novinarstvo s potpisom
Vlada Tihomira Oreškovića sinonim je nefunkcionalnosti i nesposobnosti. Praktično je postignut konsenzus o tome da je to najslabija Vlada u povijesti hrvatskog parlamentarizma i da sigurno nikad neće biti lošije.
Dovoljan je, međutim, bio samo jedan tjedan mandata Vlade Andreja Plenkovića za popravljanje dojma o njihovim prethodnicama.
Možda će se, naravno, u Banskim dvorima s vremenom srediti, pa će ostati spomenuta ocjena Oreškovićeve vlade. Ali, neosporno je da je Plenković startao još gore nego Orešković.
I hrvatski Kanađanin krenuo je s ozbiljnim problemima. Odmah je ostao bez ministra Mije Crnoje, a započelo je i propitivanje Zlatka Hasanbegovića. No, danas se to više ne čini toliko strašnim u usporedbi s potpuno kaotičnom Plenkovićevom vladom.
Njima su, doduše, svi ministri još na broju, ali Pavo Barišić svaki dan mora objašnjavati kosture iz svojeg ormara.
Nadalje, premijer je u zadnji trenutak u Vladu ugurao Gorana Marića, a onda mu je naprasno odlučio i formirati ministarstvo?!
HDZ i Most tijekom pregovora, kao ni nitko ranije, nisu došli do zaključka da je za upravljanje državnom imovinom potrebno osnovati poseban resor. Štoviše, cilj je bio, tako su tvrdili, smanjenje državnog aparata.
Ali, onda je Plenković u roku 24 sata napravio temeljitu analizu i Hrvatska će dobiti ministarstvo kakvog nema nigdje drugdje u Europskoj uniji.
Kad mediji hvale Plenkovića najčešće mu pripisuju dvije vrline, pristojnost i sistematičnost.
Nakon njegovih akrobacija s Goranom Marićem možemo se samo zapitati što bi tek bilo da Plenković nije sistematičan.
Isto vrijedi i za svježi prijedlog porezne reforme. Uvijek osjetljive promjene poreznog sustava u svakoj su zemlji par excellence političko pitanje. Stručnjaci nastupaju kad političari odluče što točno žele s ovim važnim segmentom.
U Hrvatskoj je taj proces obrnut. Oreškovićev ministar financija Zdravko Marić je, zajedno s nekim ekonomistima, nekoliko mjeseci nešto kemijao i potom je rezultate tih izračuna, kako je izjavio Plenković, “predstavio u HDZ-u, Mostu i manjinama”.
U četvrtak je Zdravko Marić prezentaciju održao i na sjednici Vlade.
Međutim, barem jedan koalicijski partner, Most, ima debele rezerve prema dijelu ministrovih prijedloga i sada traže usaglašavanje, pa i odgodu ove reforme.
Logično, zašto bi preuzeli odgovornost za nešto u izradi čega uopće nisu sudjelovali.
Riječ je, dakle, o suštinskom Plenkovićevom nepoznavanju osnovnih pravila funkcioniranja politike.
Ne može jedan ministar, k tome još formalno nestranački, autonomno modelirati stope raznih poreza, makar se pritom okružio i samim nobelovcima, kakvi, dakako, Zdravku Mariću nisu bili na dispoziciji.
Nesnalaženje u Vladi manifestiralo se dosad i u vezi sisačke rafinerije, o kojoj je ministar Slaven Dobrović u razmaku od dva sata govorio kao dr. Jekyll i mr. Hyde, izjavi ministra Damira Krstičevića da je Hrvatska, a da to nije prošlo kroz Sabor, donijela odluku o slanju vojske u Litvu…
Ukratko, Plenković je start jednostavno grozan.
(Prenosimo s portala Novoga lista).