autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Mir se gradi odozdo

AUTOR: Ana Raffai / 20.12.2015.

Ana Raffai

Božić je u Francuskoj prvi put nakon Drugog svjetskog rata dočekan u okolnostima izvanrednog stanja. Drugi teroristički napad u Parizu, 13. Studenoga ove godine, nije samo u crno zavio mnoge Parižane nego je i promijenio našu svakodnevicu. Rat protiv terorizma opet je aktualan, a nemir se uvukao u misli i srca mnogih Europljana.

Pozivi na ljubav, na odustajanje od mržnje i osvete, koje šalju vjerske vođe iz Pariza, pozivi da budemo artisans de la paix, doslovno: zanatlije/umjetnici mira, pozivi da se na ljudsko nasilje odgovori vjerom u Boga nenasilja, koliko god nekima zvučali naivno i utopistički, hrabar su iskorak i primjer svim klericima, pa i onima nacionalno ograničenima i ustrašenima, da jasno naviještaju evanđeosku poruku mira, bilo to zgodno ili nezgodno.

Ovdje se sjećamo nekih svjedoka nenasilja usred nasilja, uzora mirotvorstva u srcu Sirije.

U čast upravo onima koji danas, kao i u protekle četiri godine, trpe nasilje koje se došuljalo i kucnulo na naša vrata – sad sijući mrtva tijela po ulicama Pariza, sad grčeći lica tisuća izbjeglica koje prolaze kraj nas na putu do obećanih zemalja Zapada – spominjemo se ovdje dvojice redovnika: Sirijca Jacquesa Mourada i njegova subrata Talijana Paola Dall’Oglija.

Božić je u Francuskoj prvi put nakon Drugog svjetskog rata dočekan u okolnostima izvanrednog stanja. Drugi teroristički napad u Parizu, 13. studenoga ove godine, nije samo u crno zavio mnoge Parižane nego je i promijenio našu svakodnevicu. Rat protiv terorizma opet je aktualan, a nemir se uvukao u misli i srca mnogih Europljana

Brat Jacques i brat Paolo, djelujući u Siriji, osnovali su malu zajednicu katolika/kršćana koja je služila svima, ne samo katolicima. Zajednica je živjela s većinskim muslimanskim stanovništvom u pozitivnome miru, a to znači: gradili su odnose utemeljene na poštovanju i simpatiji. Isticali u da vole narod s kojim sužive i da su ”zaljubljeni” u islam, te su tako svjedočili svoju vjeru u Krista.

O bratu Jacquesu i bratu Paolu saznajemo iz nadahnutoga govora Navida Kermanija, njemačkog pisca iranskog porijekla, ovogodišnjega dobitnika mirovne nagrade njemačkog nakladništva (Friedenspreis des deutschen Buchhandels). Paolo Dall’Oglio je prije više mjeseci otet i do danas se ne zna je li živ, a nakon njega, s još 200 drugih osoba, otet je i Jacques Mourad. Obojica, žrtve terorizma, traže od nas hrabrost za dijalog, a za Kermanija dijalog znači dijalog milosrđa.

Možemo li o žrtvama islamske terorističke države reći da su naivci i utopisti? Ili pak da su realističniji od svih realista, jer se uzdaju u Boga, koji se za nas utjelovio?

U ovo predbožićno vrijeme vjerujemo da nismo utopisti i da se mir gradi odozdo, mir o kojem svjedoče braća Jacques i Paolo, a s njima i Kermani, vjernik musliman koji je izabrao upravo ta dva uzora za temu svoga svečanoga govora.

Brat Jacques i brat Paolo, djelujući u Siriji, osnovali su malu zajednicu katolika/kršćana koja je služila svima, ne samo katolicima. Zajednica je živjela s većinskim muslimanskim stanovništvom u pozitivnome miru, a to znači: gradili su odnose utemeljene na poštovanju i simpatiji. Isticali su da vole narod s kojim sužive i da su ”zaljubljeni” u islam, te su tako svjedočili svoju vjeru u Krista

Oni su odgovor na njegovo središnje pitanje: kako odgovoriti u nevolji patnje i tuzi zbog suodgovornosti za tu patnju?

Na pitanje ima li nade Kermani odgovara potvrdno. Treba se nadati do zadnjeg časa, smatra on, a svoje mišljenje potkrepljuje sretnim ishodom zatočeništva brata Jacquesa: mnogi ljudi, mahom muslimani, pomogli su mu da pobjegne.

Brojni muslimani pomogli su osloboditi katoličkog svećenika, što znači da su zbog njega riskirali svoj život. Kermani zaključuje: ”Ljubav je djelovala iznad granica religije, kulture, nacionalne pripadnosti”.

Glavno je pitanje prema Kermaniju: ”Imamo li pravo na život?” Njegov odgovor glasi: ”Da, imamo, i zato trebamo pravi dijalog – dijalog milosrđa”.

Kad palimo svjećice na svom božićnom boru i jedni drugima čestitamo, prisjetimo se da je Božić proslava snage dijaloga milosrđa. Sjetimo se malog Boga, koji ”se rodi u štali radi čovjeka”, radi svakoga čovjeka, kako pjevamo u božićnoj pjesmi.

U ovo predbožićno vrijeme vjerujemo da nismo utopisti i da se mir gradi odozdo, mir o kojem svjedoče braća Jacques i Paolo, a s njima i Kermani, vjernik musliman koji je izabrao upravo ta dva uzora za temu svoga svečanoga govora

Boga možemo danas prepoznati u primjerima braće Jacquesa i Paola jednako kao i mnogih Sirijaca muslimana koji su pomogli Jacquesovo oslobađanje te tako posvjedočili da ljubav prelazi granice kulture, nacije, vjere.

I zato, kad se pitamo što ćemo sa sukobima ovoga svijeta, sjetimo se ovih uzora: Jacques je iz progonstva pozivao na hrabrost, a Kermani je na kraju svoga govora pozvao na molitvu i bratstvo kako bismo se ”teroristima suprotstavili slikom bratstva”.

Vjerujemo li u tu snagu ljudskosti onom snagom kojom se Bog u ljudskosti udomio? Naša nada se hrani tom vjerom, a uzori – Jacques i Kermani – podsjećaju nas na nju.

Još tekstova ovog autora:

• Otvoreno pismo Momiru Karinu: pozovite kompetentne ljude
• Ustrajati u nenasilnoj viziji Evanđelja
• Pravda za Davida
• Molitva za jedinstvo kršćana – oslobođenje od ropstva
• Vjernici za mir: Naša šutnja vrišti
• Tko je mučenik u Katoličkoj crkvi ''u Hrvata''?
• Potreban je angažman katolika, a ne politiziranje vjere
• Kršćane treba ''zaraziti'' nenasiljem
• Ne možemo zatvoriti put izbjeglicama žicom i vojskom
• Odnos Srbi-Hrvati je teološko mjesto

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: ABRAHAMOVA DJECA
Oznake: Abrahamova djeca, Ana Raffai, Bog, Božić, dijalog, Jacques Mourad, Kermani, Musliman, nada, Paolo Dall'Oglio

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".