novinarstvo s potpisom
Reagirajući na prošlotjednu kolumnu u kojoj sam svim ovršenicima čestitao 27. srpnja Dan ustanka, čitatelj (podaci poznati redakciji) je napisao:
”Nažalost, sve što pišete dira ovršene, a oni ako se i bore, bore se uzalud, novac im se oduzima. Neovršeni će samo pročitati tekst, možda ga ‘lajkati’ ili ‘šerati’, i zaboraviti bit/problem… Nismo empatični… Bitno je samo da se objavimo/pohvalimo na fb-u ili instagramu. Društvo nije pravedno ni socijalno, vrijednosti su krivo posložene u društvu. Oni koji mogu mijenjati stvari, ne žele, jer njima je dobro. A oni koji bi trebali tražiti promjene, čekaju da se onaj drugi pokrene. I čekaju. A uključuju se čekajući u bespotrebne akcije promjene naziva trgova i sl. Nadam se da nećete imati problema zbog prozivanja osoba u članku.”
Bez brige, neću imati problema, jer ”prozvane osobe” računaju na kratko pamćenje čitateljstva. Svjesni su prozvani da im je bolje ”ne talasati” previše.
No, neki puta se stvari zapletu, izmaknu kontroli tako da ”ne talasati” ne uspije.
Eto, novinar Drago Hedl objavljuje priču o tipičnom HDZ-ovcu i ”najsiromašnijem” saborskom zastupniku Franji Luciću za ”tri puta manji honorar” od onoga što mu je spomenuti HDZ-ovac nudio da ne objavi ništa.
Kolega Hedl je tonski snimio HDZ-ovog saborskog zastupnika kako mu zauzvrat da ništa ne objavi nudi tri puta veći novac od honorara za objavljeni tekst, i objavio i tonski snimak te ”ponude”.
I odmah se dio odvjetnika uslužno požurio neupućenoj javnosti objasniti da u ovom slučaju nema kaznene odgovornosti zbog nuđenja/davanja mita, jer se novinara ”kaznenopravno ne može smatrati ni službenom ni odgovornom osobom”, a i tonski snimak razgovora se ne mora koristiti kao sudski dokaz jer je snimljen a da ponuditelj mita (saborski zastupnik) nije znao da ga novinar snima.
I tako su razni poslušni ”sesse”, oktroirani u hrvatsko sudstvo, dobili naputak kako i u ovoj aferi obezvrijediti još jedno dokazivanje korupcije u HDZ-u i Hrvatskom državnom saboru (pogledati tekst ”Postupak opoziva predsjednika Vrhovnog suda Đure Sesse”, objavljen 16. srpnja 2017.).
A kolega Hedl je objavio: ”Franjo Lucić, kome je ovo četvrti mandat u Hrvatskom saboru, (zastupnik je HDZ-a od 11. siječnja 2008.), i koji je, prema imovinskim karticama ‘najsiromašniji zastupnik’ ovog, devetog saziva Hrvatskog sabora”, prema listi dužnika Ministarstva financija 31. listopada prošle godine dužan je bio Poreznoj upravi 341.542,04 kune, a Lucićeva supruga istodobno 269.631,81 kunu”.
Naglašavam da je ”prema imovinskim karticama ‘najsiromašniji’ zastupnik devetog saziva Hrvatskog sabora dužan Poreznoj upravi 341.542,04 kune”.
Koje li slučajnosti: kod oktroiranja Đure Sesse za predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske, koji je po funkciji ujedno i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva, isto je bilo dosta zajebancije s tim imovinskim karticama.
A uvodno spomenuti ovršenik (penzić) na kojemu se (bez sudskog nadzora) dosljedno provodi lihvarska ovrha Ministarstva financija sustezanjem 104 trećine od mizerne mirovine dužan je bio samo 11.508,77 kuna, odnosno oko 29 puta manje od HDZ-ovog saborskog zastupnika Franje Lucića na kojemu korumpirano Ministarstvo financija ne provodi ovrhu tako revno kao na penziću.
Sutkinja Silvija Sunčica Stubičar je zatražila uvid u imovinske kartice Đure Sesse, a Državno sudbeno vijeće je odbilo zahtjev sutkinje Stubičar.
No, sutkinja Stubičar se žalila na odbijenicu DSV-a i povjerenica za slobodni pristup informacijama je uvažila žalbu sutkinje te ”naložila Državnom sudbenom vijeću da u roku 8 dana riješi njezin zahtjev”.
DSV je (samo nekoliko mjeseci uoči oktroiranja Đure Sesse za predsjednika Vrhovnog suda) 19. travnja 2017. (dopisom PPI-11-15) odbilo zahtjev za uvid u imovinske kartice Đure Sesse unatoč intervenciji povjerenice za slobodni pristup informacijama.
