novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Nastavno na feljton o papi Franji u Sarajevu donosimo sve planirane govore pohoda pape Ivana Pavla II. Sarajevu 1994., koji su izgovoreni 8. rujna 1994. u Castelgandolfu, a onda i govore s realiziranog pohoda glavnom gradu Bosne i Hercegovine 12. i 13. travnja 1997. Činimo to u spomen na brojne žrtve rata tijekom opsade Sarajeva, kao podsjetnik na recentnu povijest i kao znak poštovanja prema učenju ovoga velikoga pastira).
Pozdravni govor kardinala Vinka Puljića papi Ivanu Pavlu II. na početku Svete Mise na stadionu ”Koševo“
”Sveti Oče!
S dubokim osjećajima zahvalnosti, sinovskim poštovanjem srdačnom ljubavlju kličem dobrodošlicu “Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodinje”. (Mt 23,39)
Blagoslovljen koji dolazi u Bosnu i Hercegovinu, zemlju natopljenu krvlju, gorkim suzama i patničkim znojem. Ovdje ćete naći brojne rane ovog krvavog rata i na ljudima i u ljudima, kao i tolikim brojnim zdanjima.
U njoj živimo različiti po narodnosti: Hrvati, Srbi i Bošnjaci-muslimani, i druge manje skupine, različiti i po vjeri: kršćani – katolici i pravoslavni, Židovi i muslimani.
Sveti Oče, ova lijepa zemlja, nama tako draga, sada je poharana i opljačkana. Porušene su brojne crkve i džamije simboli naše različitosti. Ali najteže i najbolnije što su toliki pobijeni, ranjeni, rastjerani jer su prognani i izbjeglice. Mnoga naša obiteljska ognjišta sada su tužna zgarišta.
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, k nama nakon tolikih čežnji da ovo doživimo. Zato sada kličemo “Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se! Aleluja!” (Ps 118,24)
Vi ste među prvima pokazali zlo rata i digli glas za obranu čovjeka. Pozivali ste toliko puta da oni koji mogu zlo rata zaustaviti da odmah učine. Kada smo osjećali napuštenost i osamljenost tada smo čuli Vaš glas: “S vama smo i bit ćemo s Vama sve više i više.” Tako ste uporno nastojali doći i evo danas ste s nama zato Vam hvala Sveti Oče.
Mi Hrvati katolici koji na ovom tlu Bosne i Hercegovine započesmo četrnaesto stoljeće opstanka i života imamo milost da prvi put u svojoj povijesti doživimo Vas u ovom gradu. Tu je bila drevna Bosanska biskupija, koja se spominje na Solinskom saboru 533. i katedrala sv. Petra posvećena prije 750 godina u mjestu Vrhbosna. Kasnije će ovaj grad biti preimenovan u Sarajevo.
Vaš predšasnik Leon XIII godine 1881. prilikom obnove redovne crkvene hijerarhije dao je ime ovoj našoj pokrajini “Vrhbosanska metropolija” uvažavajući povijesne granice Bosne i Hercegovine.
U ove četiri biskupije naše metropolije prije rata je živjelo preko 830.000 katolika u 272 župe. Vrhbosanska nadbiskupija je pretrpjela teška stradanja jer je od 528.000 katolika ostalo jedva 200.000 s neizvjesnom budućnošću. Ubijena su tri svećenika i jedna časna sestra, a koliko je ubijenih vjernika to još ne znamo.
Banjalučka biskupija je imala 110.000 katolika i sada jedva je ostalo oko 50.000 katolika. Ubijeno je šest svećenika i jedna časna sestra. Za vjernike ne znamo točan broj. Tako je slično prošla i trebinjska biskupija. Brojna su naša svetišta uništena.
Sveti Oče, izgubljeni životi su najteži gubici. Za mnoge se ne zna ni grob. Mnogi su izgubili dijelove svoga tijela, ili svoje zdravlje. Mnoga djeca su ostala bez oba ili jednog roditelja. Mnoga djeca su izgubila zapravo svoje lijepo djetinjstvo.
Nismo samo mi Hrvati – katolici stradali u ovom ratu. Nažalost brojne su žrtve nevinih ljudi kod drugih naroda i vjerskih zajednica. Muslimani broje srušene svoje džamije, ubijene imame, brojne ljude i žene pobijene, ranjene…
I u srpskopravoslavnoj zajednici doživljavaju brojne grobove kao posljedice ovog rata.
Započinjete ovu nekrvnu Žrtvu Novoga Saveza. Uključite u nju sve ljude ove zemlje. Na poseban način sve naše pokojne i poginule u ovom ratu. Sve ranjenike, ožalošćene, prognane, obespravljene.
Vi, Sveti Oče, hodočasniče mira uključite sve ove hodočasnike mira koji dođoše s Vama slaviti ovo Uskrsno Otajstvo: kardinale, nadbiskupe, biskupe, svećenike, redovnike, redovnice, sva duhovna zvanja, svu djecu, mlade, očeve i majke, sve stare i bolesne. Tu su predstavnici našeg hrvatskog naroda i državnici i političari ove zemlje drugih naroda. Sve ih uključite u svoje molitve. Tu su brojni međunarodni predstavnici, kao i brojni diplomati.
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Vaša blagoslovljena prisutnost s nama i među nama ispunja srca naša radošću, nadom i utjehom. Neka rane uskrsloga po Vašoj prisutnosti izliječi tolike naše rane. Neka pokrene tolike mehanizme koji mogu i trebaju izgraditi pravedni mir. Zato Vaša prisutnost je nada našeg opstanka i jednakopravnosti u izgradnji mira u BiH.
Na pragu trećeg tisućljeća mi biskupi Bosne i Hercegovine pozvali smo sve vjernike da pod riječju “s Kristom u treće tisućljeće na svojim ognjištima i u svojim svetištima”. Neka Krist bude još prisutniji po Vašoj prisutnosti među nama. Neka se toliki prognani mogu svome domu vratiti i na svom ognjištu sigurno i slobodno živjeti prepoznatljivi u svojoj korjenitosti. Poput učenika u Emausu i mi kažemo “ostani s nama Gospodine jer će zamalo večer”.
Mrak mržnje zatrovao je ovo podneblje. Neka Uskrsli učini da ga prepoznamo i u njemu čovjeka zavolimo kako nas Sveti Oče učite da je put Crkve put čovjeka.
Blagoslovite sve nas ovdje prisutne, kao i sve zemlje iz kojih dolazimo, kao i sve domove u kojima živimo i sve naše župne zajednice kao i mjesne Crkve da ostvarimo svoje poslanje u ovim vremenima na ovim prostorima.
Molite s nama i za nas, molite za sve građane ove zemlje da zaživi pravedni mir u srcima, u obiteljima u ovoj zemlji među narodima, kao i u svakoj zemlji gdje čovjek trpi od zla rata.
(Nastavlja se).