Papa Franjo lik sv. Josipa predstavlja kao uzor služenja

Kad je Papa 8. prosinca 2020. godine – znakovito na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije – proglasio izvanrednu jubilarnu godinu sv. Josipa, bilo je to iznenađenje.

Godina svetoga Josipa? Biblijski lik o kojem se malo zna. Istražujući povijest nakon evanđelja o Isusovu rođenju i djetinjstvu, ne nailazimo na povijesno prakamenje, nego na vjerovanje prvih kršćanskih zajednica.

Papa Pio IX. je sv. Josipa proglasio zaštitnikom Katoličke crkve, ali povod tome je povjerenje ovoga pape u pomoć koju je pružio sv. Josip kad su talijanski revolucionari zauzeli Papinsku Državu.

Nedavno proglašena godina sv. Josipa obilježava 150. godišnjicu dekreta pape Pia IX., Quemadmodum Deus. Stopedeset godina tradicije štovanja sv. Josipa znači i njegovanje tradicije neuvažavanja egzegetske znanosti. Možda treba primjerenije reći: nadilaženja znanosti, historijsko-kritičkog razlučivanja događaja od prepričavanja.

Sveti Josip je lik vjerovanja, a povijest i povijesna znanost imaju svoje granice. Stvarnost se ne iscrpljuje njome, nego je bogatija i sadržajnija.

Bivši papa Benedikt XVI. smatra da su evanđeoski tekstovi vezani uz Isusovo rođenje ”i historijski i duhovno u suglasju” i da predstavljaju skladno jedinstvo s duhovnom dubinom.

Zaista, kad prve kršćanske zajednice spominju Josipa, koji kao ”skrbnik”, čak kao pravi otac brine o novorođenčetu i njegovoj majci, vodi ih u bijeg od progona, vraća se s njima, vodi 12-godišnjaka u hram, traži ga zajedno s majkom u boli i brizi, a potom dječaka odnosno mladića uči, odgaja, izvodi u život… onda je ta osoba uzorno ostvarila poslanje koje mu je pripalo ”na prepad” i mimo vlastite volje.

Nedavno proglašena godina sv. Josipa obilježava 150. godišnjicu dekreta pape Pia IX., Quemadmodum Deus. Stopedeset godina tradicije štovanja sv. Josipa znači i njegovanje tradicije neuvažavanja egzegetske znanosti. Možda treba primjerenije reći: nadilaženja znanosti, historijsko-kritičkog razlučivanja događaja od prepričavanja. Sveti Josip je lik vjerovanja, a povijest i povijesna znanost imaju svoje granice. Stvarnost se ne iscrpljuje njome, nego je bogatija i sadržajnija

A mladić će se, napustivši dom, odreći svojih krvnih veza i osnovati novu zajednicu, novu obitelj, ali ne temeljenu na krvnim vezama. Obitelj će mu biti svatko ”tko vrši volju Božju…” (Mt 12, 46-50; Lk 8, 19-21).

U vlastitoj obitelji Josipu – izgleda – nije bilo mjesta. Zaista je sv. Josip morao biti samozatajan i ponizan, predan svojem poslanju, ostvariti ga i onda učiniti korak natrag, pustiti sina u život i prepustiti ga svojoj sudbini.

Papa Franjo je u svojem apostolskom pismu Patris corde – Con cuore di Padre istaknuo kako je sv. Josip u godini, u kojoj je čovječanstvo pogođeno pandemijom Covida-19, uzor sv. Josipa predstavio svima kao uzor bezbrojnim neznanim, tihim i samozatajnim ”skrbnicima” bolesnika.

”Naučili smo shvatiti važnost, velik značaj osoba predanih svojim zadacima i poslanjima, osobama koje u skrovitosti, daleko od svjetala javnosti obavljaju svoje službe, pokazuju strpljivost, empatiju, ulijevaju nadu, zrače odgovornošću i savjesnošću.

Njihovo oličenje je sveti Josip, osoba koja obavlja svoje svakodnevne obaveze, diskretno, ali nezamjenjivo. Prihvatio je Boga u vidu nemoćna djeteta i pristao na ulogu pravoga oca koji će svojega sina izvesti na put života.

Trebala mu je za tu ulogu pod tim okolnostima ”kreativna hrabrost” da bi smogao snage preskočiti sve poteškoće i oslobađati u sebi neslućene rezerve. I u tome ću ga rado slijediti”, navodi Papa (u enciklici pape Ivana Pavla II. Redemptoris custos je natuknuta tema zaštite i brige).

Josip se suočavao s problemima s kakvim se pod raznim okolnostima suočavaju i današnje obitelji. To su egzistencijalni problemi, a uz njih i problemi migranata i azilanata.

I zato, Papa misli, da je Josip s pravom imenovan (od pape Pija IX.) zaštitnikom Crkve, jer se i ona na svom putu kroz povijest mora moći osloniti na podršku i Božje vođenje u situacijama neizvjesnosti.

