novinarstvo s potpisom
(Opaska uredništva: Nastavno na feljton o papi Franji u Sarajevu donosimo sve planirane govore pohoda pape Ivana Pavla II. Sarajevu 1994., koji su izgovoreni 8. rujna 1994. u Castelgandolfu, a onda i govore s realiziranog pohoda glavnom gradu Bosne i Hercegovine 12. i 13. travnja 1997. Činimo to u spomen na brojne žrtve rata tijekom opsade Sarajeva, kao podsjetnik na recentnu povijest i kao znak poštovanja prema učenju ovoga velikoga pastira).
Pozdrav pape Ivana Pavla II. Srpsko-pravoslavnoj zajednici
Pripravljeni govor za namjeravani pohod pape Ivana Pavla II. Sarajevu 8. rujna 1994.
1.Srdačno pozdravljam Srpsko-pravoslavnu zajednicu u Sarajevu, istovremeno želeći duhovno zagrliti čitav srpski narod kojemu upućujem najiskrenije želje za ostvarenje mira i bratstva.
Upućujem svoj poljubac mira Njegovoj svetosti Patrijarhu Pavlu, Pastiru Srpske pravoslavne Crkve kao i svim episkopima koji mu pomažu u službi. Želim to učiniti liturgijskim riječima: “Krist je među nama.”
2. U ovim krajevima, gdje se susreću dvije velike duhovne struje koje su oblikovale duh Europe, želim snažno naglasiti da oni koji žive od tih tradicija ne mogu biti protivnici jedni drugih, nego se naprotiv trebaju radovati da su primili različite darove u krilu velike jedinstvene Apostolske tradicije.
Trebamo nastojati da se bolje upoznamo da bismo se međusobno obogatili razmjenom tih darova. Krist je želio Crkvu kao zajedništvo. Upravo preko bratskog zajedništva, koje je neophodno potreban izvor pravoga i pravednoga mira, objavit će se slava koju Krist daje Ocu po Duhu Svetom.
Obvezni smo naviještati spasonosni križ Otkupiteljev, osobito u sadašnjim prilikama, jer samo u njemu ljudska srca mogu utažiti svoju žeđ za svjetlom i pravim oslobođenjem.
3. Pred tolikim dramatičnim događajima suvremene povijesti, kad su bezbrojna braća i sestre vođeni na mučeništvo zbog ljubavi prema Kristu, ujedinjeni smo na brdu vjere na kojem je posađen Križ, znak pobjede i zajedništva između neba i zemlje. U tom Drvetu života čovjek nalazi svoje korijene. Ne možemo dozvoliti da križ Kristov bude ispražnjen; neka s njega vlada Onaj koji jedini ima riječ vječnog života.
Njemu, našoj sigurnoj nadi, povjeravam patnje i želje srpskog naroda za dobrom, te riječima vazmenog bdijenja molim: “Križu, čuvaru cijeloga svemira; Križu, ukrasu Crkve; Križu, izvore svake vlasti; Križu, snago vjernika; Križu, slavo anđela i propasti demona! Spasi nas sada i uvijek.”
(Nastavlja se).