Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

IKA HKM (15. lipnja 2024.) i Autograf (17. lipnja 2024.) objavili su Studijski ekumenski dokument ”Rimski biskup. Primat i sinodalnost u ekumenskim dijalozima i odgovorima na encikliku Ut unum sint” (Ivana Pavla II. iz 1995. godine) kojeg je objelodanio Dikasterij za jedinstvo kršćana.

Pokojni je Papa u svojoj enciklici najavio promjene stila obnašanja papinske službe i pozvao druge kršćanske crkve da u dijalogu s Rimom pomognu osmisliti novo shvaćanje i načine obnašanja Petrove službe.

Vjerski program HRT-a očito nije prepoznao značaj ovoga čina, neovisno o sadržaju dokumenta, o kojem se valja kritički osvrnuti iz više perspektiva. Čak tri emisije tjedno na javnoj televiziji, petkom, subotom ”Zajedno u duhu”, ekumenskog sadržaja i nedjeljom, nisu u stanju ponuditi barem vijest o tome, ako ne i analitički osvrt, na način da gledatelji shvate značaj dokumenta za globalno kršćanstvo.

Povijest Crkve obiluje svađama, sukobima, šizmama…, a skoro uvijek se u žiži tih događaja nalazio papa. Hvala zato onima koji su shvatili aktualnost i koji svoju medijsku publiku očito smatraju dovoljno obrazovanom i sposobnom da shvate značenje događaja.

Novi dokument, ”Rimski biskup…” motiviran je pobudom da oživi ekumenska nastojanja usmjerena na zajedništvo kršćanskih crkvi i kršćana te da pokrene nove zajedničke inicijative. Crkvene vođe Evangeličkih Crkvi, Anglikanske Crkve (Church of England) i Armenske Apostolske Crkve, najstarije kršćanske crkve na svijetu i samosvojne crkve (crkva sui generis), pozdravile su inicijativu i izrazile svoju otvorenost za suradnju.

Sve su odgovorile načelno pozitivno. Načelno pozitivno se odnosi na ”crvenu nit” cijelog dokumenta. On je po svojoj naravi i namjeni prijedlog za novo čitanje starih dokumenata – za čitanje sa sviješću današnjih stručnjaka za stare tekstove (bili oni crkveni, teološki ili sekularni). Novu hermeneutiku treba primjenjivati na sve historijske crkvene spise vezane uz definiciju Crkve, uz položaj pape, uz odnos biskupskih kolegija u odnosu na papu.

Poznato je – premda to nije primjenjivano – da je konstitucija ”De ecclesia” Prvog vatikanskog sabora (iz 1870. godine) sa svojim nesretnim dodatkom pod naslovom De Romani Pontificis infallibili magisterio, koji je postao dogmom o papinoj nezabludivosti, ostao je netaknut u dokumentima Drugog vatikanskog sabora.

Prvi vatikanski sabor, sazvan u cilju suzbijanja svih modernizama i ”otrovnih plodova” prosvjetiteljstva, najvećih krivaca – po mišljenju vatikanskih poglavara – za sve katastrofe.

Drugi vatikanski sabor, usmjerio je Crkvu prema modernom svijetu (vidi konstituciju o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes). No Drugi vatikanski sabor morao je ići na ruku i konzervativnome krilu koncilskih očeva – i tako su i antimodernističke, antiliberalne, autoritarne strukture netaknute preuzete u dokumente Drugoga Vatikanuma.

Papinska nezabludivost nije izbačena – iako su egzegetski, ali i dogmatski, pa i povijesni temelji kasnog 19. stoljeća, tijekom jednoga stoljeća potpuno zastarjeli. Problem odnosa između biskupskih kolegija i pape nije se dosljedno riješio. Kolegijalnost biskupa, čak i u srednjem vijeku samosvojno tijelo nasuprot papi – Drugi Vatikanum mislio je riješiti na način, da se kolegijalnost mora ostvariti u dosluhu s papom, a papa može, ali ne mora surađivati ili odlučiti sam. Nedorečenosti su ušle i u osuvremenjeni crkveni zakonik (promulgiran 1983. godine)

Koliko je papa u svom pravu odlučivanja o usuglašavanju stava s biskupima ili ”soliranjem” zapravo (pre)opterećen složenim problemima sadašnjosti, vidimo po primjeru odlučivanju o donošenju enciklike Humanae vitae. Biskupi su mu savjetovali, pa čak apelirali na nj da odustane od enciklike u obliku u kojem je na kraju donesena, a papa Pavao VI. tada se koristio svojim pravom da ne sluša biskupe.