Da bi nakon odbijanja isto DSV, obmanjujući Odbor za pravosuđe, izvijestilo da ne može dostaviti sve imovinske kartice Đure Sesse jer su one starije ”odložene u arhivi Ministarstva pravosuđa, pa u Državnom sudbenom vijeću nisu imali vremena pribaviti ih Odboru za pravosuđe”.
Ma dajte, vi iz DSV-a, kaj ozbiljno? Kaj niste te imovinske kartice Đure Sesse imali ”na stolu” kada ste odlučivali odbiti zahtjeve povjerenice za informacije i sutkinje da im prije Sessinog izbora odobrite uvid u te njegove famozne imovinske kartice?
Ali sutkinja Stubičar i dalje vodi postupak prema Zakonu o pravu na slobodni pristup informacijama radi dobivanja uvida u imovinske kartice Đure Sesse. Nije odustala nakon oktroiranja Sesse za predsjednika Vrhovnog suda i po položaju ujedno i predsjednika Državnog izbornog povjerenstva.
A ni kolega Drago Hedl nije radi trostruko više novca odustao od objavljivanja informacija o Franji Luciću, inače prema famoznim imovinskim karticama ”najsiromašnijem” saborskom zastupniku.
Sjetih se riječi Ivane Čalić, sutkinje koja se usudila nepravomoćno osuditi HDZ i drugove u postupku zbog afere Fimi media:
”Sustav kao okruženje u kojem su se kaznena djela činila omogućili su svi oni pojedinci koji su za to barem znali, a neki su i na neki način u tome sudjelovali. Oni koji su glavu spuštali, oni koji su je okretali, oni koji su zatvarali oči i oni koji su šutjeli o tome. Svi su oni prešutno podupirali ovakav način funkcioniranja sustava”, rekla je obrazlažući odluku u slučaju Fimi Media sutkinja Ivana Čalić.
Istina je da su kasnije razni ”sesse” iz viših sudskih instancija, Vrhovnog i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukinuli nepravomoćnu presudu sutkinje Ivane Čalić.
Istina je i da, kao što je dio odvjetnika procijenio, ”neće biti kaznene odgovornosti zbog nuđenja/davanja mita” u aferi ”Franjo Lucić najsiromašniji HDZ-ov zastupnik devetog saziva Hrvatskog sabora”, kao i da članovi DSV-a isto mirno mogu uskraćivati informacije Odboru za pravosuđe, povjerenici za informiranje i sutkinji Stubičar o imovinskim karticama Đure Sesse, predsjednika Vrhovnog suda koji je ujedno po položaju i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva.
I istina je i to da su razni Grabari i Hmeline iz lihvarskog Ministarstva financija i Režekica iz podvorničke paraupravne varaždinske Fine mirno nastavili sustezati 104 rate po trećinu mizerne mirovine penziću, a istodobno nekažnjeno propuštati blagovremeno poduzimati zakonom propisane postupke prisilne naplate poreznog duga od ”najsiromašnijeg HDZ-ovog zastupnika devetog saziva Hrvatskog sabora”.
Zamislio sam se – kakvi su to ljudi, ti suci Ustavnog i Vrhovnog suda, članovi Državnog sudbenog vijeća, ”najsiromašniji” HDZ-ovi saborski zastupnici, Grabari i Hmeline iz lihvarskog Ministarstva financija, Režekica iz podvorničke paraupravne varaždinske Fine, koji ”zatvaraju oči” (rekla je sutkinja Čalić) i sjedeći u uredima ispod na zidu izvješenih raspela ili grbova Republike Hrvatske ”prešutno podupiru ovakav način funkcioniranja sustava” (opet citat iz obrazloženja presude sutkinje Čalić).
I nakon što sam razmislio zaključio sam da su svi ti slični onima koji su isto u Hrvatskoj sjedili ispod slika Josipa Broza Tita i srpa i čekića sa zvijezdom, ili ispod raspela i Poglavnikove ili Stepinčeve slike, ili ispod slike nekog od likova iz Karađorđićeve dinastije, austrougarskih careva, itd., i uživali činiti razne nevolje sugrađanima, primjerice, kršenjem temeljnih ljudskih prava ili lihvarskim ovrhama i sl.
A sjetio sam se i da samo ovršenika i punoljetnih članova njihovih obitelji sigurno ima više od birača HDZ-a, SDP-a i ostalih političkih stranaka iz kojih se regrutiraju ”najsiromašniji zastupnici u Saboru”.
Ovi koji su nas ”zajašili” neće sjahati sami, pa, dragi ovršenici, pomognimo im da konačno ”ispadnu iz sedla”.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.