Plenković i Tajani: domaći i strani neofašizam

Hrvatska javnost, napose vladajući HDZ, koji ima najveći broj zastupnika u Evropskom parlamentu iz Hrvatske, nenadano je suočena s neofašizmom. Ovaj put ne radi se o domaćemu nego o stranom, koji dolazi iz prijateljske susjedne države Italije.

Najednom su italijanski neofašisti objavili da su Istra i Dalmacija njihova povijesna teritorija i to u naizgled bezazlenoj izjavi: ”Živjela italijanska Istra, živjela italijanska Dalmacija”.

Ovaj put se ne može reći da se radi o huliganstvu, o nekoj ekstremnoj političkoj grupaciji bez značaja.

Izjavu je dao italijanski zvaničnik, diplomata visoko rangiran u EU, predsjednik Evropskog parlamenta Tajani, uz to ”veliki prijatelj” hrvatskog premijera, i to na svečanosti koja uvijek ima svoj protokol i na kojoj se zna što će se govoriti. Pored njega na zajedničkoj svečanosti bio je i potpredsjednik Vlade Italije Salvini.

Pismena nota ostavlja trag, ona se polaže u arhivu, u njoj moraju biti argumenti, povijesne činjenice, a one se ne mogu razlučiti za domaću i stranu upotrebu

Izjava je izazvala višestruku nevolju.

Prvo, premijer Hrvatske je morao reagirati i zaštititi državu, njen teritorijalni integritet i suverenitet, a to znači ograditi se od ”prijatelja”, zatim ograditi se od najvišeg funkcionera Evropskog parlamenta, zvanično protestirati kod premijera Italije i zbog njegovog potpredsjednika, na kraju se ograditi od neofašizma i povijesnog revizionizma, jer su Dalmacija i Istra bile dio Italije u vrijeme italijanskog i hrvatskog vladajućeg fašizma.

Ne zna se što je od ovoga teže za premijera.

Prijateljski odnosi su vezani za zajednički konzervatizam stranaka kojima pripadaju obojica i koje se podržavaju u Evropskom parlamentu; radi se dakle o ideološkom prijateljstvu, osim onoga ličnoga.

Kao predsjednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani je važan suradnik i ”prijatelj” hrvatskom premijeru za provođenje politike HDZ-a prema Bosni i Hercegovini. To ”prijateljstvo” se ne bi smjelo dirati ni za živu glavu.

Također, ”prijateljstvo” je vezano zajedničkom ideologijom protiv komunizma i partizana koji su oslobađali Istru i Dalmaciju od italijanskih i njemačkih fašista.

Kako izaći iz toga?

Isprika Tajanija ne vrijedi jer se nije radilo o lapsusu linguae. Sve je izrečeno na pripremljenoj komemoraciji za Dan sjećanja za žrtve egzodusa iz Istre, Rijeke i Dalmacije, ”ubijenima od strane onih koji su na uniformi imali crvenu zvijezdu”.

”Ograda” premijera Plenkovića i drugih zvaničnika Republike Hrvatske morala je biti državnička, pismena i oštra, jer se napao teritorijalni integritet države, u najmanju ruku kao ona kada se brani pravo Hrvatske da na svojoj teritoriji gradi Pelješki most.

Međutim, premijer je razgovarao s ”prijateljem” telefonski i ”protestirao”. Tko bi sada još pisao notu, ne treba cjepidlačiti kao Slovenci koji su protestirali državnički, pismeno.

Uz to, pismena nota mora imati argumente protiv izjave, mora se pismeno obrazložiti njena povijesna neutemeljenost. I ne lezi, vraže, u toj argumentaciji premijer se morao pozvati na povijest Istre i Dalmacije i to na one događaje koji su ove pokrajine vratili u granice Hrvatske.

Isprika Tajanija ne vrijedi jer se nije radilo o lapsusu linguae. Sve je izrečeno na pripremljenoj komemoraciji za Dan sjećanja za žrtve egzodusa iz Istre, Rijeke i Dalmacije, ”ubijenima od strane onih koji su na uniformi imali crvenu zvijezdu”

Premijer se morao pozvati na one s ”crvenim zvijezdama na uniformama”, na ”bandita” Tita koji im je bio na čelu.

Kako sada partizane i Tita koristiti kao argument protiv italijanskog fašizma kada HDZ uporno istrajava na domaćem povijesnom revizionizmu legitimirajući ga tim istim ”banditizmom”?

Kako razlučiti iste pojmove u domaćoj i stranoj upotrebi?

Kako se ograditi od stranog neofašizma, a ostati na reafirmaciji domaćega?

