Treći entitet: nastavak Tuđmanove izdaje B-H Hrvata

Hrvatska politika je potpuno zaokupljena unutarnjim uređenjem BiH. Političke stranke i neki dijelovi nevladinog sektora euforično izlaze sa svojim ”spasonosnim” rješenjima za Hrvate u BiH, s rješenjima koja im navodno osiguravaju ”jednakopravnost” s druga dva naroda. Vladajućoj HDZ stranci to dobro dođe da skrene javnost s gorućih problema inflacije koju Vlada nije u stanju zaustaviti i s drugih temeljnih pitanja funkcioniranja vlasti u uvjetima ogromne korupcije same vlasti i njenih funkcionera na svim razinama.

To što pravosuđe ne funkcionira i što nije moguće postići ni elementarni dogovor o njegovom ustrojstvu sklanja se iz javnosti. Vladajuća stranka se grčevito bori da tu oblast funkcioniranja države drži pod svojom kontrolom inače bi se cijeli sistem vlasti urušio.

U takvim okolnostima glavna politička tema je položaj bosanskih Hrvata. Prvo je lansirano rješenje s konferencije od 15. aprila u Zagrebu, s preciznom kartom na koju je ucrtan hrvatski treći entitet u BiH. Zatim je Domovinski Pokret, koalicioni partner HDZ-a u hrvatskoj vlasti, izradio Rezoluciju o položaju Hrvata u BiH. Oba prijedloga su zasnovana na ”znanstvenom” uvidu u stanje u BiH iz koga nužno proizlazi izgradnja trećeg hrvatskog entiteta. Da budemo jasni: radi se o obnovi ratne paradržavne tvorevine Herceg-Bosne.

Marxova je izreka da se povijest prvi put zbiva kao tragedija, drugi put kao komedija.

Herceg-Bosnu je Haški sud proglasio zločinačkom tvorevinom jer su njene institucije u ratu izvršile zločine zbog kojih izvršitelji tih zločina izdržavaju dugogodišnje kazne po evropskim zatvorima. Rezultati njenog utemeljenja i djelovanja su tragični: veliki broj ljudi je stradao u oružanim sukobima i u logorima, cijela naselja su uništena, građani istrgnuti iz svojih zavičaja i raseljeni diljem svijeta, imovina sticana desetljećima potpuno uništena, obitelji razorene, itd. Izvršen je vojni, politički i povijesni zločin nad državom BiH a narod moralno srozan i nespreman da se s tim suoči. Da ne govorimo o metafizičkoj krivici koja se ne priznaje jer je Bog u ”crkvi kod Hrvata” davno prisvojen i stavljen u političke funkcije.

Karta trećeg hrvatskog entiteta je najbolji pokazatelj stanja u kome se narod nalazi. Ona je simptom a ne rješenje. U središtu su Hrvati središnje Bosne, kao što su bili i u središtu rata devedesetih. I tada su se borili za opstanak iako su bili prodani u sklopu stvaranja ”povijesne” hrvatske države.

Franjo Tuđman je u nekoliko navrata u tzv. mirovnim pregovorima nudio Aliji Izetbegovići srednju Bosnu na pladnju: uđi s Armijom tamo i zauzmi to, što više čekaš. Stisnuti Tuđmanovom izdajom i vojnim pritiskom Armije BiH (koja je također sebi osiguravala teritoriju za svoju federalnu jedinicu), Hrvati srednje Bosne su opstali i ostali. Tragedija se desila, zločini su izvršeni na obje strane, narodi desetkovani. Ali ni vojske nisu uspjele riješiti problem. Desila se samo tragedija i ostala su sjećanja na nju.

Danas, tridesetak godina poslije, u miru, ponovno se aktualizira ideja koja je jednom tragično završila. Hrvati srednje Bosne su zaokruženi u malene enklave kao rješenje njihovog opstanka. Zapravo su to samo mete za odstrel, da se druga strana ne bi mnogo mučila u identifikaciji prostora.

Drugim riječima, eto vam ih, mi smo vam ih nacrtali. Jer prijedlog ”tri jedinice” predviđa i ”bošnjačko-muslimansku jedinicu” koja bi svakako bila dominantna na tom prostoru. Danas je Herceg-Bosna, uz sva teška sjećanja na nju, samo komedija komedijaša i ljudi s ruba povijesti koji nam se smiju u lice.

Da bi se držale tenzije i da bi se skrenuo pogled s Plenkovićeve ”demokracije” u Hrvatskoj, ponovno je treći entitet aktualiziran. Ovoga puta iz dijela vladajuće koalicije koja Plenkoviću osigurava vlast. Domovinski Pokret predlaže Rezoluciju o položaju Hrvata u BiH koja obnavlja Herceg-Bosnu u okviru ”Sjedinjenih država BiH”.