Zato neka sv. Josip vodi vjernički puk kroz nepredvidive poteškoće ovog razdoblja. Neka bude zaštitnik izbjeglica, ali i Crkva na svome putu kroz stoljeća.

Papa vjeruje da je sv. Josip kao otac bio upravo onakav kakav je trebao svojoj obitelji i rodbini. Svijetu trebaju očevi, a ne patrijarsi i diktatori; očevi s autoritetom, ne autoritarni likovi bez pravog autoriteta. Nikome ne trebaju oni koji služenje zamjenjuju servilnošću, sučeljavanje s diktatom i pritiskom, ljubav s nametljivošću.

I zato pravi otac neće podleći napasti da živi ”životom svoje djece”, nego ih, uvažavajući njihovu vlastitu individualnost, pažljivo razvijati i odgajati.

Papa Franjo lik sv. Josipa predstavlja kao uzor služenja, predanog izvršavanja obaveza za koje se on sam ”nije javio dobrovoljno”, nego ih je prihvatio u posluhu i povjerenju u Boga. Sveti Josip je kroz takvo služenje ostvarivao puninu svoje zrelosti.

”Služenje”, ”u skrovitosti”, u samopredanju i samozatajnosti – to su osobine, koje do sada crkveni dokumenti nisu pripisivali ”muškom partu” u povijesti spasenja. U meditaciji papa Ivan Pavao II., O posebnom poslanju i dostojanstvu žene Mulieris dignitatem (1988.) s biranim metaforama uvjerava žene da su to njihova odličja, njihovo dostojanstvo, njihovo posebno poslanje.

Ovim ”darovima”, posebnom ženskom karizmom, žena se, prema mišljenju pape Ivana Pavla II., razlikuje od muškarca. U tom tekstu se ni 1988. godine katolkinje diljem svijeta više nisu prepoznavale.

Dihotomijom između ”ženske karizme” i ”muških talenata” papa Ivan Pavao II. nastavlja žene podređivati naučavanju crkvenih otaca i njihovoj mizoginiji.

Kad papa Franjo sada sv. Josipa preporuča i djelatnicama i djelatnicima, onda svijetu preporuča da i muškaci i žene na Božje pozive mogu odgovoriti istim sebedarjem, istom požrtvovnošću i istom mudrošću. I oba spola svoju ljudsku zrelost ostvaruju nesebičnim služenjem.

Svetog Josipa je papa Pio XII. proglasio zaštitnikom radnika 1955. godine i tada je to bilo dokaz da Crkva vrednuje i poštuje ljudski rad, rad rukama i alatima – radnici nisu trebali pobjeći komunistima, kako bi bili uvažavani. Papa Ivan Pavao II. također odaje poštovanje ljudskom radu 1989. godine svojom enciklikom Laborem exercens,.

Papa Franjo je u svojem apostolskom pismu Patris corde – Con cuore di Padre istaknuo kako je sv. Josip u godini, u kojoj je čovječanstvo pogođeno pandemijom Covida-19, uzor sv. Josipa predstavio svima kao uzor bezbrojnim neznanim, tihim i samozatajnim ”skrbnicima” bolesnika

Papa Franjo nadovezuje se na tu tradicijsku verigu u duhu Ora et labora, opomenom da ljudski rad može oplemeniti i pojedince i društvo samo pod uvjetom da obitelji omogući rad i osiguravanje egzistencije.

Današnja kriza i porast nezaposlenosti s kojom ekonomisti već računaju, moraju nastojati suzbijati i hvatati se njome u koštac, jer nezaposlenost predstavlja i vuče za sobom i krizu kulture, socijalne svijesti pa i krizu duhovnosti. Naša zajednička zadaća – i muškaraca i žena – bit će da se pobrinemo da nitko – nijedna osoba, niti jedna obitelji, poglavito ne mladi – ne ostanu bez posla.

Nessun giovane, nessuna persona, nessuna famiglia senza lavoro!

Završno se može reći da je sv. Josip, lik povučenog ”skrbnika spasitelja” (Redemptoris curator) unatoč činjenici da evanđelje ne prenosi niti jednu jedinu riječ iz njegovih usta nego samo njegova djela, a u predaji je značajan i nezaobilazan za povijest spasenja.

Nije stoga čudo što su mu pape (spomenula sam samo ovodobne, a ima ih kroz srednji vijek sve do suvremenosti) posvetili enciklike i što ga je pučka predaja štovala kao zaštitnika.

Papa Franjo ga preporuča obiteljima za njihove mnogobrojne zadatke u društvu i također za društveni život.

Sveti Josip nije samo identifikacijski model za muževe (kao što nije Marija samo ”za žene”). Njihove primjere mogu slijediti i muškarci i žene, a Papin apel u korist ekonomske i socijalne egzistencije obitelji trebaju čuti javni djelatnici i pretvoriti ih u akcije.

Samo da podsjetim: svetog Josipa je Hrvatski sabor proglasio zaštitnikom Hrvatske!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora