada i gdje ih taj trenutak čeka.
No budući datum jednoga drugoga svršetka znade povremeno jako uzbuditi duhove mnoštva.
Ubrzo nakon pojave Glasa Koncila, prvih katoličkih novina u komunističkoj državi, kao uredniku mi se najavio neobičan posjetilac. Predstavio se kao biskup Adventističke crkve u Bosni. Pronašavši pravu istinu raskrstio je sa svojom pravoslavnom crkvom. Specijalno je doputovao iz Sarajeva da putem vjerskoga glasila koje se čita u cijeloj Jugoslaviji najavi svemu pučanstvu skori svršetak svijeta.
U pitanju su, govorio je, dani da se obistini svetopisamska najava posljednje velike bitke na brdu Armagedonu i dolazak Isusa Krista na oblacima. Je li to baš sigurno, pitao sam. ”O tome nema ni najmanje sumnje! Uvjerit ćete se sami, samo pazite da vama ne bude prekasno!” bio je apsolutno kategoričan. Otišao je razočaran mojom nevjerom i neuspjehom svoje proročke misije.
Od polovice 1. stoljeća do danas nabrojeno je okruglo dvije stotine sigurnih najava dana kada će svijet propasti.
Prvi koji su za života očekivali drugi dolazak Isusa Krista i sudnji dan bili su prvi kršćani. Sveti Pavao pisao je oko godine 50. u prvoj poslanici Solunjanima: ”Mi živi … bit ćemo odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu.”
Oko 90. godine sv. Klement Rimski najavljivao je svršetak svakoga trenutka. Potkraj 4. stoljeća sv. Martin biskup (onaj što nama krsti mlado vino) očekivao je Posljednji sud prije godine 400. Protupapa Hipolit najavljivao je svršetak za godinu 500.
U nizu idućih uzbuna ističe se ona iz 992., kad su Veliki petak i Blagovijest pali u isti dan. Jedan zapis iz Njemačke kazuje da je toga dana sunce izišlo na sjeveru, onda su se digla još dva sunca i tri mjeseca i nastala je velika bitka na nebu.
Posebno je, naravno, neodoljiva magična brojka tisuću. I to prvi dan prvoga mjeseca. Imajući taj dan i sat u vidu, s velikim su žarom krenule kršćanske vojske u pohod na ostatke pogana u Zapadnoj Europi, kako bi drugi Kristov dolazak svi dočekali kao kršćani. Mnogi su tada svu svoju imovinu predali Crkvi.
Kad je ta Nova godina prošla, kako je i došla, najava je ispravljena za svibanj. Iskopali su tijelo Karla Velikoga, kršćanskog osvajača Europe: legenda je bila da će car uskrsnuti te povesti boj protiv Antikrista. Onda je uslijedila nova najava Sudnjega dana za godinu 1033., tisućitu obljetnicu Isusove smrti i uskrsnuća.
Zaredala su jednako posve izvjesna očekivanja kraja svijeta u godinama 1147., 1179., 1205., 1284. Kad je 1346. kuga pomorila trećinu žiteljstva Europe, vidjeli su u tome nevolju posljednjih dana orisanu u posljednjoj knjizi Svetoga pisma, Otkrivenju. (Jedno tumačenje nastanka ”crne smrti”: ljudi su poubijali mačke kao vještičje pomoćnice, pa su se namnožili štakori i njihove buhe proširile kugu.)
Nije prošla bez uzbuđenja ni sljedeća okrugla brojka. Neki mistični vidioci 15. stoljeća predvidjeli su godinu 1500. po Kristovu rođenju za početak velikih nevolja i potom trijumfalnoga nebeskog Milenija na zemlji. Onda je došla i iznevjerila godina 1524. za koju su astrolozi predvidjeli opći potop.
Oglasio se Melchior Hoffmann i najavio Milenij za 1533., tisućljeće i pol nakon Isusove smrti. Novi Jeruzalem iz Otkrivenja bit će u Strasbourgu. Hoffmann je promašeno pročanstvo platio glavom, u strasburškom zatvoru.
Godina 1669. ponijela je prema Eshatonu ruske starovjerce, posvađane s Pravoslavnom crkvom. Da bi se zaštitili od Antikrista koji, evo, tek što nije došao, njih se dvadeset tisuća spalilo.
Grčevito su napeta bila iščekivanja armagedonske bitke različitih američkih protestantskih skupina u godinama 1689., 1736., 1792., 1794. i 1830. Ističe se sudnji dan Josepha Smitha, osnivača mormonske Crkve Kristove.
Godine 1832. zapisao je da mu se ukazao Isus te mu otkrio da će prije svoje 85. godine života vidjeti ”lice Sina čovječjega koji dolazi na oblacima”. No 1890., kad bi mu bilo 85 godina, Joseph je bio već pola stoljeća mrtav, ubila ga rulja. A što od prorečenoga ne bje ništa, Smithovoj crkvi to nije nimalo naudilo; danas ona broji više od 16 milijuna članova. Crkva je nagomilala i golemo bogatstvo, što baš ne upućuje na skori svršetak.
Pojavilo se poslije još nekoliko jakih kataklizmičkih uzbunjivača, no najpropulzivnijom se pokazala Ellen White, koja je 1850. osnovala Adventiste sedmoga dana (”subotari”). Datumi njezinih pretkazanja Sudnjega dana dolazili su i prolazili, no nije se dala smesti: sve joj je kazivao njezin anđeo. Oslikao joj je sedam konačnih pošasti koje će pomoriti veliku množinu svijeta pred Isusov dolazak. Svi koji su ju slijedili pomrli su ne dočekavši velikoga dana, ali crkva Sedmoga dana cvate.
Zanimljiva je matematika kojom su (dobro nam znani) Jehovini svjedoci izračunali da će Armagedon buknuti godine 1914. Starozavjetni prorok Danijel pisao je o ”sedam vremena”. Jedno vrijeme = 360 dana; 360 × 7 = 2.520 dana; 1 dan = 1 godina, što daje 2.520 godina od Danijelova proročanstva. Rezultat precizan: 1914.!
Kako te 1914. godine ništa takvo nisu doživjeli, odmah im je otkriveno što se zapravo dogodilo: te godine počela je Isusova nevidljiva vladavina. Što ne znači da nije trebalo dalje očekivati vidljivu veliku bitku. Tako su uslijedile uzastopne najave za godine 1915., 1918., 1920., 1925., 1941., 1957., 1975. i 1994. – svaka konačna. (U tom nizu nema razdoblja 1964/5. za koje je slučajno upravo mene alarmirao sarajevski apokaliptičar; ali on nije pripadao krugu Kule stražare.)
Po Svjedocima Jehove, Armagedon je trebao u travnju 1957. prohujati kuglom zemaljskom te ostaviti za sobom spaljenu zemlju i milijune mrtvih. Ta ih je godina od svih najviše prodrmala: tada, baš ujesen, navršavalo se 6.000 godina od stvaranja Adama.
”Davidovski ogranak” isto se pobrinuo za panične vijesti. Osnovala ga je Florence Houteff. Njezin ključ posljednjega dana bio je broj 1.260 – iz 11. glave Otkrivenja. Broj je precizno naciljao 22. travnja 1959. Mnogi su rasprodali svu imovinu, otputovali na palestinsku svetu goru Karmel da tu umru, uskrsnu i budu uzneseni u nebo.
Kad od toga ne bude ništa, većina njih odoše posramljeni svak sebi, ostade samo nekoliko desetaka vjernih. Poslije su se davidovci oporavili, da bi njih 80-ak, čitave obitelji, kolektivno skončali 29. travnja 1993. u vatri njihova utvrđenog naselja ”Karmel” u Texasu. Samospaljivanje je zapovjedio karizmatični vođa David Koresh. Smrt ih je imala privesti zajedničkom uskrsnuću i uznesenju u nebo.
Škotski astronom Piazzi Smyth osnovao je ”piramidologiju”, nauku koja sudbinu svijeta čita u egipatskim piramidama. Po njegovom izračunu, njihove dimenzije otkrivaju da će Milenij, tisućljetno kraljevstvo, početi krajem 1960.
Astronomi John Gribben i Stephen Plagemann najavili su za 1974. godinu ”Jupiterov efekt”, kad će se na jednoj strani Sunca posložiti više planeta u istoj crti prema Zemlji. Izazvat će sunčane oluje, slom radiokomunikacija, toplotne poremećaje, velike potrese. Planeti su se uistinu posložili…
Zanimljiva su još dva suvremena astronoma, Dan Millar i Bob Wadsworth. Oni su se usmjerili na znakove nebeskoga svoda koji će, po nekom starom proročanstvu, navijestiti dolazak Antikrista i zatim Krista. Na nebu će se 10. travnja 1997. pojaviti križ – to će biti početak kraja. Kako će svi ostali o tome saznati? Millar je preporučio da se toga dana sluša Radio Vatikan: ondje će Antikrist izvršiti puč i zasjesti na stolicu kao papa Petar II.
Među prošlim najavama bila su i dva opća potopa. Bez obzira na to što na kraju biblijske priče o potopu jasno stoji kako je Bog stavio dugu u oblak kao znak obećanja da se ta strašna kazna nikada neće ponoviti. Biblija se čita kako kome odgovara.
Tko u nas još pamti 21. prosinca 2012.? Ujesen te godine u Zagrebu me je sasvim ozbiljno upitao znanac, sveučilišni profesor, kakvo je rapoloženje s obzirom na taj datum u Engleskoj. Proučavatelji izumrle srednjoameričke civilizacije Maya iz njihova su drevnoga kalendara iščitali kako točno u taj dan pada konac i kraj svega. Moj učeni prijatelj i sam je, u zboru s mnoštvom, u tu računicu vjerovao. (Na to veliko iščekivanje odvažio sam se uoči toga datuma nepovoljno se osvrnuti u jednoj hrvatskoj tiskovini.)
To što se ništa od bezbroja dosadašnjih najava nije obistinilo ne znači da je nastupio zamor od proročanstava i masovnih pojava panike svake sorte. Velika iščekivanja nisu istrošena, uvijek ima novih povoda i novih proroka (prophets of doom).
Nisam se ovdje dotaknuo u dvije tisuće godina najustrajnijega izvora za najave Armagedona: to je magični, sotonski broj 666 u knjizi Otkrivenja.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.