Plenković je to plasirao kao propagandni potez stranke koja želi ”biti vidljiva”. On je zamijenio teze, Domovinski Pokret je vidljiviji od Plenkovićeve stranke u Hrvatskoj jer gotovo sve probleme koji izbijaju na površinu oni su uzrokovali.

Oni vode u promociji ustaštva u Hrvatskoj, u osudi antifašizma, u stigmatizaciji partizanskog pokreta, u primitivizaciji hrvatskog društva i kulture, u sakralizaciji politike, itd. Tko je tu nevidljiv?

Plenković se ne vidi jer uglavnom na sve to šuti ili sve minimizira. Plenkovićev ministar vanjskih poslova kaže da su svi u pravu koji se zalažu za ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH, ”ali važno je ustanoviti kakav je put, u prirodi nema naglih pokreta”. I tko kaže da je ministar podkapacitiran? Nitko bolje ne bi definirao vladajuću politiku Hrvatske prema bosanskim Hrvatima: ne treba žuriti s naglim pokretima, priroda će sve uraditi svojim laganim hodom; mi smo nacrtali u srednjoj Bosni što treba nestati, ako samo ne ”iscuri” treba ga izbrisati. To će lako uraditi ”drugi entitet” prirodom svoga širenja, jer će on biti ne samo nacionalni nego i vjerski (”bošnjačko-muslimanski”).

Bjelosvjetski probisvijeti i plaćenici i hrvatski ultrakonzervativci, na svojoj konferenciji prije dva mjeseca, ustvrdili su da treći entitet prirodno nastaje iz neuspjele države. Istina, svaka neuspjela država traži rekonstrukciju, ali prethodno treba utvrditi odakle dolazi neuspjeh.

”Neuspjela” država BiH nije neuspjela zbog toga što je država nego je neuspjeh posljedica vlasti u kojoj HDZ igra odlučujuću ulogu u koaliciji sa Dodikom. Oni državu čine neuspjelom svojim secesionizmom i separatizmom, oni imaju odlučujuću ulogu i u zakonodavnoj, i u izvršnoj, i u pravosudnoj vlasti.

Njihovi ljude odlučuju u Domu naroda državnog parlamenta u kome blokiraju donošenje i najobičnijih zakona, oni vode Ministarsko vijeće u kome blokiraju evropski put BiH, oni upravljaju preko svojih kadrova državnim financijama, oni upravljaju pravosudnim organima i agencijama za istrage i sigurnost i sprečavaju borbu protiv korupcije i kriminala. U BiH nije problem koliko tko ima vlasti nego kako se ta vlast obnaša.

Na kraju, po tko zna koji put, treba naglasiti da članovi Predsjedništva BiH ne predstavljaju narode u toj instituciji nego moraju biti iz tri konstitutivna naroda. Oni u Predsjedništvu moraju predstavljati sve narode i građane podjednako, s jednakom osjetljivošću za sve njih i sve njihove probleme, čak i kada ti problemi nisu dio njihove nadležnosti.

Istina je i to da postojeće ustavno rješenje izaziva nezadovoljstvo Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda koji nema kapacitet uticati odlučujuće na izbor članova Predsjedništva. Istina je i to što tvrdi Plenković da je to nedostatak Dejtonskog sporazuma i da je to trebalo riješiti u Daytonu. Međutim, on treba znati da je taj sporazum potpisao Franjo Tuđman i da je on skrojen po kroju Tuđmana i Miloševića u najvećoj mjeri.

Dejtonski sporazum je legalizacija njihovih sporazuma o podjeli BiH i legalizacija etničkog čišćenja koje su proveli. To je njihov sporazum koji je Hrvate u BiH sveo na trećinu predratnog broja.

Zaista je komedija crtati treći entitet za trećinu naroda i pri tome ih raštrkati u tri nepovezane enklave. Najmalobrojnijem narodu odgovara jedino cjelovita država i participacija u državnim institucijama a ne zaokruživanje neke vlasti na lokalnom nivou i glumiti konstitutivnost. Znaju to i ovi aktualni komedijaši i crtači karata, ali radi se o kontinuitetu izdaje.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Plenković vrijeđa čovjekovu inteligenciju
    •  Daytonski sporazum, 30 godina poslije
    •  Hrvati nisu dostojni slobode
    •  Odgovor na tekst Ante Nobila: Zašto branim Milorada Dodika
    •  Nobilov upad u BiH
    •  Dok je padao Vukovar slavila se zločinačka ”Herceg-Bosna”!
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Sadašnjost i budućnost referendumske BiH
    •  Kako smo prije 30 godina izbjegli podjelu BiH
    •  Etnički i građanski nacionalizam

> Svi tekstovi ovog autora