Radi toga je premijerova reakcija i bila telefonska i ”prijateljska”; ona ne ostavlja tragove, privatna je i diskretna. Pismena nota ostavlja trag, ona se polaže u arhivu, u njoj moraju biti argumenti, povijesne činjenice, a one se ne mogu razlučiti za domaću i stranu upotrebu.

Ova situacija je prouzročila još nešto što dobiva karakter sudbinskog. (Kada se desi nešto što nitko ne očekuje i što istjerava na čistac, uvijek to tumačimo sudbinom, događajem mimo naše volje). Radi se o tome da nam se uvijek vraća ono što činimo drugome.

Veliki filozof povijesti Hegel napisao je da ”zločinac uvijek trpi po kauzalitetu vlastite sudbine”; u toj misli je dat neugasivi optimizam onih koji trpe. Sve što premijer Hrvatske i HDZ čine prema BiH naglo i nenadano im se vraća.

Preko svoje ekspoziture u BiH premijer cijeli svoj mandat troši na destabilizaciju BiH i pri tome koristi svoje ”prijatelje” u Evropskoj uniji.

Bili smo svjedoci koliki je taj angažman bio u komisijama Evropskog parlamentu kada se izrađivala Deklaracija o evropskom putu BiH, koliko su samo amandmana uložili hadezeovci na tekst izvjestitelja Kristijana Dan Prede.

Svi su bili protiv BiH, svi su upotrebljeni da bi se osigurao monopol HDZ-u na hrvatsku politiku u BiH.

U domaćoj političkoj praksi, koja se vješto prikriva vani, neprestano se reafirmira ”Herceg-Bosna”, zločinačka tvorevina koja je u Haškom sudu osuđena kao udruženi zločinački poduhvat.

Sve se to radi pod plaštom borbe za ravnopravnost naroda i uvođenje demokratskih procedura u beha zakonodavstvo.

Veliki filozof povijesti Hegel napisao je da ”zločinac uvijek trpi po kauzalitetu vlastite sudbine”; u toj misli je dat neugasivi optimizam onih koji trpe. Sve što premijer Hrvatske i HDZ čine prema BiH naglo i nenadano im se vraća

Hrvatski neofašizam se ne može skriti; on izbije na površinu u raznim oblicima, od prakse dvije škole pod jednim krovom do negiranja presuda Haškog suda i otvorene zaštite ratnih zločinaca.

Pri tome su potpomognuti nekim dijelovima Katoličke crkve za koje su oni mučenici i sveci.

Kada se dovodi u pitanje integritet BiH – nije problem, to je čak legitimno pravo hrvatske vladajuće stranke.

Problem nastaje kada se dovodi u pitanje integritet njihove države.

Za HDZ je legitimno zahtijevati hrvatsku izbornu jedinicu u BiH, insistirati na promjeni izbornog zakona koja će dopustiti stvaranje hrvatskog entiteta u BiH i voditi u podjelu države. To je sve legitimno za premijera i njegov HDZ kada se radi o BiH.

Podrška zločincima i fašistima je također opravdana jer su oni ostvarivali povijesni san hrvatskog naroda o samostalnoj državi hrvatskoj.

Zašto bi se onda netko iščuđavao nazivima ulica i trgova koji nose imena osvjedočenih fašista? Koja je ideologija stajala iza toga i koji zločini su izvršeni je nevažno.

Cilj opravdava sredstvo; to je uostalom davno napisao tvorac evropske političke teorije Machiavelli. Pri tome su isključeni svi principi, i oni ljudski i božiji.

Međutim, sudbina je neumoljiva.

Što sada kada je ta politika došla na naplatu, kada se pojavio neofašizam u susjedstvu, kada je mečka zaigrala u vlastitom dvorištu. Ne radi se o lokalnoj i fragmentiranoj političkoj ideologiji, radi se o globalnoj ideologiji koja je cijeli svijet zavila u crno.

Kako istovremeno biti protiv i za?

Premijer Hrvatske to želi pretvoriti u osobni odnos jer na toj liniji se lako dogovoriti do koje se granice može ići, a da se ne vidi. Uostalom, sve ostaje u ”familiji” stranaka iste ideologije.

HDZ od našega prošlog rata širi mržnju prema drugima i drugačijima – na tome su vodili rat u BiH. Za sve vlastite slabosti optužuju se drugi.

U domaćoj političkoj praksi, koja se vješto prikriva vani, neprestano se reafirmira ”Herceg-Bosna”, zločinačka tvorevina koja je u Haškom sudu osuđena kao udruženi zločinački poduhvat. Sve se to radi pod plaštom borbe za ravnopravnost naroda i uvođenje demokratskih procedura u beha zakonodavstvo

Tako se desio još jedan nenadani događaj u Hrvatskoj oko koga su se morale odrediti vlasti, desio se napad na vaterpoliste Crvene zvezde iz Beograda koji su došli igrati utakmicu u Splitu.

