Predsjednički maraton

Tko će koncem godine zasjesti na tron u Predsjedničkim dvorima na zagrebačkom Pantovčaku? Ivo Josipović drugi put i drugim se mandatom poravnati s izbornim uspjesima prethodnika mu Stjepana Mesića? Kolinda Grabar-Kitarović? Akademik Željko Reiner? Možda umirovljeni general Ante Gotovina? Milan Bandić? Željka Markić? Netko sedmi? Možda osmi ili deveti?

 

U svakom slučaju, do početka kampanje i izbora još je o-ho-ho vremena, iako je danas najpopularniji hrvatski političar i aktualni predsjednik države već do grla u promidžbenoj utrci. On ne skriva žarku želju ostati na elitnom zelenom brijegu hrvatske metropole. I, kako sada stoje stvari u odnosu na najavljene i pretpostavljene protukandidate, Ivo Josipović ima najveće izglede opet osvojiti to reprezentativno državno mjesto. Predviđaju mu to i ankete.

 

Ne isključivo zato što ni u idućem razdoblju ne treba očekivati nekakav ozbiljan pad njegove popularnosti među biračima. On si neće dopustiti kompromitantno iskliznuće svoje politike nezamjeranja i pitijskoga govora o važnim konkretnim temama o kojima se mora oglasiti makar po ”službenoj dužnosti”.

Svojevrstan hladan tuš na vruće želje i ambicije mogao bi mu biti Ante Gotovina. Njegova je karizma među (osobito desnim, braniteljskim) biračima kao planina i Josipović bi se uistinu morao zvjerski potruditi da ga svlada u izbornom ringu. Najvjerojatnije u drugoj rundi

 

Unatoč bezazlenim iskricama u posljednje vrijeme na liniji Pantovčak − Banski dvori, odnosno predsjednik Josipović − premijer Zoran Milanović, Josipović ne mora strahovati ni od gubitka daljnje potpore SDP-a i njegove koalicije. On je bio i ostat će blag prema svim posvađanim opcijama u duboko podijeljenom društvu. Kao ”predsjednik svih građana”, čime se medijski uvijek diči u okolnostima stani-pani, fikusno dimenzioniran nikom neće ozbiljno nauditi.

 

Svojevrstan hladan tuš na vruće želje i ambicije mogao bi mu biti Ante Gotovina. Njegova je karizma među (osobito desnim, braniteljskim) biračima kao planina i Josipović bi se uistinu morao zvjerski potruditi da ga svlada u izbornom ringu. Najvjerojatnije u drugoj rundi.

 

Međutim, pomalo već izblijedjela desničarska ikona, jer se nije dao natjerati u političku arenu, vlada zdravim razumom i zasad ga ni angažirani kum iz HDZ-a nije u stanju gurnuti u predsjedničku utrku. Kao što ga je na Dan sjećanja u gradu heroju na prijevaru/politikantski gurnuo u ”vukovarsku kolonu”.

 

Čak i najljući ultradesničari grizu se u duši, jer Gotovinina instant zamjena s haaškim stažem, umirovljeni general Mladen Markač, kojeg promotivno vuku od mila do nedraga po državi, ipak nije ni do koljena ”ratniku nad ratnicima”. Ni po ratnoj karizmi ni po političkom habitusu. Markač je više dobar vojak Švejk, nego uvjerljiv kandidat za državnika od formata.

 

Gotovina je pak svjetski čovjek kojeg su globalna multikultura života izvan Hrvatske i profesionalan militantni dril otuđili od rigidnog nacionalizma stožeraške i bračno-referendumske provenijencije. To je godinama potvrđivao svojim ponašanjem u haaškim uzama, a eksplicitno već na prvom slobodnom koraku na zagrebačkom Trgu bana Jelačića.

