Opcija za siromahe – Opijum za narod

Četiri metra visoki brončani kipovi anđela koji nose baldahin nad Berninijevim oltarom u katedrali sv. Petra u Rimu nakon čišćenja kemijskih taloga zasjali su novim sjajem, kao i cijeli oltar temeljito saniran prvi put nakon 250 godina – i Sveta godina je na Badnjak planski započela.

Rimske vlasti pripremaju se na navalu hodočasnika, turista i ljubitelja muzeja i sakralnih zdanja s riznicama umjetnina i umjetničkih rukotvorina. Katolička je Crkva bogata umjetnošću koja korištenjem u turističke svrhe ostvaruje prihode koji financiraju skupu skrb i održavanje.

Bogatstvo Katoličke Crkve sastoji se i od nekretnina u vlasništvu Svete Stolice, biskupija, crkvenih organizacija i poduzeća povezanih s Crkvom. Vlasnički odnosi su različiti od zemlje do zemlje, a tu su i državne potpore, bilo da se radi o crkvenim porezima, crkvenim doprinosima, poreznim povlasticama i drugim oblicima državnog sufinanciranja vjerskih zajednica, pa tako i Katoličke Crkve.

Prihodi od očekivanog broja turista koji će tijekom svete godine stići u Rim po posebni oprost grijeha, veliki su, a ako bismo saželi pontifikat pape Franje, dovoljna bi bila riječ ”siromaštvo”. ”Oh, kako bih želio siromašnu Crkvu”, izustio je papa Franjo u svojim prvim javnim očitovanjima.

I dalje se ponavljaju Papini ukori na račun bogatih društava razvijenih zemalja te neravnomjerne, nepravedne raspodjele dobara Zemlje, apelira na politiku, društva i na pojedince, na svakog pojedinca ponaosob da se više angažiraju za potrebe osoba i društva zakinutih mogućnosti i zaostalih, nepravednih sustava.

Ta, papa Bergoglio izabrao je ime koji je program: ime svetoga Franje Asiškog, koji je propovijedao siromaštvo i sam siromaštvom i živio. ”Imućan svećenik je proturječje samom sebe”, naglašava Papa. Istodobno potiče i same siromahe i zakinute da se organiziraju i artikuliraju svoje potrebe i zahtjeve, daju prijedloge za nove oblike plaćenoga rada.

U svojoj okružnici Evangelii Gaudium Papa lakonski tvrdi: ”Ovo gospodarstvo (prvog, kapitalističkog svijeta) ubija”. Bogatstvo potiče na dizanje zidova i ograda od siromaha, vodi do razdora i diskriminacije.

Papi je idealna Crkva siromašna Crkva. Od Pape koji je u svojoj domovini u Argentini mogao naučiti što je pravo siromaštvo, kako se s njime živi i što siromaštvo radi od čovjeka. Ne samo jednom pokazivao je kako iz iskustva poznaje pravo siromaštvo – stanje koje nitko dobrovoljno ne bira, osim ako je voljan dijeliti iskustva sa svojim supatnicima.

Papa je svjestan koliko je zahtjevna odluka Crkve staviti se uz bok siromasima i preuzimati na sebe teret njihovih života – što su učinili i o tome progovorili stvoritelji latinoameričkih teologija oslobođenja. Europljani i ekonomski moćne zemlje iščitavaju iz tog programa hvalospjev siromaštvu, naivno idealiziranje bijede i potrebitosti, pasivno prepuštanje sebe potrebitosti i ovisnosti o milodarima.

Nerijetko, i iz Papinih apela zaista se može iščitati preporuku (ne baš doslovno, ali jedva uvijenu): Crkva se treba lišiti svojeg bogatstva, svojih zlatnih i srebrnih liturgijskih predmeta, raskošnih misnih ruha, rasprostranih samostana napunjenih dragocjenostima i umjetninama, prodati svo to bogatstvo nakupljeno tijekom nekoliko stoljeća tlačenjem kmetova i robova, nagomilano u vjerskim ratovima i križarskim pohodima.

Komadić (navodne) Isusove krune od trnja, u zlatnoj epruveti i ugrađen u zlatni relikvijar, kapelan pariških vatrogasaca u požaru u crkvi Notre Dame 19. travnja 2019. godine izbavio je iz brojnim kodovima zatvorenog skrovišta u tabernakulu crkve, kroz dim i vatru, i neoštećeno vratio na prvobitno mjesto, kad se ovo svetište, ponos ne samo kršćanske nego i sekularne Francuske, ponovno posvetilo i otvorilo javnosti.

Nisam bez ganuća mogla pomisliti na junaštvo i neustrašivosti kojim je taj vatrogasac vratio ove predragocjene predmete u svoje svetište. Nemjerljivo je koliko njemu, svim hrabrim gasiteljima i svekolikoj javnosti znači takav stoljećima stari predmet, plod umjetnika i umjetničkih rukotvoraca.

Misaoni skok od jedinstvenog doživljaja uskrsnuća ugrožene umjetničke baštine do Papine zauzetosti za siromašne može biti (pre)velik, no i ”recept” za pobjedu nad siromaštvom – pozivati bogate mjesne crkve prvoga svijeta da smjesta prodaju svoje kroz dvije tisuće godina nagomilano materijalno blago, svoju umjetničku baštinu, a prihod dijele trećem svijetu. Podsjetimo se da su dijelili komunisti podjednako kao i neki izraženo asketski nastrojeni vjerski službenici.

Takav asketizam, međutim, rijetko kad ide uz empatiju i zalaganje za potrebe siromašnih – nerijetko se ograničava na manipuliranje siromasima i pukim huškanjem protiv nazovi bogataša. Tobožnji žar za sudbinu siromašnih zna biti dvosjekli mač.

Prisjetimo se samo Vladimira Iljiča Lenjina, koji se kao zalagao za potlačene ruske kmetove. Kako li ih je huškao protiv bogatuna! No osim borbe, metaka i smrti, oni nisu izašli iz boljševističkog ustanka nimalo imućniji i manje bijedni.

Zaželjeti siromašnu Crkvu – lijepo zvuči, ali ”pravi” siromah, onaj koji ne vidi izlaz iz svoje situacije, teško da siromaštvo može shvatiti kao jedno od osam blaženstava Evanđelja. Prije će biti da ga doživljava kao prokletstvo. Njemu siromašna Crkva malo znači, baš kao što malo znači hromom čovjeku zdrav čovjek, koji kraj njega pokušava šepati.

Idealizacija siromaštva i demonizacija bogatstva, dvije su strane iste medalje. Što bi siromašna Crkva? Kome bi ona koristila? Nisam sigurna da je Papa promišljao sudbinu takve Crkve i takve sudbine svijeta. Srećom da su poticaji za korisno i humano ophođenje s bogatstvom dolazili iz demoniziranog kutka svijeta, iz kapitalističkih društava, iz prvoga svijeta.

U njemu ima pojedinaca i sustava koji su svjesni grijeha njihovih predaka kapitalista koji su stvorili nepravedne strukture i prouzročili teške nejednakosti. Prvi je svijet i taj koji je pokazivao i pokazuje da je naučio lekciju iz povijesti. Siromaštvo nije blaženstvo, ali nije ni bezizlazno prokletstvo.

Prvi je svijet pomagao i pomaže – i njegov interes nije samo sebičan interes, nego motor koji pokreće poboljšanja. Crkvenu ”opciju za siromašne” valja pročitati kao ”opciju za aktivizam”, za kritički i obnoviteljski duh. Crkva bi precizno uperila prst na izvor nepravednosti i surađivala s državom. Siromašna Crkva, na strani siromaha, ”model” je tek za pasivno trpljenje.

Siromašnost Crkvi ne može biti svrha samoj sebi, nego motivacija da ukaže na izvore nepravednog siromaštva i zajedno sa svojim siromašnim vjernicima traži izlaze iz siromaštva. Nisam uvjerena da Papa reflektira svoju fiksiranost na siromaštvo. Je li on svjestan da opcija za siromahe ima svoje domete i svoje granice?

Isus je propovijedao maksimalističku etiku – čovjek Isus promašio je i propao. Kad Crkva propovijeda ideale, morala bi biti svjesna da čovjeku nije dato da dosegne apsolutne vrline. I ideali znaju ispasti dvosjeklim mačevima. I ideali imaju svoje domete i granice.

Tko voli Crkvu bogatu riznicom umjetnina, ne mora nužno biti estet neosjetljiv na nesavršeni svijet i ravnodušan prema bijedi siromaha.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  I crkve imaju razlog osmisliti program EPK 2025.
    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije

> Svi tekstovi ovog autora