Igrači su napadnuti u kafiću, na splitskoj rivi, jednom od najljepših šetališta na cijelom Jadranu. Momci su mirno pili kavu i pokušali uživati u morskom ambijentu. Napadnuti su organizirano i smišljeno samo zato što su nosili obilježja svoga kluba iz druge države. Nitko im nije rekao da je to zabranjeno, da postoje pravila odijevanja u zemlji koja je članica Evropske unije i lider zemljama Balkana na tom putu. Zvaničnici Hrvatske, sve funkcioneri HDZ-a, požurili su događaj prikazati kao incident huligana/navijača, iako se događaj zbio na rivi, a ne na utakmici.

Uz to, nisu napadnuti navijači na navijačkim klupama, što se često zbiva i u najuređenijim državama, nego igrači u kafiću, na javnom mjestu. Hadezeov gradonačelnik Splita je izjavio kako igrači i nisu trebali pokazivati svoje klupske simbole tako javno.

Zaboga, nisu krivi napadači nego igrači. To što sami građani Splita nisu reagirali, što nisu ni pokušali zaštititi napadnute mladiće, ni to nije problem za gradonačelnika. Sve se svelo na huliganstvo.

To što su prisutni/nazočni sve promatrali mirno, bez ikakve reakcije, nije nikakav pokazatelj. Čak i onda kada se napadnuti mladić, bježeći, bacio u hladnu morsku vodu, pred svima, nitko nije reagirao. Samo je jedna djevojka prišla i pokušala mu pomoći, a on je za svoju zaštitu skinuo klupski dres i bacio ga.

Sve je to za premijera i gradonačelnika huliganstvo. ”To nije Split.”

Koliko je uvjerljiva izjava gradonačelnika pokazalo se odmah sutradan, kada su osvanuli fašistički grafiti na jednoj osnovnoj školi.

To više nije slučajni ispad i ”provokacija” klupskim simbolima, nego smišljeno ispisane parole koje svjedoče o stanju u društvu, i to kod onih najmlađih.

To je rezultat odgoja i općeg društvenog stanja u kome su fašistički simboli uobičajeni.

Pa zar nije nedavno taj simbol iscrtan na splitskom stadionu i zar na njemu nije odigrana utakmica?

Zar nisu nedavno žigosane učenice u jednoj školi, također fašističkim simbolom?

I to je bilo huliganstvo, a ne opće društveno stanje koje HDZ stvara godinama.

Gotovo da nema emisije koja ne vrši povijesni revizionizam i koja ”zločine” antifašista ne stavlja iznad onih fašističkih koji su bili državotvorni. Kada bi emisija tretirala razmnožavanje ameba, zaključilo bi se na zločinački akt onih s ”crvenim zvijezdama” koji muče jadna jednoćelijska bića

Godinama se njeguje i razvija mržnja prema drugima, čak prema ”svojima” koji su drugačije političke opcije. To je obična ”stoka sitnog zuba”. Omladina radi ono što je uobičajeno i poželjno. Teze su davno zamijenjene, partizani su zlikovci, fašisti su državotvorni.

Problem je samo kada se na istim tim ideologijama ispostavljaju teritorijalni zahtjevi susjedne zemlje prema vlastitoj. Kako se od toga ograditi, a ne ograditi se od svoga fašizma.

Mržnja je tlo nacionalizma koji završava u fašizmu, a ona se proizvodi svakodnevno u Hrvatskoj. To počinje već s jutarnjim programom HRT-a, s emisijom ”TV kalendar”.

Gotovo da nema emisije koja ne vrši povijesni revizionizam i koja ”zločine” antifašista ne stavlja iznad onih fašističkih koji su bili državotvorni. Kada bi emisija tretirala razmnožavanje ameba, zaključilo bi se na zločinački akt onih s ”crvenim zvijezdama” koji muče jadna jednoćelijska bića.

Na toj ideologiji se odgaja i educira hrvatska mladež. Zašto se onda iščuđavati ”huliganskim” ispadima koji su postali dio kulture mladih?

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Sadašnjost i budućnost referendumske BiH
    •  Kako smo prije 30 godina izbjegli podjelu BiH
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Fašizam i antifašizam 80 godina poslije AVNOJ-a
    •  Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (2. dio)
    •  Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (1. dio)
    •  Prekrajanje povijesti u funkciji je bošnjačkoga nacionalizma
    •  Bez Oluje ne bi bilo Republike Srpske
    •  Euroatlanski svijet – strateški partner BiH

> Svi tekstovi ovog autora