Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet

Ne znamo kako ćemo u ponedjeljak 24. lipnja proći s Italijom ali znamo da u slučaju poraza od Azura naši dečki na čelu s Dalićem i Modrićem moraju pakirati kofere i vratiti se u domovinu. To bi bilo neželjeno buđenje iz jednog lijepog sna i prekid euronogometne groznice jedne nacije koja živi i umire uz svoje vatrene.

Privlačnost ove ersatzreligije i fanatična vjernost njezinih sljedbenika je nešto na čemu bi kako stari plemenski čarobnjaci tako i utemeljitelji novijih religija mogli samo pozavidjeti. Mnogi navijači riječima, pjesmama, žrtvama i ponašanjem javno i uvjerljivo ispovijedaju da je nogomet njihova glavna religija. Usudim se reći da ako pobijedimo Italiju čitava će nam se nacija naći u transu a igrači u posebnom preobraženom duhovnom stanju.

Zar treba podsjećati da je fan, globalni naziv za navijače, zapravo kratica od fanaticus, koji je nekada označavao religioznog zanesenjaka?

Sjećam se kako je nekadašnji izbornik Niko Kovač u svoje vrijeme tvrdio da se po vjeri igrača i prisutnosti svećenika na pripremama može prepoznati kako smo mi “ne samo katolička nacija, nego i katolička reprezentacija.”

Jeste li primijetili kako ovih dana naši navijači masovno hodočaste u njemačke gradove u kojima se mogu pokloniti Dalićevim dečkima i koliki među njima su pobožno oboružani slikama Gospe, Isusa, anđela i svetaca? Sve to uz niz drugih religioznih predmeta, čina i ponašanja igrača i navijača svjedoči o svojevrsnom (pseudo)religioznom fenomenu.

Nemam ništa protiv osobne vjere pojedinih igrača i trenera, pa ni javnog svjedočenja o tome. Nemam čak ništa protiv posjete vatrenih Vatikanu i Međugorju, ali sam vrlo kritičan prema špekulacijama i naivnim očekivanjima da će naša reprezentacija uz Gospin i Papin blagoslov lakše pobjeđivati.

Bog je po tim pitanjima neutralan, a za pobjede je potrebna nogometna strategija, inteligentna igra te vještina i požrtvovnost naših ponajboljih igrača.

Stoga mi je drago što je papa Bergoglio u poruci igračima posvijestio veliku odgovornost koju imaju jer njihovo poslanje nadilazi sport te su stoga pozvani biti pravi primjer, osobito mladima, njegujući duhovne i ljudske kvalitete.

Bilo mi je drago pročitati svjedočanstvo Marka Pašalića, nove zvijezde naše reprezentacije. Za Dalićevo svjedočenje važnosti vjere u njegovu životu i životu njegove obitelji svi znamo te se mu mi koji smo vjernici i iskreno radujemo.

Isto tako sam se radovao kada je naš sjajni vratar Stipe Pletikosa (sada u drugoj odgovornoj ulozi!) u svoje vrijeme govorio kako mu je supruga pomogla da pronađe put do Boga, te da oni svakodnevno zajedno mole. Osobno iskustvo vjere i javno svjedočenje o tome je unutar legitimnog pluralizma pravo svakog pojedinca.

Sjećate li se sjajnog Brazilca Kake, svojevremeno najboljeg igrača svijeta i njegove iskrene vjere i istinosti poruke toliko isticane “I belong to Jesus” (Ja pripadam Isusu)? Propovijedao sam u njegovoj matičnoj crkvi u Brazilu te mi je tom prigodom njegov osobni pastor potvrdio kako se radi o autentičnoj vjeri i potpunom predanju Bogu. O tome je uostalom svjedočio i Kakin moralni život, borba protiv gladi u svijetu i osobno žrtvovanje za potrebite.

Tamo gdje nema te i takve osobne vjere, forsiranje javne religioznosti završava u praznovjerju i prakticiranju neke vrste magije. Dodajmo da suvremena etnologija razlikuje crnu magiju koja želi zlo, od bijele magije čiji je cilj pozitivan.

Ponekad je vrlo teško razlikovati religiozno od magičnog, jer se isprepliću, a postoje miješani magijsko-religijski fenomeni kojima je krcato ponašanje nekih naših igrača i mnogobrojnih fanova.

Bijela magija svojim tajanstvenim utjecajima i uz pomoć nevidljivih sila želi pobjedu svom timu ili nadnaravnu vještinu svom igraču. U tome je važno korištenje predmeta (medaljona, slike, križa), koji imaju ulogu fetiša preko kojih navodno djeluje magična moć.

Naša sklonost miješanju domovinske religioznosti, kultnog hrvatstva i religijsko-magijskog ponašanja je višestruko problematično te mu stoga valja pristupiti (samo)kritički. Inače se izlažemo ruglu poput tvrdnje da je “Gospa obukla kockasti dres, a sv. Ante se išarao crvenom i bijelom bojom po obrazu jer čitava nebesa navijaju za Hrvatsku.”

Ne ide to tako jer bi se inače sutra i Gospa i sv. Ante uz čitava nebesa našli u velikoj nevolji kada igramo protiv “katoličke” Italije.  Stoga valja još jednom naglasiti da su u sportu sakralizacije štetnije od sekularizacije.

Osobne se vjere ne treba sramiti, ali je opasno zanositi se religijskim folklorom i nepročišćenom nacionalnom vjerom te kolektivistički svim igračima nametati obrasce religijskog ponašanja bez njihova osobnog obraćenja. I ovdje valja naglasiti da etičko uvijek mora biti iznad etničkog.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima
    •  Molitva: Neka nas kroz 2024. prate pax et bonum
    •  Mir Božji – Hristos se rodi!
    •  O Božiću treba razmišljati kao o središtu ljudske povijesti
    •  Volonteri su dragovoljni dobrohotnici

> Svi tekstovi ovog autora