Enciklika nije pojačala uvjerljivost Katoličke Crkve. Mjesne biskupske konferencije su u svojim uputama vjernicima morale silom prilika preporučivati da se koriste svojom slobodom i odluče prema svojim savjestima. Najbolje što se ovom dokumentu može dogoditi, čulo se, da prešutno nestaje u Vatikanskom arhivu. Uostalom, i papa Ivan Pavao II. uglavnom se koristio svojim pravom odlučivati mimo biskupskih savjeta – i ne baš u korist Crkve.

Što sad znači u svjetlu ključnih koncilskih dokumenata taj vatikanski dokument o papinskoj službi? Nešto novo za ekumenu? Odmah da ustvrdim. Ništa novoga, nema revizije stare doktrine i čitanje Prvog vatikanskog sabora u svjetlu današnjice, autorima je tek pokazalo da se tadašnja konstitucija ne može održati, pa da su neodrživi i svi na njoj zasnovani zaključci. Da je nezabludivost premalo utemeljena, znalo se i do sada. Autori dokumenta nisu došli na nove ideje, nema revolucije, nema čak ni naznake evolucije.

Pozitivno je to da je riječ o prvom dokumentu koji negativan stav nekatoličkih kršćanskih crkvi prema papinskom primatu opisuje u duhu poštovanja – ali, to je i sve. Nema ništa obvezatnog, nema prijedloga kako bi pod sadašnjom doktrinom papa svoju funkciju, primat u kršćanstvu, mogao drukčije obnašati nego što to čini sada. Duh poštovanja ostaje, samo se spominje da papa nezabludivost i papinski primat obnaša u duhu sinodalnosti i ljubavi prema drugim kršćanskim crkvama.

To je tek celofan kojim se omota činjenica da Dikasterij (kao autor teksta) ne odstupa od sadašnjega učenja (Prvi plus Drugi vatikanski sabor). Alternativni modeli upravljanja crkvi – kad su se koncili suprotstavljali papama, ili kad su se biskupi u svojim biskupijama ravnali prema pastoralnim potrebama, ne čekajući upute iz Rima, autori tog dokumenta ni ne spominju.

Papinska nezabludivost, ostavljena u dokumenti u ”novom” čitanju starih tekstova, glavni je kamen spoticanja. Iz nespremnosti učiniti ono, što novo čitanje Prvog vatikanskog sabora, odnosno u svjetlu Drugog vatikanskog sabora ne poluči ništa novoga.

Evangelička Crkva smatra da je još uvijek aktualan njezin zahtjev za načelno temeljitom promjenom, jer si ona naprosto ne može zamisliti kako se papina nezabludivost može ”pomiriti” sa zajedničkim naučavanjem.

Anglikanci misle da papa treba funkcionirati kao ”simbol jedinstva kršćanskih crkvi” – to ne rješava temeljnu ”nepomirljivosti” između katoličke pretenzije i onih drugih crkvi, koje svojim vjernicima također duguju obvezatnost naučavanja.

Njemački biskupi hvale ideju uzajamnosti između papinskog primata i sinodalnosti, kao i implicitnu spremnost da  se razvijaju novi oblici sinodalnog odnosa kršćanskih crkvi. To što sinodalnost ne treba postojati između katolika i drugih kršćanskih crkvi, nego i kršćanskih crkvi među sobom. Biskupi bi se češće sastajali, isto tako kao i vrhovni poglavari crkvi.

Armenska Apostolska Crkva podsjeća da je u prvim kršćanskim stoljećima pluralnost crkvenih struktura bila ne samo prihvaćena, nego potreba. Crkva se razvijala kao zajednica bez zajedničkog pravnog i upravnog sustava. Zato Armenci ne vide razlog zašto se današnja Crkva ne bi mogla vratiti pluralizmu centara. Čak bi se crkve već sada mogle preusmjeriti na sinodalno vođenje i funkcioniranje, bez obzira na to što još ne postoji puno jedinstvo.

Uglavnom: modeli praktičnog funkcioniranja prijedloga u dokumentu pokazuju da su u mnogočemu ”poetski formulirani dokazi nesnalaženja”. Nedorečeni su, a to je najljepše što se do sada moglo čuti o tom dokumentu iz komentara nekatoličkih crkvi, sotto voce i dosta kritički suzdržano.

Mnogo je već to što Rim nekatoličke crkve pozove da iznesu svoja viđenja. Također je iskazano dobro i uvjerljivo obećanje da Katolička Crkva više neće biti monarhija, nego zajednica. I sinodalna savjetovanja u ekumenskom zajedništvu, pa zato bolje utemeljeno naučavanje – sve se to prihvaća kao ”obećavajuća budućnost” (ako nije po onoj narodnoj izreci ”obećanje ludom na radovanje”).

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Papa Franjo razočarao? ''Urotnici'' i skrupulozni vjernici
    •  Poznate varke i greške demografskih snova DP-a
    •  Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
    •  Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
    •  Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
    •  Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
    •  Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
    •  Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
    •  Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
    •  Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?

> Svi tekstovi ovog autora