autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Partitokracija je ubojica demokracije

AUTOR: Josip Ćapin / 09.06.2025.

Josip Ćapin

U Republici Hrvatskoj završeni su još jedni regionalni/lokalni izbori. Međutim, određeni repovi se još uvijek vuku. Najbolji primjer su izbori u Zadru. Problem koji je nastao tumačenjem što jest, a što nije važeći glasački listić doveo je i do Ustavnog suda. Kasnije su se pojavile nove optužbe i sumnje da su glasovi nekih kandidata bili pribrojani nekim drugim kandidatima. Situacija se zakomplicirala do te mjere da određeni oporbeni političari traže ponavljanje izbora. Vjerojatno od toga, poznavajući rad institucija, neće biti ništa. U svakom slučaju, izborni proces u Zadru još uvijek nije službeno završen.

Međutim, iz zadarskih se izbora mogu izvući neke korisne pouke. Jedna je čisto demokratska. Svaki glas je važan. Jedan jedini glas ima veliku snagu. Ako mislimo da se ništa ne može promijeniti, varamo se.

”Ništa ne moći promijeniti” u demokraciji znači ništa ni ne pokušati raditi da bi se nešto promijenilo. ”Ništa ne moći promijeniti” znači ne željeti ništa promijeniti. ”Ništa ne moći promijeniti” također znači pristati uz stanje koje trenutno postoji i smatrati ga stanjem koje je dobro ili barem dovoljno dobro, jer da nije dobro ovakvo kakvo jest, odlučili bismo se djelovati da ga promijenimo. Politička apatija je pristajanje, doduše indirektno, ali opet pristajanje, na trenutno stanje i u suprotnosti je s demokracijom.

Važno je istaknuti i o kakvoj promjeni treba biti riječ. Prava promjena dolazi onda kada se na političke funkcije počne birati, ne prosto političke stranke, već one koji zagovaraju politike putem kojih se mogu riješiti problemi i one koji će raditi za opće dobro. Dakle, treba razborito birati politike, ne mehanički stranke i političare.

Druga pouka koju nam govore izbori u Zadru je da je hrvatska demokracija u čvrstim okovima partitokracije. Iz tog razloga nikoga ne bi trebalo čuditi zašto je jedan listić proglašen važećim, a drugi nevažećim iako je riječ o sličnim listićima. Na jednom je zaokružen poželjan, a na drugom nepoželjan kandidat.

Upravo je spomenuti rast političke apatije i gubitak povjerenja u politiku jedan od temelja na kojima počiva partitokracija. Stranci na vlasti je u interesu da se što manji broj ljudi interesira za politiku i za rad za opće dobro. U tom slučaju olakšan je put do zauzimanja ključnih institucija demokratske države.

Time se legitimiziraju i legaliziraju radnje onih koji su na vlasti, a njihov primarni cilj je tu i ostati. Kako bi si to omogućili napravit će sve što je u njihovoj moći, legalno ili ilegalno, da to tako i bude u budućnosti. Iz tog razloga u partitokratskim državama cvatu nepotizam i korupcija. Stranka na vlasti na važna mjesta postavlja svoje ljude i ulazi u različita partnerstva s pojedincima i strankama koji će ih na vlasti i zadržati, a ujedno će i ostvariti određenu korist.

Zauzimanjem ključnih državnih institucija se de facto ukida podjela vlasti, a stranka tako ima monopol moći. Glasanje u takvom sustavu je reaktivno, a ne aktivno. Ne bira se politički program koji će napraviti ono što se treba napraviti, već se bira protestno – oni kojima stranka na vlasti odgovara glasaju da se ne promijeni, a oni kojima ona ne odgovara glasaju da dođe neka druga. Pravo glasa tako postaje sredstvo protesta čime ono gubi svoju pravu svrhu.

Na taj način se stvara svojevrsni perpetuum mobile – kontrola krucijalnih državnih institucija od strane određene stranke stvara osjećaj nemoći što potiče apatiju i defetizam, a osjećaj nemoći i apatija hrane i omogućuju partitokraciju. Partitokracija tako provodi političku sterilizaciju birača i smanjuje demokratsku participaciju.

Cilj je zadržati postojeće stanje. Izmaknu li stvari kontroli i zaprijeti li nešto stranci na vlasti, tu su zarobljene institucije da odrade posao.

Kako je riječ o antidemokratskoj praksi koja je uvijena u demokratsko ruho, često od partitokracije korist imaju i pasivne oporbene stranke. One su nerijetko tu da se uljepša to demokratsko ruho. Svaka oporbena stranka ili političar koji se nudi kao alternativa samo zato što su nominalno različiti od vladajuće stranke pomaže održavati takav sustav. Oni u takvom sustavu imaju određenu korist, a ako ih se slučajno odabere, svjesni su da će moći uživati njegove prednosti.

Sustav se mijenja utjecajem na političku apatiju, predlaganjem alternativa i rješenja.

Sustav se ne mijenja upornim pridavanjem negativnih atributa političkim protivnicima i pozitivnih atributa sebi samome.

Dok god biramo ”branu od onih koji pljačkaju” ili ”branu od onih koji Hrvatsku nikad nisu htjeli”, mi biramo partitokraciju. Takvi kriteriji biranja su i doveli do ovakvog stanja. Takvi će nas odvesti i još dublje.

Problem je u tome što s vremenom nećemo moći pronaći pravi put iz tog stanja. Doduše, kad se bolje pogleda, možda je to vrijeme već došlo.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: