novinarstvo s potpisom
Nije moguće izbrisati kriminalnu,tamnu prošlost HDZ-a, ali minuli europski izborni ciklus u mnogočemu je kadar odrediti budući smjer stranke koji bi bio prihvatljiv europskom, a još nužnije i potrebnije hrvatskom društvu.
Itekako je Unija svjesna u kakvu nepoželjnu i za društvo neprihvatljivu organiziranu mafiju je HDZ izrastao, od vlastitih početaka, preko Sanadera, pa do dana današnjeg: šovinistički nacionalizam, podmukli ustašluk, lopovluk i pljačka, paraobavještajna mreža i biračko tijelo koje se, usklađeno s upravo navedenim atributima, odaziva i klanja nekakvom autoritetu, danas Milijanu Brkiću Vasi.
Plenković, premda predsjednik, nije taj uzor i autoritet kojemu se veći dio hadezeova elektorata pokorava. Povijesno, za hadezeovu autoritarno ustrojnu hijerarhiju to bi bio svojevrsni presedan.
I upravo taj rascjep u autoritetu eruptirao je ovim nikad gorim rezultatima europskih izbora te na površinu izbacio onaj hadezeov teret što ga je cjelokupnom hrvatskom društvu i zajedništvu, kao kamen oko vrata, zavezao domovinski ”prvoborac” Franjo Tuđman. To je ona, po hrvatsko društvo suicidalna, kamikaza-ideja pomirbe sinova ustaša i sinova partizana.
Na kraju bespogovornog sljedbeništva, u rascjepu tog autoriteta komprimirana je sva težina i lakoća hrvatskoga pitanja, ali i odgovora.
Čuđenje i zabezeknutost kojom je Plenković među hadezeovcima dočekan kada je inauguriran na čelo stranke jednakim su intenzitetom odjekivali i po lijevoj hemisferi hrvatske političke realnosti. Jer promatrajući hrvatski birački korpus kroz podjelu na lijevo i desno, tada su, metaforički govoreći, desno ”ustaše” , lijevo ”partizani”. Shodno tomu, Plenkovića je vlastito biračko tijelo smatralo ”partizanom” (čak mu je i Milanović prozivao ”mamu lekarku”), a Vasu svojim.
Bruxelleski saloni, hodnici i kancelarije po kojima je Plenković brusio zanat političkog činovnika zasigurno su imali na pameti koliko će ga suzdržan i nepovjerljiv prijem dočekati. Međutim, ovi su izbori pokazali da je Bruxelles dao Plenkoviću zadatak da takoreći promijeni lični opis HDZ-a, jer HDZ kakvoga Europi nudi Milijan Brkić Vaso je, blago rečeno, neprihvatljiv.
HDZ se nalazi na prekretnici. Prekretnici čiji bi konačni ishod više dobroga mogao donijeti hrvatskom negoli europskom društvu.
Naime, rezultati izbora pokazuju da je ljuta desnica u HDZ-u, iako možda nije u većini, ipak dominantna. Postoji podjela na dva međusobno nesvodiva polariteta: Plenkovićev i Vasin (a Vasini su glasovi, čini se, otišli i ”suverenistima”). Ostali će se morati svrstati.
Aktualne prilike zahtijevaju Plenkovićevu hrabrost da ne pristane na kompromis s Vasinim viđenjem svijeta i čovjeka, mada će to kratkoročno značiti slabiju biračku naklonjenost. Dugoročno, jer to je ipak proces, posljedice za društvo mogu biti katarzične: pozicioniranje HDZ-a na stranu zakona, pogled na povijest koji antifašizam njeguje kao društvenu vrijednost nasuprot ”ustaškoj žrtvi”, koju Vasina strana uporno predstavlja kao ”mučeništvo hrvatskog naroda”, odustajanje od ideje o pomirbi ustaša i partizana jer te dvije slike svijeta i čovjeka međusobno su isključive jednako kao što su politički međusobno poništivi Plenković i Vaso, napuštanje rasističke predodžbe kako je Hrvatska najprije za Hrvatice i Hrvate, a dalje redom.
Ovo su neki od možebitnih blagotvornih učinaka. Barem se nadam da je tomu tako. Možda sam i suviše optimističan. U svakom slučaju, Plenkovićeva ustrajnost može poslužiti kao sito kroz koje će tijek vremena prosijati radikalne elemente.
Do sada, može se kazati, Plenković je šovinistički nacionalizam donekle sveo na individualne ispade, ako ništa drugo, barem ga se ne čuje iz rukovodećih usta; s druge strane nije uspio ujediniti množinu jasenovačkih kolona, pa tako svjedočimo kako bršljan podmuklog ustašluka i dalje steže Bogdanovićev cvijet; određeni paraobavještajni elementi predmet su pravosudnih istraga iako s neizvjesnim ishodom.
Na koncu, slijepo odano biračko tijelo ne drži se Plenkovićevih direktiva kao pijan plota, onako kako je prijanjalo uz autoritet njegovih prethodnika, što je ovaj izborni ciklus i demonstrirao, a upravo taj fenomen sijamski je povezan s najvećim unutarstranačkim izazovom za Plenkovića – Vasom i njegovim autoritetom u biračkom tijelu.
Shodno tome, promatrano iz perspektive HDZ-a, ovi izbori bili su dvoboj Plenkovića i Vase. Plenković je bio u daleko zahtjevnijem položaju, morao je izvedbom zadovoljiti dva sudačka kriterija: onaj europski i onaj stranački. Vaso ni jedan.
Na određeni način, u ovom njihovom međusobnom okršaju obojica su se natjecala, možda više od svega, za sebe. Plenković za što povoljniji položaj budućeg karijernog međunarodnog političara, a Vaso kako bi zadržao svoje mjesto i presudan utjecaj u odnosu na možebitne pravosudne izazove.
U odnosu na stranački žiri, tu prije svega mislimo na slijepo odano biračko tijelo i očekivanja stranke kao takve, Plenkovićeva izvedba, s obzirom na nikad niži broj ukazanih glasova, dobila je negativne ocjene. Vaso likuje. Međutim, Plenkovićeva europska vježba ište duže periode izvedbe.
Drugim riječima, da li je Plenković zadovoljio europski sudački kriterij, pokazat će njegova ne tako daleka karijera. Jer ako je Plenković na zadatku da takoreći europeizira, civilizira HDZ kao stranku, onda je na sporom putu koji zahtijeva barem nekoliko izbornih ciklusa.
Sada je ipak na potezu Vaso – ima li hrabrosti zahtijevati Plenkovićevu odgovornost za izborni neuspjeh? Naime, vrijeme nije na njegovoj strani, jer iako u svom kutu drži utjecaj na lojalno mu biračko tijelo, u Plenkovićevom kutu nalazi se ”kum” pravosudnog aparata u Hrvata Vladimir Šeks.
Vasina izloženost je kudikamo nepovoljnija. Mirujući riskira da ga ruka pravosuđa ščepa prije ili kasnije. Čini se kako mu je jedina prilika inzistirati na Plenkovićevoj odgovornosti.
Odnosi su dovedeni do usijanja: ili europski HDZ ili Vasin HDZ, ili hrvatska krajnost (čitaj: realnost) ili europska mjera. Na koncu, ili Plenković ili Vaso.
Za našu zajednicu i njezino ozdravljenje, pa samim time za svekoliko zajedništvo, bilo bi daleko plodonosnije i učinkovitije da nam je iz Bruxellesa stigao beskompromisniji, odlučniji i daleko manje pragmatični Plenković, ali s obzirom na značajan i neizbježan utjecaj HDZ-a na hrvatsku političku realnost te budući da izbor nije naš već nam je zadan, za dobrobit zajednice i zajedništva Plenković je svakako poželjniji ishod.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.