Seksualni skandal: klimavo i mršavo opravdanje Mons. Kutleše

Odgovor Zagrebačke nadbiskupije 22. rujna 2026. na pitanja DNEVNIK.hr-a trebao je razjasniti što je nadbiskup Dražen Kutleša učinio nakon što je 2022. doznao za sumnje na seksualno zlostavljanje bivšega sjemeništarca i za moguće zataškavanje u Požeškoj biskupiji. Umjesto odgovora dobili smo pažljivo sastavljenu maglu, navedeno je nekoliko funkcija, jedan Dikasterij, jedna ”potrebna suglasnost” i mnogo administrativnog pasiva.

Sve zvuči uredno, ali gotovo ništa ne odgovara na postavljena pitanja. Klimavo je jer ne objašnjava pravnu osnovu i kronologiju. Mršavo je jer prešućuje odgovornost ljudi koji su znali.

A osobito je neprihvatljivo što se iza riječi ”postupalo se prema propisima” pokušava sakriti ono najvažnije, a to je tko je što znao, kada je znao, komu je prijavio i zašto cijela stvar traje godinama.

DNEVNIK.hr navodi da je jedan požeški svećenik 2022. pisao tadašnjem splitsko-makarskom nadbiskupu Draženu Kutleši. U pismu su iznesene teške tvrdnje i optužbe, sumnja na seksualno zlostavljanje bivšega sjemeništarca, navodno povlačenje iskaza nakon isplate novca od strane tadašnjeg požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, te druge ozbiljne nepravilnosti u upravljanju Požeškom biskupijom.

Novinar je Kutlešu pitao je li kontaktirao pošiljatelja, je li navode prijavio civilnim ili crkvenim vlastima te je li prijavio sumnje na nenamjensko trošenje crkvenoga novca.

Zagrebačka nadbiskupija ni na jedno od tih pitanja nije dala izravan odgovor. Umjesto toga priopćila je da je nadbiskup Kutleša u lipnju 2022. ”u komunikaciji s Apostolskom nuncijaturom”, utvrdio da je i Nuncijatura zaprimila dopis o istom predmetu. U odgovoru Zagrebačke nadbiskupije još kažu i da je svećenik tadašnje Kutlešine nadbiskupije, Splitsko-makarske, vlč. T. K., ”već dulje vrijeme ispitivao navode”, te da je Kutleša, kao njegov ordinarij, dao potrebnu suglasnost da mu se povjeri prethodna istraga pokrenuta prema uputama Dikasterija za nauk vjere. Upravo u ovim dvjema rečenicama je cijeli problem.

Prvo treba ukloniti jednu moguću zabunu. U lipnju 2022. Dražen Kutleša nije bio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. Za predsjednika HBK-a izabran je tek 18. listopada 2022. Tada je bio splitsko-makarski nadbiskup. Dakle, ako je u lipnju 2022. ulazio u predmet koji se odnosio na Požešku biskupiju, to nije mogao činiti na temelju službe predsjednika HBK-a.

Ali odgovor Nadbiskupije zapravo tvrdi nešto drugo, Kutleša nije bio nositelj prethodne istrage u Požegi, nego ordinarij svećenika kojemu je istraga navodno povjerena, pa je dao suglasnost da njegov svećenik prihvati tu zadaću. Tko je formalno imenovao istražitelja, svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije ”T. K.”?  Tadašnji požeški biskup Antun Škvorčević, Apostolska nuncijatura ili Dikasterij za nauk vjere?

Kojim dekretom, kojega datuma i s kojim mandatom? Komu je istražitelj podnosio izvješća? Tko je nadzirao njegov rad?

Zašto se javnosti daju tek inicijali svećenika Tomislava Kutleše (T. K.) ako je riječ o službenom istražitelju. I najvažnije, što znači tvrdnja da je taj svećenik ”već dulje vrijeme ispitivao navode” prije nego što je prethodna istraga formalno počela u veljači 2023.? Po čijem nalogu? U kojem svojstvu? S kojim ovlastima? Koga je ispitivao, gdje su završile njegove bilješke i jesu li pribavljene izjave kasnije unesene u službeni spis?

Ako formalna istraga počinje u veljači 2023., a istražitelj Tomislav Kutleša je navode ispitivao ”već dulje vrijeme”, onda javnost ima pravo znati što se događalo u toj pravnoj pretkomori.

Nuncij Giorgio Lingua ne može ostati izvan kadra 

Odgovornost se ne zaustavlja na nadbiskupu Kutleši. Apostolski nuncij u Hrvatskoj 2022. bio je nadbiskup Giorgio Lingua. Zagrebačka nadbiskupija sada sama potvrđuje da je Apostolska nuncijatura zaprimila dopis koji se odnosio na isti predmet. Time Nuncijatura prestaje biti neutralna poštanska adresa i postaje važan sudionik kronologije koji javnosti duguje odgovore.

Kada je nuncij Lingua prvi put doznao za navode o seksualnom zlostavljanju bivšega sjemeništarca? Kada je dopis proslijeđen Dikasteriju za nauk vjere? Je li o njemu obaviješten požeški biskup Antun Škvorčević i kada? Je li Nuncijatura tražila da se navodi prijave hrvatskim civilnim vlastima? Je li provjerila jesu li žrtva i prijavitelj izloženi pritisku? Što je učinila s navodima o mogućoj isplati novca radi povlačenja iskaza? Je li provjerila tvrdnje o financijskim nepravilnostima? Je li nuncij imao utjecaja na imenovanje Tomislava Kutleše za istražitelja i je li Lingua upozorio Dikasterij na njegove veze, raniju policijsku službu i pripadnost kontroverznoj zajednici Omnia Deo?

Nuncij nije ukrasni diplomat zadužen za mise, protokol i prijenose papinskih pozdrava. On je papinski predstavnik i važna komunikacijska veza između mjesne Crkve i Svete Stolice. Ako je Nuncijatura zaprimila prijavu ovakve težine, onda mora postojati trag, datum primitka, datum prosljeđivanja, oznaka predmeta, uputa nadležnog Dikasterija i evidencija poduzetih koraka.

Pozivanje na diskreciju postupka ne može biti izlika za skrivanje same kronologije i institucionalnih odluka, osobito zato što predmeti zlostavljanja nisu više pokriveni nekadašnjom kulturom ”papinske tajne” na način koji bi dopuštao zataškavanje ili zabranu suradnje s civilnim vlastima.

Nacionalni ured za zaštitu maloljetnika HBK-a 

Nacionalni ured HBK-a za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba osnovan je u studenome 2023. No, bilo bi netočno tvrditi da prije toga nije postojala nikakva crkvena struktura zaštite. Sabor biskupa HBK-a još je 8. lipnja 2020. na svom zasjedanju osnovao Povjerenstvo HBK-a za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba, a pravilnik je predvidio metropolijske urede i nad/biskupijske povjerenike.

Ta činjenica dodatno opterećuje odgovor Zagrebačke nadbiskupije. Zašto se ne navodi je li slučaj 2022. proslijeđen Povjerenstvu HBK-a, nadležnom metropolijskom uredu ili biskupijskom povjereniku? Zašto se posegnulo baš za Tomislavom Kutlešom?

Pravilnik HBK-a izričito je predviđao suradnju s civilnim vlastima i obvezu zaštite moguće žrtve. Zato pitanje DNEVNIK.hr-a ostaje potpuno neodgovoreno.

Je li Dražen Kutleša saznanja koja je dobio prijavio policiji ili državnom odvjetništvu? Ako nije, zašto nije? Je li to učinio nuncij Lingua? Ako nije, zašto nije?

Nije dovoljno reći da je pokrenut crkveni mehanizam. Kanonski spis nije zamjena za kaznenu prijavu, a crkveni istražitelj nije zamjena za policiju, pa i u slučaju kad je crkveni istražitelj bivši policajac.

Posebno teško pitanje otvara odluka Hrvatske biskupske konferencije iz siječnja 2023. Na izvanrednom zasjedanju održanom pod predsjedanjem Dražena Kutleše hrvatski su biskupi optuženom svećeniku vlč. Ivici Žuljeviću povjerili novi petogodišnji mandat predstojnika Nacionalnog ureda HBK-a za katoličke škole. Ta služba podrazumijeva posebno povjerenje i odgovornost za ustanove u kojima se odgajaju djeca i maloljetnici.

U tom je trenutku nadbiskup Kutleša već najmanje sedam mjeseci znao za ozbiljnu prijavu u kojoj je Žuljević bio označen kao svećenik osumnjičen za seksualno zlostavljanje bivšega sjemeništarca, a znao je i da je predmet stigao Apostolskoj nuncijaturi.

Unatoč tome, HBK pod njegovim predsjedanjem nije Žuljevića privremeno udaljio od nacionalne službe povezane s katoličkim školama, nego mu je povjerio još pet godina mandata. To ne dokazuje Žuljevićevu krivnju, koja se mora utvrditi u zakonitom postupku, ali otvara pitanje institucionalne prosudbe i zaštite maloljetnika.

Je li nadbiskup Kutleša prije glasovanja upozorio ostale nad/biskupe na postojanje prijave i istrage? Ako jest, zašto je mandat ipak obnovljen? Ako nije, zašto je tako ozbiljnu informaciju zadržao za sebe?

Tako se iza priče o ”postupanju prema propisima” pojavljuje mnogo neugodnija činjenica, dok je crkveni aparat tobože ispitivao optužbu za zlostavljanje sjemeništarca, isti je aparat osumnjičenom svećeniku obnovio jednu od najosjetljivijih nacionalnih službi povezanih s katoličkim školama.

Zašto Tomislav Kutleša? 

Don Tomislav Kutleša svećenik je Splitsko-makarske nadbiskupije, ali i kontroverzne zajednice ”Omnia Deo”, koju su utemeljili don Josip Radić i Jozefina Glasnović. Njezin suprug Josip Glasnović optužen je za silovanje članice te zajednice, dok se don Josipu Radiću sudi zbog navodnog neprijavljivanja kaznenog djela za koje je, prema optužnici, znao.

Tomislav Kutleša u javnim je napisima opisivan kao bivši policajac i osoba kojoj su povjeravani osjetljivi crkveni postupci. Zagrebačka nadbiskupija u kolovozu 2025. službeno je objavila da je razriješen službe župnika in solidum u Sesvetskim Selima te da se, na vlastiti zahtjev, vraća u Splitsko-makarsku nadbiskupiju.

Zašto je za istragu o jednom od najosjetljivijih slučajeva u hrvatskoj Crkvi izabran čovjek iz kruga koji je uživao povjerenje Dražena Kutleše i koji je član zajednice Omnia Deo? Ovo pitanje danas više nije moguće odvojiti od afere Omnia Deo, o kojoj smo na Autografu već pisali.

Ta je zajednica u međuvremenu postala simbol pitanja o nadzoru, odgovornosti, postupanju prema prijaviteljici i bliskosti pojedinih crkvenih struktura s njezinim vodstvom.

U ranijim tekstovima već smo upozoravali na obrazac zatvorenih krugova odlučivanja, odgađanja odgovornosti, diskreditaciji osobe koja prijavljuje nasilje i reakciji institucije tek kada šutnja postane preskupa.

Je li pripadnost Tomislava Kutleše zajednici Omnia Deo ključ za razumijevanje povjerenja koje mu je Dražen Kutleša iskazivao? Je li to povjerenje utjecalo i na kasnije blago ili zakašnjelo postupanje prema zajednici Omnia Deo? Ili je, naprotiv, Tomislav Kutleša izabran isključivo zbog stručnosti?

Bez dokaza bilo bi neodgovorno tvrditi da se nadbiskup Dražen Kutleša ”boji” onoga što Tomislav Kutleša zna. Ali posve je legitimno pitati postoji li među njima odnos uzajamne lojalnosti koji utječe na kadrovske, istražne i disciplinske odluke.

Javnost zaslužuje provjerljiv odgovor i na navode da je Tomislav Kutleša nakon razrješenja i povratka u Splitsko-makarsku nadbiskupiju upućen na studij u Rim. Je li to bila redovita akademska odluka, pastoralno rješenje ili elegantno udaljavanje iz Hrvatske nakon skandala sa zajednicom Omnia Deo?

Još je ozbiljnije pitanje njegove odgovornosti za način na koji je vodio povjerene crkvene postupke. Jesu li ispitivane osobe imale mogućnost pravne obrane, uvida u optužbe i ulaganja prigovora na njegov način rada? Jesu li razgovori vođeni bez pritisaka i unaprijed oblikovanih zaključaka? Tko je provjeravao njegove zapisnike, metode i završna izvješća? Je li ikada odgovarao za moguće propuste ili za štetu nastalu ako navodi protiv pojedinih svećenika nisu bili potvrđeni?

Jer postoje tvrdnje da je Tomislav Kutleša vodio postupke protiv svećenika u Splitu, da su civilne vlasti neke prijave odbacile, dok su crkvene posljedice za pojedine svećenike bile razorne: gubitak službe, dugotrajna izolacija, psihičko obolijevanje, pa i napuštanje svećeništva.

Koliko je postupaka Tomislav Kutleša proveo, kakvi su bili njihovi ishodi i je li osobama protiv kojih optužbe nisu dokazane vraćen dobar glas? Jesu li im vraćene službe? Je li im ponuđena ikakva pomoć zbog pretrpljene štete? Crkvena pravda ne smije biti ni štit za moćne ni tajni stroj za lomljenje nezaštićenih.

Dvije i pol godine istrage nisu razlog za samohvalu 

Zagrebačka nadbiskupija navodi da je prethodna istraga trajala od veljače 2023. do kolovoza 2025., nakon čega je Dikasterij naložio požeškom biskupu Ivici Martinoviću provođenje upravnoga kaznenog postupka. To se predstavlja kao dokaz da je sustav funkcionirao. Ali dvije i pol godine za prethodnu istragu u predmetu navodnog seksualnog zlostavljanja nisu podatak kojim bi se institucija trebala hvaliti bez dodatnog objašnjenja.

Što je trajalo trideset mjeseci? Koliko je osoba saslušano? Je li kašnjenje nastalo u Požegi, Splitu, Nuncijaturi ili Rimu?  Zašto upravni kazneni postupak, naložen u kolovozu 2025., još nema odluku? Je li zatražena odgovornost za eventualno zataškavanje, a ne samo za izvorno djelo?

Odgovor Nadbiskupije govori o ”stvorenim pretpostavkama za cjelovito rasvjetljivanje”. To je birokratski eufemizam. Pretpostavke nisu pravda. Otvoren spis nije zaštita žrtve. Nalog Dikasterija nije završena odgovornost. A činjenica da je postupak nakon godina stigao do nove faze ne briše pitanje zašto sustavu treba toliko dugo.

Posebno je poražavajuće što crkveni postupak godinama nije proizveo nikakve javno poznate mjere ni prema osumnjičenom svećeniku Ivici Žuljeviću ni prema osobama koje su u vrijeme navodnog zlostavljanja i kasnijeg prijavljivanja imale odgovorne službe.

Mons. Juraj Batelja bio je rektor Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati od 1998. do 2005., dakle u razdoblju na koje se odnose navodi bivšega sjemeništarca, dok je Antun Škvorčević bio ordinarij svećenika i osoba kojoj je slučaj, prema medijskim navodima, prijavljen najkasnije 2012.

Batelja danas tvrdi da o zlostavljanju nije imao nikakvih saznanja, ali nije poznato je li njegova moguća institucionalna odgovornost ikada formalno ispitana. Nije objavljeno ni da je protiv Škvorčevića pokrenuta istraga zbog mogućeg zataškavanja i propusta u postupanju, niti da su prema njemu ili Batelji određene ikakve kanonske mjere.

Najporaznije je što je Žuljević ostao bez župničke službe i stavljen pod kanonske mjere tek 29. srpnja 2026. nakon što su novinari HBK-u i Požeškoj biskupiji izričito postavili pitanje hoće li ga suspendirati, upozoravajući da kao župnik svakodnevno dolazi u kontakt s djecom i mladima.

A Dikasterij je još 2025. naložio požeškom biskupu Ivici Martinoviću provođenje upravnoga kaznenog postupka. Dakle ni biskup Martinović nije ovdje bez odgovornosti.

Ako je prethodna istraga trajala od veljače 2023. do kolovoza 2025., zašto mjere opreza nisu određene na njezinu početku, nego gotovo tri i pol godine poslije i tek nakon novinarskog pritiska?

Takvo postupanje ne pokazuje sustav koji preventivno štiti moguće žrtve, nego sustav koji se pokreće tek kada njegovo nečinjenje dospije u javnost.

Objavite kronologiju ili prestanite glumiti transparentnost 

Ovaj slučaj više se ne može zatvoriti priopćenjem koje na konkretna pitanja odgovara općim formulama. Potrebna je javna, provjerljiva kronologija:

1. datum kada su Dražen Kutleša i Giorgio Lingua prvi put primili informacije;

2. datum i sadržaj njihova prvog postupanja;

3. datum obavještavanja civilnih vlasti, ili jasno priznanje da ih nisu obavijestili;

4. datum prosljeđivanja predmeta Dikasteriju za nauk vjere;

5. ime tijela koje je imenovalo Tomislava Kutlešu, pravna osnova, dekret i kriteriji izbora;

6. objašnjenje što je istražitelj radio prije veljače 2023.;

7. mjere zaštite žrtve i mogućih drugih ugroženih osoba;

8. razlog zbog kojega je prethodna istraga trajala sve do kolovoza 2025.;

9. trenutačno stanje upravnoga kaznenog postupka;

10.odgovor na navode o zataškavanju, novčanoj isplati i financijskim nepravilnostima.

Nadbiskup Kutleša voli govoriti jezikom prava, odgovornosti i institucija. Utoliko je teže prihvatiti odgovor koji je pravno dekoriran, a sadržajno pothranjen.

Ako je postupao ispravno, ima najviše interesa objaviti jasnu kronologiju i dokumentirati svoje odluke. Ako je nuncij Lingua postupao pravodobno, Nuncijatura nema razloga skrivati datume. Ako je Tomislav Kutleša bio neovisan i stručan istražitelj, kriteriji njegova izbora mogu podnijeti svjetlo javnosti.

Dok se to ne dogodi, opravdanje Zagrebačke nadbiskupije ostaje klimavo i mršavo. Klimavo, jer ne podnosi težinu pitanja koja su mu postavljena. Mršavo, jer od cijele priče ostavlja samo kosti procedure, a uklanja ljude, odluke, datume i odgovornost.

U Crkvi se često govori da će nas istina osloboditi. Ali istina ne oslobađa kada se reducira na pažljivo dozirano priopćenje. Oslobađa tek kada se imenuju oni koji su znali, oni koji su odlučivali, oni koji su šutjeli i oni koji su bili dužni zaštititi slabijega.

Dakle, istina bez kalkulacije, odgovornost bez privilegija i pravda bez rodbinskih, staleških i interesnih mreža. Sve drugo je administrativna magla. A kroz tu maglu žrtve ponovno ostaju same.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kad pravda napokon uđe i u ''sakristiju''
    •  ''Kultura šutnje'' u Crkvi nije kultura, to je izdaja
    •  Zlostavljanje se prijavljuje, korupcija se proziva – a biskupi šute
    •  Odgovornost za seksualno zlostavljanje u Crkvi
    •  Jesu li odluke biskupa iznad Ustava Republike Hrvatske?
    •  Lefebvristi i njihovi saveznici protiv Koncila
    •  Evo zašto je Slavenka Drakulić bila tako blizu kršćanstvu
    •  Nevidljivi svećenici: problem psihološke patnje
    •  Uzinić protiv hereze identitetskog katoličanstva
    •  Papa Lav XIV. protiv digitalne civilizacije bez čovjeka

> Svi tekstovi ovog autora