Najmanje tri četvrtine građana s pravom glasa, među statističkih 87 posto katoličkih vjernika, pouzdano ne žele za svoju predsjednicu ženu koja javno zagovara rigidnu katoličku doktrinu, svađa se s medijima i demokracijom, prijeti uredničkim smjenama na HRT-u, a podalje od oka javnosti masno zarađuje testiranjem koječega i opušta tkivo uz mediteranski bazen u ladanjskom dvorcu na koji navodno nije platila porez

 

Porukama pomirenja i budućnosti te potpore aktualnoj vlasti iskazao se kao častan čovjek (što bi mogao i ostati ako BiH ne odluči čačkati po pokolju Srba u Mrkonjić-Gradu u listopadu 1995., naime, Gotovina je sve to pratio iz nedalekog Šipova) i bivši vojni zapovjednik koji se nikomu ne želi osvećivati niti želi u politiku na bilo čijoj strani.

 

Neočekivano je zgromio izbezumljene (ultra)desničare iza svojih leđa i ispred tribine. Iskrivljeno lice Željka Sačića u televizijskom gro planu, ratnog zapovjednika specijalaca kojeg se dovodi u vezu s ubojstvom srpskih staraca u zaseoku Gruborima, govorilo je više od milijun riječi. Te su večeri treskom pali u prašinu najljepši snovi ”istinskih hrvatskih domoljuba” o adutu iz rukava kojim će ”hrvatski narod” učinkovito zbrisati s političke scene ”komunjare, udbaše i nevjernike”.

 

Ante Gotovina nije neiskusan bezveznjak, nesposoban prozrijeti kako ga šarolika desnica, uključujući tzv. ”Crkvu u Hrvata”, kani iskoristiti kao marionetu kojom će potom manipulirati u državi skrojenoj po nacrtu ”osuvremenjene” reinkarnacije propale endehazije. Ne treba to Gotovini kad je udobnije i unosnije uzgajati tune.

 

Što će mu tron u državi kakvu bi svijet najprije izolirao, pa izopćio iz svog demokratskog kluba, a potom joj oduzeo licenciju državnosti, jer jednostavno nije kadra uljuđeno vladati samom sobom!? Dakle, Josipoviću na tom terenu ne prijeti opasnost. Unatoč svim ratnim zaslugama i karizmi u narodu Gotovina objektivno nema ni ključne predispozicije za obnašanje dužnosti predsjednika RH.

 

Redovito mjesečno istraživanje CRO Demoskopa, koje je ovih dana za HRT provela agencija Promocija plus, ne uključuje mogućnost Gotovinine kandidature. Međutim, potvrđuje procjenu da bi, da su danas izbori, Ivo Josipović pobijedio već u prvom krugu s 51,7 posto glasova!

Nisu svi hrvatski birači Zagrepčani. Kakav je interes istarskog tartufara, bračkog ribara ili iločkog podrumara da mu predsjednik države bude baš neumorni sljemenski maratonac Milan Bandić, vrstan pjevač hercegovačke gange i gurman koji u hipu može pojesti sav snijeg koji nisu u stanju očistiti ralice zagrebačke Zimske službe?

 

Kolinda Grabar-Kitarović, koju je zajedno s akademikom Željkom Reinerom (zamjena) već i službeno potvrdio ”novi HDZ”, osvojila bi 17,4 posto glasova, triput manje od Josipovića. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić bi s 10,4 posto miljama odmaglio ispred razvikane aktivistice građanske inicijative ”U ime obitelji” Željke Markić sa zanemarivih 3,1 posto glasova. Do izbora je još daleko, pa je za očekivati i kojekakvih drugih kandidata, do krajnje smiješnih klaunova.

 

Preliminarno istraživanje na pristojnom uzorku od kojih 1200 ispitanika upućuje na notornu činjenicu kako hrvatska javnost većinski nezainteresirano odmahuje rukom na zaredale performanse radi rušenja Kukuriku vlasti, a svijet i ”obitelj kojoj smo oduvijek pripadali” gledaju taj cirkus s čuđenjem: od referendumske homofobije koju su Crkva i Željka Markić uspjele ugurati u Ustav i averzije te opcije prema zdravstvenom odgoju do čekićanja ćirilice i agresije ”crnokošuljaša” na preostale Srbe u Hrvatskoj (Vukovar: ”Srbine, seli se iz Hrvatske”).

 

Anketni rezultat moguće izborne blamaže Željke Markić, koju bi Crkva rado vidjela u Predsjedničkim dvorima, ugrubo odgovara činjeničnom stanju: klerikalna Hrvatska nema prolaznost unatoč fatamorganskoj nadi u onih 750.000 potpisa za ustavni referendum. Pirova pobjeda ima grubo naličje o kojemu markići ne žele polemizirati: 62 posto građana nije izašlo na birališta, jer to ne smatraju važnim, a od 38 posto ”savjesnih” trećina je bila protiv formule ”obitelj = žena + muškarac”.

 

Realno, najmanje tri četvrtine građana s pravom glasa, među statističkih 87 posto katoličkih vjernika, pouzdano ne žele za svoju predsjednicu ženu koja javno zagovara rigidnu katoličku doktrinu, svađa se s medijima i demokracijom, prijeti uredničkim smjenama na HRT-u, a podalje od oka javnosti masno zarađuje testiranjem koječega i opušta tkivo uz mediteranski bazen u ladanjskom dvorcu na koji, navodno, nije platila porez.

Ni Grabar-Kitarović nije ozbiljna prijetnja aktualnom predsjedniku. Još manje je to akademik Željko Reiner, kojeg stranački gazda, promotivno, sve češće gura u saborske polemike. Ali, Reinera za predsjednika RH? Ne bi išlo

 

Kolinda Grabar-Kitarović, simpatična žena srednjih godina i demokratske reputacije, komunikativna i profinjenih diplomatskih manira, donosi u predsjedničku utrku dosta tešku negativnu popudbinu stranke iz koje je naprasno otišla za vlasti Ive Sanadera, maknuta je protiv svoje volje s veleposlaničkog mjesta u Washingtonu, a potom je duže izbivala iz vidokruga domaće javnosti, obnašajući visoku dužnost u NATO-u.

 

Sada ju u Predsjedničke dvore kandidira punu godinu već najnepopularniji političar u Hrvatskoj Tomislav Karamarko, predsjednik ”novog HDZ-a”, jedine stranke u zemlji osumnjičene za pljačku vlastita naroda! Osobno je počašćena kandidaturom i želi u utrku, ali nema izgleda u srazu s Josipovićem. I zato što žena u (pre)naglašeno patrijarhalnoj Hrvatskoj nema osobitu političku prođu.

 

Dakle, ni Grabar-Kitarović nije ozbiljna prijetnja aktualnom predsjedniku. Još manje je to akademik Željko Reiner, kojeg stranački gazda, promotivno, sve češće gura u saborske polemike. Ali, Reinera za predsjednika RH? Ne bi išlo.

 

Što s ”vječnim” zagrebačkim gradonačelnikom koji, osokoljen uskrsnućem u političkom životu i osvetom SDP-u na prošlim lokalnim izborima, otvoreno iskazuje ambiciju postati ”gradonačelnikom RH”? Svojedobno se poskliznuo s precijenjenim sposobnostima na istom poslu, pa su svi izgledi da će − bude li se kandidirao − ponoviti sličan rezultat.

 

Nisu svi hrvatski birači Zagrepčani. Kakav je interes istarskog tartufara, bračkog ribara ili iločkog podrumara da mu predsjednik države bude baš neumorni sljemenski maratonac Milan Bandić, vrstan pjevač hercegovačke gange i gurman koji u hipu može pojesti sav snijeg koji nisu u stanju očistiti ralice zagrebačke Zimske službe?

 

Do generalke i premijere izborne predstave ”Pantovčak” bit će još jako veselo.

    •  Reži, ali ne meni!
    •  Milanovićeva dupla mrena
    •  Pazi desno, tigar!
    •  Nehumani ZOR
    •  Vlada u zmijskom gnijezdu
    •  Škola diktatorskog smjera
    •  Spidermani u crnom

> Svi tekstovi ovog autora