novinarstvo s potpisom
U srijedu 20. listopada 2021. godine s početkom u 10 sati u hotelu Laguna u Zagrebu priređuje se ”besplatna edukacija za novinare o Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu” u okviru projekta ”unapređivanja transparentnosti rada Ureda zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu”.
Apsurdno je da su Elica Grdinić i Nataša Belamarić iz Ustavnoga suda voditeljice ”besplatne edukacije”, jer su praktično cijeli svoj radni vijek radile na netransparentnosti u kompromitiranom hrvatskom pravosuđu u koje više od 80 posto građana nema povjerenja.
Te dvije ”edukatorice” radile su i u Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu u kojemu su kao dio administrativnog osoblja ”proglašavale nedopuštenima” za hrvatski režim neugodne tužbe protivno članku 45. Europske konvencije bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka.
Elica Grdinić i Nataša Belamarić su, među ostalima, pravosudne službenice čija ”počinjenja” u Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu su tajna, i koje zbog te ”tajnosti” imaju ”povlasticu i imunitet od sudbenosti” tako da se u Hrvatskoj ne moraju odazivati na sudske pozive da svjedoče o svojim ”počinjenjima u službenom svojstvu na Sudu u Strasbourgu”.
U Autografu.hr 25. ožujka 2020. godine objavljena je informacija da je Nikola Raguž, predsjednik Odjela za EU pravo Općinskoga građanskog suda u Zagrebu e-porukom upućenom svim sudskim savjetnicima i sucima ”skrenuo pozornost da službenici donedavno zaposleni na Europskom sudu za ljudska prava uživaju povlastice i imunitet od sudbenosti glede počinjenja u službenom svojstvu”.
Razumljivije rečeno, sudac Raguž je ”skrenuo pozornost” ostalim sucima da pravosudne službenike i dužnosnike iz Hrvatske koji su donedavno bili na ”privremenom radu” u Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu ne pozivaju da svjedoče, primjerice, o tome što su protivno članku 45. Europske konvencije potpisivali tzv. ”obavijesti Europskog suda o nedopuštenosti” tužbi iz Hrvatske bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka.
Kao slobodni novinar smatram da projektima i nosiocima tih projekata tobožnjega ”unapređivanja transparentnosti” ne treba vjerovati i da o razlozima tog nepovjerenja treba informirati javnost. Mišljenja sam i da se radi o pravosudnoj lakrdiji i neetičnosti ”projektanata, voditeljica – predavačica i organizatora” svih tih ”besplatnih edukacija” i ”projekata unapređivanja transparentnosti” (rada Ureda Štefice Stažnik, zastupnice Republike Hrvatske na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu).
Pa Ured zastupnice Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava bi trebao biti nositelj transparentnosti u pravosuđu i primjer svim ostalim ustanovama u hrvatskom sudstvu, a ne da veću transparentnost rada tog Ureda zagovaraju udruženja građana.
Nema li transparentnosti u radu Ureda zastupnice Hrvatske na Sudu u Strasbourgu, a nema, taj Ured je već odavno trebalo raspustiti, a za zastupanje Hrvatske na Sudu u Strasbourgu angažirati odvjetnike, po mogućnosti iz inozemstva, koji bi bili izvan domašaja tzv. sigurnosnih provjera kojima izvršna vlast u Hrvatskoj ”kadrovira” u tobože neovisnom hrvatskom sudstvu i odvjetništvu.
S obzirom na to da u pozivu za pravosudnu lakrdiju za ”besplatnu edukaciju” piše i da u ”projektu unapređivanja transparentnosti” sudjeluje i Helsinški odbor iz Osla, uputio sam upit Ambasadi Norveške u Hrvatskoj je li Helsinški odbor iz Osla upoznat s činjenicom da su upravo oni koji sada rade na ”unapređivanju transparentnosti” odgovorni za netransparentnost i sprečavanje pristupa hrvatskim građanima Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Uputio sam još diplomatima iz Norveške i linkove na web izdanja dviju publikacija: ”Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu” (prevedena i na engleski jezik) i ”Sprečavanje informacija o uskraćivanju prava pristupa Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu” da se izvole upoznati s dokumentima o likovima i djelima nositeljica povlastica i imuniteta o izuzetosti od sudbenosti sada u ulozi predavačica na besplatnim edukacijama o Sudu u Strasbourgu.
Do zaključenja ovog teksta odgovora nema.
Podsjetimo, Guido Raimondi, predsjednik Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu, u izjavi objavljenoj 16. siječnja 2016. u francuskom listu Le Monde, rekao je da je ”bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka od 2010., proglašeno nedopuštenima oko 162.000 tužbi europskih građana” (od čega oko 13 tisuća iz Republike Hrvatske).
Raimondi je u toj izjavi obećao da će od 2016. takva praksa prestati, odnosno da će ”do ljeta početi podnositeljima tužbi (vjerojatno i iz Hrvatske i ostalih europskih tranzicijskih zemalja) dostavljati pisane i obrazložene odluke Europskoga suda za ljudska prava”.
Kao novinaru autoru niza članaka i publikacija o cirkusu s ”proglašavanjem nedopuštenosti” tužbi Europskom sudu za ljudska prava ovih dana obraćali su se i podnositelji tih tužbi odbačenih bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka, a obratili su mi se i iz nekoliko udruženja građana izigranih na strasburškom sudu.
Svima sam predložio da dođu u srijedu 20. listopada pred hotel Laguna u Zagrebu u Kranjčevićevoj ulici i ismiju tu lakrdiju s ”besplatnom edukacijom” i projektom ”unapređivanja transparentnosti rada Ureda zastupnice Hrvatske pred Sudom u Strasbourgu”.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.