novinarstvo s potpisom
Premda je odavno bilo jasno kazano da papa Franjo ne dolazi u Bosnu i Hercegovinu kako bi opravdao očekivanja senzacionalističkih medija i priznao autentičnost tobožnjih Gospinih ukazanja u Međugorju, novinari su se još prošloga tjedna ozbiljno raspitivali hoće li poglavar Rimokatoličke crkve ipak iskoristiti jednodnevni posjet Sarajevu da, onako usput, skokne i do hercegovačkog središta vjerskoga turizma.
Nakon što im je tajnik Biskupske konferencije BiH msgr. Ivo Tomašević odgovorio da će papa 6. lipnja posjetiti Sarajevo, a ne i Međugorje, osjetili su se zakinutima za veliku senzaciju, pa pokušali iščačkati barem onu utješnu – hoće li središnjemu misnom slavlju na koševskom stadionu nazočiti i netko od međugorskih vidjelica i vidjelaca?
No, od msgr. Tomaševića su mogli čuti samo to da će Vicka, Mirjana, Ivanka, Milka i dva Ivana, ukoliko i dođu u Sarajevo, biti tretirani kao i svi ostali vjernici.
Stoga je novinarima koji nisu odustajali od banalizirajućeg trpanja papina pastoralnog pohoda glavnom gradu BiH u međugorski kontekst preostalo da recikliraju “pouzdane informacije” Enza Manesa, urednika talijanskog mjesečnika “Medjugorje. La presenza di Maria”, o specijalnom gostovanju vidjelaca s Brda ukazanja na papinoj koševskoj misi i o snažnoj prisutnosti Međugorja u Sarajevu.
No, na novinskim se naslovnicama u Hrvatskoj ukazala i nešto drugačija senzacija koja veli da se “širom svijeta otkazuju nastupi hercegovačkih vidjelaca” jerbo se “Vatikan ograđuje od Međugorja”.
Ta je hrvatska cover-story najvjerojatnije potaknuta pisanjem mostarskoga Dnevnog lista koji je prvi na našem jeziku objavio vijest da je na zahtjev kardinala Gerharda Ludwiga Müllera, prefekta vatikanske Kongregacije za nauk vjere, otkazan molitveni susret s vidjelicom Vickom Ivanković-Mijatović i njezinim suprugom Mariom koji se trebao održati u subotu, 20. lipnja, u mjestašcu zvanom Sestola nedaleko Modene.
Mostarski list je podsjetio da je Kongregacija za nauk vjere do sada nastojala spriječiti ukazanja međugorskih vidjelica i vidjelaca u Sjedinjenim Američkim Državama, Španjolskoj i Italiji (gdje su se neki biskupi, istinabog, i odbijali povinovati prefektovim zahtjevima).
Spomenuti su otkazani nastupi vidioca Ivana Dragičevića u američkom St. Louisu i u Mestrinu pokraj Padove, a Slobodna Dalmacija u istom kontekstu navodi i neostvarenu turneju Marije Pavlović-Lunetti po Nikaragvi, Ekvadoru, Venezueli i Peruu, te neodlazak Vicke Ivanković-Mijatović u Brazil, na proslavu 50. obljetnice zaređenja Giuseppea Somettija u Sao Paulu.
Iznose se i nagađanja kako kardinal Gerhard Ludwig Müller u vrlo skoroj budućnosti namjerava izdati sveopću zabranu estradno-molitvenih nastupa međugorskih raznosača tobožnjih Gospinih poruka i uputiti je na adrese svih nadbiskupija i biskupija koje su ih potom dužne proslijediti svakoj župi pod svojom jurisdikcijom.
No, sve to ne obeshrabruje šestorku iz Međugorja koja i dalje štanca dosadne fraze preko kojih Kraljica Mira sa svojega bijelog oblaka navodno komunicira s vjernicima.
A očigledno ne posustaju ni tvorničari medijskih senzacija koji su papin posjet Bosni i Hercegovini nastojali svesti na ravan međugorske sljeparije, ne obazirući se čak ni na to što je i sam Sveti Otac kazao kako je Gospa “majka, a ne ravnateljica poštanskog ureda koji svaki dan šalje poruke” i kako “takve priče udaljuju od Evanđelja, od Duha Svetoga, od mira i mudrosti, od slave i ljepote Božje”.
Onima koji sebe drže katolicima većim i od pape ništa ne znači ni ta glasovita Franjina izjava o poštanskom uredu, kao ni njegovo pozivanje na Isusove riječi da “Kraljevstvo Božje ne dolazi tako da privuče pozornost” nego da “dolazi u mudrosti”.
Kao što ih, uostalom – sve dok im brendirana ravnateljica međugorske pošte sa svakom novom porukom donosi i očekivani novčani dodatak – ne zanima ni zašto papa ustvari dolazi u zemlju čiji narodi, kako kaže fra Ivan Šarčević, “upravljani svojim slijepim i sebičnim vođama, prihvaćaju anticivilizacijski i antivjernički model dominacije jednih nad drugima”.
Ističući milosrđe kao Franjinu “najveću želju, molitvu i utopiju”, ovaj bosanski franjevac zaključuje kako je takav “odlučan i milosrdan” papa u Bosni i Hercegovini i dobrodošao i nije dobrodošao, budući da je ta “zemlja prepuna slomljenih i neodlučnih ljudi, prezasićena ‘velikim’, duhovnjačkim ili bojovnim, zavučenim ili politikantskim vjernicima, koji milosrđe i ne spominju jer ga smatraju najgorom osobinom nacionalnih slabića, osobinom slugu nacionalnom i vjerskom neprijatelju”.
Zato takvi “vjernici” od pape i očekuju da im dođe svečano otvoriti poštanski ured.
(Prenosimo s portala Novoga lista).