novinarstvo s potpisom
Otvoreno pismo g. Karinu, ravnatelju Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja u Ministarstvu znanosti i obrazovanja
g.Momir Karin, ravnatelj
Uprava za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja u Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Cijenjeni g. Karin,
Prelistavajući Večernji list naišla sam na Vašu fotografiju ispod naslova ”Možemo reći da sam pogriješio, spreman sam ispričati se”. Članak i pripadajući polusatni intervju tematiziraju sukob između roditelja i škole (obrazovnog sustava) koji se iz jedne prelio u drugu zagrebačku osnovnu školu, a traje od studenog 2023. U prvoj školi ispisani razred nije se vratio, u drugoj je nekoliko razreda pet dana bilo prazno, jer djeca nisu dolazila na nastavu na inicijativu njihovih roditelja. Okidač skiciranog sukoba je ponašanje jednog učenika, koji je iz prve preseljen u drugu školu.
Ponuda isprike u navedenom članku i intervjuu izaziva u meni čisti bijes. Odlučila sam se na ovo otvoreno pismo jer sam Vas imala prilike upoznati kada smo ispred Centra za mir Osijek, Ustanove politike nenasilja i Foruma Mirotvorna škola bili kod Vas na sastanku. Predstavili smo Vam i ponudili edukaciju za nastavnike na temu SUKOB KAO PRILIKA, nenasilna transformacija sukoba. Odlučujem se na ovo pismo u nadi da će biti od koristi Vama, ali i drugim sudionicima ovog sukoba i dionicima koji imaju moć utjecati na promjenu.
Zašto biste se ispričali, ako niste ništa krivo učinili?
Za početak, zašto biste se Vi ispričali, ako niste ništa krivo učinili? Nisam čula u Vašim odgovorima što prepoznajete da ste krivo učinili, u čemu vidite SVOJ DOPRINOS sukobu koji još traje. Niti sam čula što je krivo učinilo Ministarstvo, odgovorne osobe u ministarstvu. Čula sam da su roditelji jedini krivci i da su pogriješili što ne šalju djecu u školu. Kao da to čine iz hira. Roditelji zahtijevaju od institucije škole odgovornost i efikasnost. O tome nisam čula, gdje je odgovornost ljudi u instituciji i što razumijete kao efikasan odgovor na nasilno ponašanje djeteta. Bodyguard u liku asistenta je dio odgovora, no čini se roditeljima nedovoljan. Oni izričito ističu da dječak nije njihov protivnik.
Što Vi vidite kao sukob između učenika, roditelja, ministarstva i škola na kojemu treba zajednički raditi?
A sad o sukobu. Nisam vidjela u intervjuu da ste objasnili u čemu je sukob između učenika, roditelja, ministarstva, škola. Konačno što Vi vidite kao problem na kojemu zajednički treba raditi? Je li problem što se sukob VIDI kroz javno djelovanje roditelja ili što postoji nasilje na koje sustav/institucija ne umije odgovoriti?
Ne slažem se u procjeni aktiviranja odvjetnika. Smatram da je problem što u prvoj školi nisu uspjeli aktivirati mehanizme predviđene u kriznim situacijama, a ne što su roditelji tražili pomoć odvjetnika. I još k tome, smatram da ta škola nije jedina u kojoj ravnatelji, učitelji ne umiju u kriznim situacijama raditi na prevenciji eskalacije nasilja i rješavanju sukoba.
Pogrešna je bila procjena kako treba diskretno upisati učenika čije ponašanje je pokrenulo cijeli događaj. To i sami kažete i cijenim vašu samokritiku. No, ne slažem se s objašnjenjem zašto je došlo do te pogrešne procjene. Pogreška je, po mom sudu, što problem nije jasno artikuliran i adresiran. To je crvena nit ovog sukoba od prve škole, do druge škole (upis) i do vašeg intervjua. Kao prikrivanje problema razumijevam Vašu izjavu kako se dijete preselilo u drugu školu jer je to, eto, bio izbor roditelja. Kao da ne znamo da je preseljenje bilo strategija kako da dijete izbjegne nasilje u razredu.
Je li ”proces” puštanje da prođe vrijeme?
Kažete ”to je proces”, ali mi nedostaje Vaše razjašnjenje što je po vama proces. Je li to puštanje da prođe vrijeme, pa će stvari doći na svoje? Nisam čula ni što konkretno mislite da treba raditi s učenicima. Nigdje se ne spominje rad s roditeljima dječaka, a nit s roditeljima ostale djece.
Ne slažem se niti s tvrdnjom kako je verbalno nasilje, što smatrate nije moguće spriječiti, dio slobodnog odrastanja, te da bi očekivanje da se u školi ne čuju psovke bilo steriliziranje prostora. Mi koji radimo u školi znamo da psovke mogu biti ubojito oružje verbalnog nasilja i kao takve nisu, ne bi trebale biti shvaćene dijelom slobodnog odrastanja.
