autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Povelja Antifašističke lige RH

AUTOR: Autograf / 26.03.2015.

Više od dva desetljeća svjedoci smo sustavnog poricanja, pa i demoniziranja antifašizma, njegovih tekovina i vrijednosti u Republici Hrvatskoj. Napori za njegovo reafirmiranje, koji su poduzimani u razdoblju od 2000. do 2010., unatoč uloženoj energiji, donijeli su ograničene učinke.

Djelovanja kojima se poriču tekovine i vrijednosti antifašizma suprotna su temeljima ujedinjenje Europe i ustavnim temeljima Republike Hrvatske. Unatoč tome takva se djelovanja kod nas toleriraju, a nerijetko javno zagovaraju i institucionalno podržavaju.

Antifašistički spomenici, spomen-obilježja i dokumenti vezani uz antifašizam najprije su sustavno uništavani, a potom prepušteni propadanju. U školskim udžbenicima i u nastavi povijesti vidljivo je kontinuirano i zabrinjavajuće odsustvo prezentacije sadržaja o historijskoj i o aktualnoj relevantnosti antifašizma za ujedinjenu Europu i samostalnu Hrvatsku.

Na žalost, slična se konstatacija može reći i za javne medije i njihov odnos prema antifašizmu.

Antifašizam se na razini države danas svodi na prigodničarsko obilježavanje obljetnica nekih datuma i događaja koje se ne može prešutjeti, ni zaobići, mada je i to praćeno sve agresivnijim poricanjem i postepenim relativiziranjem njihove važnosti.

Pri tome se zaboravlja da je antifašizam sustav vrijednosti nastao u obrani osnovnih ljudskih prava, sloboda i jednakosti, kao takav se prometnuo u programsku osnovu historijskih pokreta otpora nacifašizmu, te spasio Europu i njezine narode poput hrvatskoga.

Antifašizam se zasniva na toleranciji i otvorenosti prema drugima i drugačijima te je kao takav opreka nacifašizmu, izraslom na netoleranciji i mržnji, na veličanju nasilja i militarizma, na kultu vođe, kultu nacije i dubokom preziru prema modernim političkim idejama i njihovim demokratskim sistemima.

Posebno je zabrinjavajuće što se pokušava gurnuti u zaborav, negirati ili relativizirati užasne zločine počinjene od strane nacifašističkih pokreta i državnih tvorevina, te ideologija koje su te zločine osmislile i legitimirale.

I dalje se nastoji osporiti notorna povijesna činjenica da su temelji današnje Republike Hrvatske položeni na III. zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske i u vrijeme II svjetskog rata, kada je većina građana i građanki Hrvatske iz redova svih njezinih naroda, uz cijenu golemih ljudskih žrtava i razaranja, aktivno sudjelovala u borbi protiv nacifašističke okupacije i domaćih kvislinga.

Nema dvojbe da su i danas mnogi građani i građanke Hrvatske opredijeljeni humanistički i demokratski, dakle: antifašistički.

No, oni nisu na adekvatan način organizirani, a to ima za posljedicu da na društvenoj sceni Hrvatske ne postoji dovoljno snažna i aktivna antifašistička snaga koja nam je toliko potrebna.

Stoga mi ovdje potpisani želimo stvoriti pretpostavke da se ta snaga razvije i pretvori u promotora antifašističkih vrijednosti, kritičara politika i ideologija koje ugrožavaju antifašističke vrijednosti.

Pri tom smo svjesni da antifašizam danas valja prilagoditi novim društvenim uvjetima i proširiti ga novim akterima, novim idejama kako bi se djelotvorno mogao suprotstaviti akcijama i manifestacijama u kojima je nemoguće ne prepoznati prijeteće karakteristike fašizma.

Stvaranjem zajedničke platforme i dijalogom različitih aktera i njihovih svjetonazora, antifašizam se treba konstituirati kao društveno i politički relevantan subjekt, koji će – uz otpor neofašizmu – promicati i demokratske procese, dijalog, solidarnost i kritičko promišljanje realnosti.

U svrhu takvoga pozicioniranja i definiranja antifašizma u suvremenoj Hrvatskoj, osnivamo Antifašističku ligu Republike Hrvatske koja će:

– Integrirati antifašizam u temelje hrvatskog društva

– Sustavno se suprotstavljati svim manifestacijama nacifažizma te javno zahtijevati da Republika Hrvatska dosljedno primjenjuje ustavne odredbe o pravnoj, demokratskoj, sekularnoj i socijalno osjetljivoj državi uz uvažavanje dostojanstvo radnika/ca i ljudskog rada općenito

– Širiti svijest građana i institucija države i lokalnih zajednica, u obrazovnim ustanovama i medijima, da vlast proizčazi iz naroda i da mu pripada, da je zagarantirano pravo svakog čovjeka na slobodan i dostojanstven život i rad te da su ljudi ravnopravni bez obzira na rasne, vjerske, nacionalne, ideološke, spolne i druge razlike

– Zalagati se za znanstveno i stručno istraživanje povijesnih događaja, zločina rata i poraća utemeljeno na činjenicama,a protiv njihova falsificiranja i povijesnog revizionizma u svim njegovim oblicima u javnim nastupima i školskim udžbenicima, otvarajući vrata dijalogu svjetonazora u stvaranju tolerantnijeg društva

– Zahtijevati od tijela državne i lokalne vlasti da u svojoj svakodnevnoj politici prakticiraju ostvarivanje antifašističkih vrijednosti i štite tekovine antifašizma

– Širiti i jačati suradnju Antifašističke lige Republike Hrvatske sa srodnim organizacijama u Hrvatskoj, regiji i svijetu.

Zagreb, 9. svibnja 2014.

Još tekstova ovog autora:

• In memoriam - Napustio nas je veliki Željko Senečić
• Promicati kulturu milosrđa
• Državni novac udruzi Željke Markić koja negira ljudska prava
• Hanuka
• Opravdano postojanje Nove ljevice
• Predlažemo Vladi RH da obešteti žrtve logora HVO-a
• Valja opet pročitati Tuđmanove izjave o BIH i HVO
• Kolinda Grabar-Kitarović prezire Haški sud i hvali ratnog zločinca
• Silovanu se ženu viktimizira i u miru
• Svjetski dan siromaha u Vatikanu

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: Antifašistička liga RH
Oznake: antifašiazm, Antifašistička liga, dialog, Društvo, jednakost, ljudska prava, mediji, negacija, Povelja, relativacija, sloboda, zaborav

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

18 Sep

Jesu li teroristi pobijedili nakon 11. rujna? SAD su odgovorile na napad u New Yorku upravo onako kako su napadači priželjkivali, pridonoseći stvaranju svijeta u kojem je terorizam postao toliko uobičajena pojava da više ni ne znamo kada tu riječ treba upotrijebiti.