novinarstvo s potpisom
U 4:30 ujutro zazvonio je alarm. Koštunjavi sredovječni muškarac koji ponekad trenira olimpijsko dizanje utega ugasio ga je rutinski poput iskusnog šahista koji pritisne sat nakon odigranog pobjedničkog poteza. Ustao se i laganim se korakom zaputio prema štednjaku kako bi pristavio vodu za jutarnju kavu. Dok voda ne uzavre on nastavlja sa svojom rutinom u kupaonici.
U ovom zrelijem periodu života mu se svaki dan nameće jedno te isto pitanje. Ono ga svakog jutra neprestano proganja do te mjere da se počeo poistovjećivati sa Sartreovim likom Antoniea Roquentina kojega je toliko uporno proganjala mučnina kada bi god postao svjestan svog postojanja. Tako se i junak ove priče nikako ne može osloboditi tog dosadnog pitanja koje mu ometa ranojutarnju rutinu, ali mu ujedno i planira dan.
U stanu je, da bi pokušao odgovoriti na to pitanje, premjestio omiljenu fotelju prema prozoru. Kraj fotelje je postavio stolić koji je da na njega može odložiti šalicu kave. Drveni iz IKEA-e kojeg je supruga kupila je bio prevelik, a i nikada mu se nije sviđao. Na stoliću je bila i upravo spomenuta Sartreova Mučnina koju bi lagano stiskao rukama dok bi razmišljao. Ne bi ju čitao, to je već učinio par puta. Iako u njoj nije nalazio konkretne odgovore na svoja pitanja, a i nije mu se nešto naročito sviđala, knjigu je smatrao svojevrsnim terapeutskim štivom jer opisuje ono što je osjećao.
Ulio je pola šalice kave, pola mlijeka i sjeo na stol zagledavši se u mrak koji je još uvijek dominirao gradom. Nedugo zatim ponovo ga je obuzelo pitanje. – Možda je ono doista tihi signal nerealizirane egzistencije. Iako sam ostvaren znanstvenik, političar i biznismen, nisam zadovoljan. Možda me to pitanje vodi k tome da konačno okrunim svoju egzistenciju nečim boljim, snažnijim, većim od mene samoga – rekao je sam sebi.
-Ja ne želim biti kao Roquentin. Ja želim u ruke uzeti svoju sudbinu i zagospodariti svojim životom – mislio je.
Sve godine bavljenja politikom i znanosti mu nikako nisu pomagale da nađe adekvatan odgovor. Umovanje o tom pitanju bi znalo trajati satima. Supruga bi se ustala oko sedam sati i vidjela ga kako zamišljeno gleda u daljinu. Na početku joj se učinio čudan pa ga je ometala pitanjima. To nije dugo trajalo, nakon nekog vremena prestala mu se obraćati, samo bi mu dobacila ”Dobro jutro”. Znala je da će do podne biti opet onaj stari on.
Pitanje koje ga je toliko morilo prostom čovjeku se može učiniti banalno. No pitanja koja se čine banalnima su nekada puno dublja od ozbiljnih pitanja koja se mogu vezati uz fiziku, filozofiju ili, recimo, forenziku.
”Kako današnji dan učiniti boljim?” glasilo je to suštinsko pitanje.
Kako se prsti fortune upletu u sudbine ljudi kad se najmanje nadaju, jedno jutro, dok je bio u svojim mislima, zazvonio mu je mobitel. Inače je mobitel stišan dok razmišlja, ali baš to jutro mu je ton ostao uključen. Mrgodno je pogledao ekran i imao je što vidjeti. Zvao ga je čovjek čiju ponudu nije mogao odbiti. Ponuđeno mu je da bude predsjednički kandidat najmoćnije stranke u državi.
-Eto mog poslanja, eto ozbiljenja moje egzistencije, eto odgovora na pitanje. Roquentin nije imao nekoga tko bi ga nazvao. Možda nije imao sreće. Mene je pomazila. Čovjek koji se ovoliko trudi je to definitivno zaslužio – slavodobitno je pomislio.
Odmah je pristao na ponuđeno. Tim pristankom njegov se altruizam ponovo probio u prvi plan. Od tog jutra on neprestano svojim djelovanjem i izjavama daje odgovor na pitanje i čini dan boljim sebi, ali svakom građaninu.
Od tog poziva postao je persona grata u medijima što mu je otvorilo sve kanale do srca i umova građana. Njegovo poslanje je bilo zacrtano, imao je metu.
Međutim, nije sve teklo glatko. Građani koji ga se sjećaju u njegovim prošlim izdanjima nisu bili oduševljeni. Oni ne znaju da je riječ o potpuno novom čovjeku, novosazidanoj moralnoj gromadi i vrsnom praktičaru. Na njemu je da im to pokaže i on je prionuo na posao.
Da su mu se poboljšale moći kritičkog suđenja, a i da mu je moralna prosudba čista i jasna, pokazao je kada je snažno napao sve korumpirane, gotovo parafrazirajući svog bivšeg šefa koji je onomad slavodobitno povikao da oni koji se bave korupcijom neće moći mirno spavati. Taj šef sada već godinama pati od nesanice. Kako li je sudbina ponekad čudna.
Našem junaku se korumpirani ”gade”. On će, kao predsjednik, predložiti promjene koje bi trebale dovesti do potpunog oslobođenja od ove pošasti. Zauzet će se za pravdu i dobar ukus.
Uz ”gađenje” prema korumpiranima, koji će zasigurno imati nesanice kada on postane predsjednik, građanima je pokazao da je čovjek od kulture, sportaš, neokaljani političar koji se čudom izvukao živ i čist iz kaljuže u kojoj se nalazio za vrijeme svog prvog političkog djelovanja.
Sada politici pristupa potpuno drugačije. Neukom oku bi se učinio bezličan, istrošen, forsirano uglađen, neiskren i potpuno odvojen od stvarnosti. No, onima malo mudrijima, s okom za detalje i osjećajem za ironiju, njegova nova pojavnost u svijetu političkoga djeluje kao dobra tragikomedija.
To doista i jest bio njegov cilj, to je odgovor na egzistencijalno pitanje koje ga je toliko dugo proganjalo. Dan će učiniti boljim tako da se u ovoj tragediji koju živimo izbori za komediju u kojoj je toliko vrstan, da uveseli i nasmije ljude.
Komedija doista progovara iz svake njegove riječi, svake njegove objave na društvenim mrežama, svakog njegovog nastupa. Komedijom protiv kriminala i problema! Komedijom mijenjajmo svijet!
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.