Potrebna je kompetencija za transformaciju sukoba
Nije poraz sviju nas što se uključuju odvjetnici u ovaj sukob koji traje gotovo godinu dana, nego je poraz Ministarstva obrazovanja što ne umije rješavati sukob. Kada sukob do ove razine eskalira, onda nije dovoljno pokazati dobru volju. Potrebno je nešto drugo, a to je kompetencija za transformaciju sukoba. Znanja o nenasilnoj transformaciji sukoba se uče i zato treba educirati nastavne djelatnike. Tu kompetenciju nisam prepoznala ni u postupcima ravnatelja prve škole, niti u postupcima druge škole (vodim se podacima koji su mi dostupni iz navedenog intervjua i iz medijskih napisa), ni u izjavama ministra, ni u izjavi tajnice, a niti u intervjuu s Vama.
Problem je struktura koja ubija hrabrost u ljudima
Smeta mi u Vašim iskazima idealiziran, nekritičan prikaz struktura u kojima je ovaj sukob samo rastao. Ne, nije čovjek zakazao u dobrom sustavu jer, kako kažete, nema hrabrosti za teške odluke. Problem je struktura koja ubija hrabrost u ljudima. Zakazao je sustav koji podržavaju ljudi koji su u njima: ministar koji naziva roditelje balvan revolucijom, tajnica koja lakonski kaže kako neće ona svakome davati informacije nego kada i kome je red da ih daje (kao da roditelji nisu ti koje treba prve informirati o njihovoj djeci), a bogme i Vi, jer tvrdnje poput : ”Svi roditelji imaju podršku škole”, zataškavaju problem. Nije točno da roditelji imaju podršku, na ovom primjeru vidimo da je nemaju. Moj je dojam da je instituciju važno obraniti pod svaku cijenu, a briga o ljudima…
Vjerujem da Vam sada nije lako, ni Vama, ni navedenim podržavateljima ovakvog obrazovnog sustava u kojem roditelji protestiraju u vjeri da će se izboriti za dobrobit svoje djece. Izjavu da roditelji djecu nisu ni pitali držim insinuacijom.
Tko će konačno pokrenuti sustavnu i kontinuiranu edukaciju nastavnika za nenasilnu transformaciju sukoba?
Bila sam dio grupe oko Centra za mir Osijek, Ustanove za mirovno obrazovanje Politike nenasilja i Foruma Mirotvorna škola koja je bila kod Vas u posjeti u kolovozu 2023. Tragedija pokolja u jednoj beogradskoj osnovnoj školi potakla je ministra obrazovanja da pošalje okružno pismo obrazovnim ustanovama u kojima ih poziva da rade na suzbijanju nasilja. Nas je pak beogradski događaj i ministrovo pismo potaklo da tražimo sastanak s Vama. Predstavili smo europski kurikulum za nenasilnu transformaciju sukoba za nastavnike – ”Sukob kao prilika”. Govorili smo o provedenom treningu s nastavnicima iz sve četiri srednje škole u Vukovaru koji je i vanjska evaluacija ocijenila vrlo uspješnim. Imala sam dojam da se razumijemo i stremimo istoj stvari, pokretanju sustavne i kontinuirane edukacije za nastavnike, treninge nenasilne transformacije sukoba.
Očekujem da Vi tražite da stavimo na raspolaganje naše kompetencije za edukaciju o nenasilnoj transformaciji sukoba
Tražili smo da uspješan trening ponovimo u Vukovaru, Ministarstvo obrazovanja nije odobrilo projekt. Za mene je to pokazatelj da Ministarstvo obrazovanja nenasilnu transformaciju sukoba ne prepoznaje kao nešto što je važno za edukaciju nastavnica i nastavnika i na čemu želi raditi. Kompetentnih osoba ima u Hrvatskoj, i mi smo jedne od njih. Ali treba imati i Ministarstvo koje razumije da a) treba educirati za nenasilnu transformaciju sukoba b) imati volju raditi na tome.
Ne, ne mislim pisati detaljni program edukacije, ne želim da ga zadesi sudbina dobrih zakona koje nitko ne provodi ili koje se ne umije provoditi jer Ministarstvo nije uložilo vrijeme, osoblje i financijska sredstva u sustavnu edukaciju obrazovnih djelatnika. Očekujem da Vi i Ministarstvo kojem smo se obratili pozovu nas koji nešto o transformaciji sukoba znamo i mogli bismo sustavno raditi na umanjenju nasilja u školama. Očekujem da Vi nas tražite da stavimo na raspolaganje naše kompetencije.
Više od tri desetljeća u okviru mnogih mirovnih programa sakuplja se znanje o transformaciji sukoba u udrugama diljem RH i šire. To bogatstvo trebate iskoristiti, ne zato da nešto malo smirimo stanje i da sve ostane po starom, nego da se kroz školski sustav pronosi u društvo umijeće i kultura nenasilne transformacije sukoba.
Zagreb, 17. 10. 2024.
S poštovanjem
Dr.sc. Ana M. Raffai, ravnateljica Ustanove za mirovno obrazovanje i djelovanje Politike nenasilja
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.