autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Nova Država Hrvatska

AUTOR: Radenko Vadanjel / 28.08.2025.

Radenko Vadanjel
Foto: Tatjana Gromača

Gdje je nestala harmonija, gdje je nestao Chopenov Nokturno u cis–molu, gdje je nestala produhovljenost kršćanska, gdje je nestao Krležin Bog Mars, gdje je nestao optimizam mladih i koncertni pljesak, gdje je nestao intelektualni snobizam (niti njega više nema)?

Onaj koji se hvastao u briselskim kancelarijama, punih usta multikulturalnosti, ekumenizma, europeizma, modernih shvaćanja, prodao je nedavno dušu vragu, poput Getheovog Fausta.

Gordost i samozaljubljenost, poliglotstvo, lukavi napadi umjesto obrane, efektni javni nastupi i briselski maniri, odjednom su pogurani pod tepih, u drugi plan, i duboki naklon, poput japanskog samuraja, do poda, primitivnoj, uvezenoj, omasovljenoj ustašiji na zagrebačkom Hipodromu, duboki naklon simpatizerima najcrnje povijesne epizode Hrvata, čiju je ljagu (spominje se u svim europskim povijesnim čitankama), isprala iz novije Hrvatske povijesti veličanstvena pobjeda Narodnooslobodilačke borbe i partizana 1945. protiv fašista i domaćih izdajnika – četnika i ustaša.

Naravno, nas zanimaju jedino ustaše.

Fašisti, nacionalsocijalisti su u odorama njemačke i talijanske vojske povijesno sahranjeni u matičnim državama, i više se o njima, osim u negativnim konotacijama, ne može ništa čuti, (o tome kakav su bili povijesni promašaj i negativci uče njihova djeca u školama), dok su četnici i ustaše, nakon raspada Jugoslavije, najprije stidljivo, a onda sve slobodnije ”podignuti iz pepela”, rehabilitirani, a od nedavna slavljeni i veličani.

Nije tako davno, kako smo se javno zgražali četničkom ”revivlu” u susjednoj Srbiji, veličanju te kvislinške tvorevine, i novosagrađenom spomeniku četničkom vođi Draži Mihajloviću sa šajkačom na glavi, obraslom u bradu, i naočalama na ušima, kao nekakvim simbolom inteligencije i načitanosti.

I evo, što se na kraju desilo s našom Vladom, s nama samima i našom prelijepom državom. Preuzeli su nas podržavatelji ustaša, doduše ne oni s maljevima, pilama i bajunetama koji su klali po logorima Jasenovac, Stara Gradiška i drugdje (čiji su povijesni toponimi u repertoaru pjesama priređivača koncerta na Hipodromu) već njihovi naivni sljedbenici, njihova ”djeca”, velikim dijelom uvezena iz bratske nam Hercegovine.

Kolateralne žrtve te ljubavi prema ustašama smo svi mi uskogrudni građani Hrvatske, koji ne vidimo ništa lijepo u toj ljubavi prema ustašama, odnosno nošenju crnih majica s oznakama HOS-a, s velikim slovom ”U” u sredini, šeretskim pozdravljanjem ”Za dom spremni”. Svi mi koji smo zapravo nazadni, kukavice i šupci, odnedavna ”mali Hrvati”, jer ne omatamo guzice hrvatskom zastavom, ne znamo napamet čobanske pjesme s budnicama i davorijama kojih se ne bi postidio ni Ante Pavelić osobno.

Ali tko nas šiša! Ako nam ne odgovara život u takvoj Novoj Državi Hrvatskoj, možemo slobodno prodati sve svoje nekretnine, njive i pašnjake naših predaka (jer mi smo ovdje još od stoljeća sedmog), naprasno napustiti rodni kraj i prvu nam, jedinu domovinu Hrvatsku, i otići u nekakav politički azil pod stare dane, a na naše će mjesto već doseliti neka filipinska delegacija u životnoj misiji ”trbuhom za kruhom”.

Tako poručuju ”dečki” iz Benkovca, koji su si dali slobodu da uzmu pravdu u svoje ruke, da na silu zaustave uredno prijavljen, godinama održavan kulturni festival, čiji antifašistički predznak, tim zaljubljenicima u ustaše i u sve s velikim U, malo je reći, smeta, a sada im se prohtjelo, jer takva je atmosfera u državi – atmosfera linča i ”kristalne noći”, da to i fizičkim napadom, pljuvačinom i širenjem straha, demonstriraju.

U Istri se za takve likove pogrdno kaže ”dežgracije”. Hrvatska se sve više polarizira. Postoje mjesta na kojima entuzijazam neoustaštva prevladava, na kojima, ako ne misliš kao ustaša, nisi dobrodošao.

Opet, postoje mjesta na kojima još uvijek prevladava multikulturalnost, ekumenizam, europejstvo, sloboda govora.

Da li će se Hrvatska još više polarizirati, ili će tiha većina konačno podići glave zabijene u pijesak, ili možda pragmatična aktualna vlast (složivši nekakvu drugu, prema europskim standardima primjereniju, saborsku većinu) stati na loptu, potaknuta sve eksplicitnijim komentarima u svjetskom tisku, koji analiziraju naš novokomponirani socijalno politički fenomen rađanja neoustaštva usred Europe, kao nešto nakaradno i bizarno?

Jedan poznanik nedavno mi je uz kavu pripomenuo (nije na odmet navesti da poznanik dolazi iz Hercegovine) – kazao mi je upravo tim riječima vrlo nedvosmislenu tvrdnju: kada se Crkva u Hrvatskoj bude liberalizirala, tada će i vlast u Hrvatskoj ”omekšati” – prestati forsirati nacionalizam.

Odnosno, još određenije – sve dok je Crkva radikalno desna, desna je i službena hrvatska politika.

Sve važne vjetrove u ovoj državi čini se okreće i nivelira Kaptol/Ksaver, i tu ni Sveti otac iz Rima nema utjecaja – željezne su ruke ove naše ”moderne”, ”progresivne” Hrvatske, i oblikuju, pišu opet neku nakaradnu povijest, novu sramotu po kojoj smo evo već i naširoko, izvan granica države, prepoznati.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: