Od podjela zbog rodne ideologije važniji je ekonomski razvoj

Danas malo tko zna da su na Zrinjevcu (tadašnjem korzu) u Zagrebu odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata održane demonstracije protiv toga da i žene mogu odijevati hlače kao dotad neprikosnoveni simbol ”muškog identiteta”.

Na djedove priče o agramerskim prosvjedima protiv toga da i žene mogu odjenuti hlače podsjetile su me prošlotjedne demonstracije (ako sam dobro razumio) ”protiv uvođenja rodne ideologije na mala vrata ratifikacijom Istambulske konvencije protiv nasilja nad ženama”.

Potpuno je nebitno i nevažno to što skupina hrvatskih građana, pripadnika najveće vjerske zajednice, ne prihvaća rodnu ideologiju, kao što je zaboravljeno da ni skupina Agramera nije prihvaćala da i žene smiju odjenuti hlače.

Blokirani građani, bolesnici koji više nisu svi jednaki pred liječnicima, umirovljenici bez povlaštenih mirovina, studenti na sve lošijim sveučilištima i ostali hrvatski građani demonstriraju zbog rodne ideologije, a ne zbog sve lošijih (osobito ekonomskih) uvjeta života

Ono što je glupost prošlotjednih demonstracija protiv rodne ideologije, jednako kao što je bila glupost i kod zaboravljenih demonstracija protiv ženskih hlača, da skupina građana misli da može uskraćivati prava neistomišljenicima.

To je patologija bolesnog hrvatskog društva.

U Hrvatskoj se znatan dio građana ima potrebu javno svrstavati, iskazivati neku vrstu lojalnosti o pripadnosti istomišljeničkoj skupini ili, kako bi rekli sociolozi, ”iskazivati lojalnost svojem društvenom čoporu i nepomirljivo neprijateljstvo prema čoporima neistomišljenika”.

Pritom se vladajuća nekompetentnost pokušava skrivati dosta agresivnom potrebom za uskraćivanjem i osnovnih ljudskih prava svima koji misle drugačije.

Zaprepašćuje tako masovni bijeg od osobnih i društvenih sloboda. Prevladava isključivost i nepomirljivost: logika ”donošenja zakona” kojima će se zabranjivati sve što nije u skladu s vlastitim stavovima (primjerice, zalaganje za zakonsku zabranu abortusa).

Hoće li nakon zabrane abortusa odredi specijalne policije noću (slično kao i kod tzv. tajnih deložacija) progoniti i lišavati slobode liječnike i žene pod sumnjom na počinjenje kaznenog djela abortusa?

Kao dijete sam zapamtio tragični događaj u mojem tadašnjem susjedstvu uzrokovan zakonski zabranjenim pobačajem u neprikladnim ilegalnim uvjetima (mladi me gledaju začuđeno kada im danas kažem da je u ranijem razdoblju bivšeg pravnog i političkog poretka abortus bio zakonom zabranjen).

Evo, javno priznajem da osobno o rodnoj ideologiji, ma što to bilo, nemam svoje mišljenje. Trebalo bi o rodnoj ideologiji dosta toga pročitati, analizirati da bi se moglo kompetentno o tome raspravljati.

Unatoč uzaludnim osporavanjima u Hrvatskoj su i evolucija i kreacionizam činjenice, jednostavno postoje bez obzira na to što o tome neki ovdje misle

A trenutno sam zauzet pregledavanjem i analiziranjem po mojem mišljenu od rodne ideologije prioritetnijih dokumenta o projektu Črnec polje, (primjerice, analiziram učinke Uredbe o zaduživanju Hrvatskog fonda za privatizaciju o potraživanju Zagrebačke banke d. d. prema Republici Hrvatskoj po osnovi tečajnih razlika iz Ugovora o kreditu za projekt Črnec polje i agroindustrijski kompleks, sklopljenog između Zagrebačke banke d.d. i Međunarodne banke za obnovu i razvoj još davne 1979. godine).

Sustav navodnjavanja u Črnec polju je razgrađen i praktično uništen nakon eliminacije sustava kolektivnog (državnog?) vlasništva i brojnih uknjižbi privatnog vlasništva (nitko od starih – novih privatnih vlasnika nije želio kanale za navodnjavanje na svojim privatnim parcelama).

Je li zbilja analiza financijskih posljedica privatizacijske gluposti s agroindustrijskim projektom Črnec polje manje korisna od borbe za razobličavanje ”uvođenja rodne ideologije na mala vrata ratifikacijom Istambulske konvencije protiv nasilja nad ženama”?

Eto, ja mislim da se demonstracijama protiv rodne ideologije neukoj javnosti skreće pozornost s tema zašto u državnom proračunu nema dovoljno novca za javnu zdravstvenu zaštitu, mirovinski sustav s izuzetkom tzv. povlaštenih mirovina, obrazovanje, znanost, kulturu, itd.

Jednostavno, blokirani građani, bolesnici koji više nisu svi jednaki pred liječnicima, umirovljenici bez povlaštenih mirovina, studenti na sve lošijim sveučilištima i ostali hrvatski građani demonstriraju zbog rodne ideologije, a ne zbog sve lošijih (osobito ekonomskih) uvjeta života.

Moram opet ponoviti: sredinom prošlog stoljeća je Bertrand Russell rekao: ”Demokratski izbori su stupica za glupane”.

Je li zbilja analiza financijskih posljedica privatizacijske gluposti s agroindustrijskim projektom Črnec polje manje korisna od borbe za razobličavanje ”uvođenja rodne ideologije na mala vrata ratifikacijom Istambulske konvencije protiv nasilja nad ženama”?

Rodna ideologija jest činjenica, ma što o njoj misle u najvećoj vjerskoj zajednici u Hrvatskoj u HDZ-u, SDP-u ili u Saboru Republike Hrvatske.

Zanemariv će biti utjecaj stava najbrojnije vjerske zajednice u Hrvatskoj, HDZ-a, SDP-a ili Sabora Republike Hrvatske na činjenicu da postoji rodna ideologija.

Svejedno je hoće li djeca u vrtićima i đaci i studenti u školama i na fakultetima u okviru hrvatskih nastavnih programa dobivati informacije o svrstavanjima ljudi prema rodnoj pripadnosti, jer kad mlade to bude zanimalo, potražit će potrebne informacije koje su im u školovanju uskraćene u leksikonima ili posredstvom interneta.

Besmisleno je to uskraćivanje informacija, osobito su štetne zabrane.

I čemu onda demonstracije ”protiv uvođenja rodne ideologije na mala vrata ratifikacijom Istambulske konvencije protiv nasilja nad ženama”!?

Slično je i s ostalim temama na osnovi ”crno – bijelih” podjela u hrvatskom društvu, primjerice temama o evolucionizmu ili kreacionizmu, kurikularnoj reformi, itd.

Činjenica je da je teorija o evoluciji znanstveno dokazana i dokaziva, a kreacionizam nije.

Unatoč uzaludnim osporavanjima i evolucija i kreacionizam su u Hrvatskoj činjenice, jednostavno postoje bez obzira na to što o tome neki ovdje misle.

Svejedno je hoće li djeca u vrtićima i đaci i studenti u školama i na fakultetima u okviru hrvatskih nastavnih programa dobivati informacije o svrstavanjima ljudi prema rodnoj pripadnosti, jer kad to mlade bude zanimalo, potražit će potrebne informacije (koje su im u školovanju uskraćene) u leksikonima ili posredstvom interneta

Pa onda beskonačne raspre i sukobi zbog kurikularne reforme.

Osobno živim u nekoj od reformi sustava obrazovanja otkad znam za sebe.

Pamtim kako sam na početku šestog razreda osmogodišnje škole izbezumljeno gledao nastavnicu iz hrvatskoga nakon što nam je rekla da pravopis koji smo učili cijelu prethodnu godinu više ne vrijedi i da ćemo i ove godine u šestom razredu ponovo učiti novi (tzv. novosadski) pravopis.

Iskreno, ne pamtim više ni jedno od ta dva skupa pravopisnih pravila, a što sam stariji, čini mi se da sam sve češće ”pravopisni recidivist” i omakne mi se nedosljedno primjena nekog od u međuvremenu ”ukinutog” pravopisnog pravila (na sreću, tekstove lektorira kolegica Vesna Arsovski).

Nema druge, protiv onih koji bi drugima uskraćivali (i osnovna ljudska) prava treba se boriti.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora