Prošlo je 26 godina od rata, vrijeme je da se klekne

Političku moć u antičkoj Grčkoj nikada nisu davali onima koji su je htjeli nego onima koji su je nevoljko prihvaćali ili, pak, odbijali.

Znalo se da oni koji hoće vlast i moć, hoće je za sebe, imaju neke svoje interese. Politika je trebala biti iznad toga, njen interes je trebao biti viši od pojedinačnog ili posebnog interesa. To više je bilo opće, interes zajednice, interes svih njenih članova, i iznad toga interes države.

U državi se ostvarivalo jedinstvo interesa. Radi toga je bavljenje politikom bila žrtva, djelatnost na račun osobnih interesa, i zbog toga je politika bila najviša čast i najviša odgovornost.

Zato su stari Grci izgradili zadivljujuće demokratske sisteme koji su do danas ostali nedostižni ideali. Ako su ponekad nastale tiranije, to je bio samo znak da se odustajalo od temeljnih principa.

Danas nije moguće izgrađivati stare antičke sisteme demokracije jer su današnja društva kompleksnija, a države svoje interese ostvaruju ne samo unutar sebe nego i u sklopu globalnog sistema država. Ipak, uspješnije i razvijenije države su one koje su sačuvale principe stare demokracije, koje imaju ispravan poredak vrijednosti u politici.

Interes države je na prvom mjestu, to je ono više u politici, tek iza njega slijede posebni i pojedinačni interesi.

Niti jedan od ovih interesa ne smije se graditi na račun drugoga jer se poredak zna: ako je ugrožena država i ostali su interesi ugroženi, državna politika mora osigurati jedinstvo svih interesa. Država također ne smije biti protiv svojih građana i nehumana, ne smije biti u službi pojedinaca ili političkih elita.

Čak i koalicija HDZ-a koja je naoko jedinstvena, potpuno je podređena jednoj stranci i njenim interesima, stranke koje je čine progutane su i podjarmljene pojedinačnim interesima lidera stranke i njegovih ljudi

Politike u BiH su primjer politika koje su pomiješale interese, za koje je ono više izgubljeno ili čak nepoznato. To su stranačke politike koje su poremetile poredak vrijednosti koji vrijedi za sve demokracije: na prvo mjesto su stavljeni pojedinačni interesi, zatim posebni interesi u kojima opet prednjače stranački i, na kraju, ako što preostane, opći, građanski i državni interesi.

Naše političke stranke ništa ne interesira što je iznad pojedinačnih interesa njihovih lidera i ljudi oko njih, ili što je iznad njihovih stranačkih interesa. Čak kada ulaze u koalicije ili formiraju stranačke blokove, cilj im je prevariti partnere i u tim savezima opet proturiti na prvo mjesto njihove pragmatičke interese.

Na toj klimi nepovjerenja i prevara uglavnom propadaju koalicije i stranački blokovi, kratkog su vijeka, traju do trenutka formiranja vlasti. Čak ako i odu zajedno u vlast, u vlasti se svatko bori samo za svoje interese, često se sukobljavaju žešće nego spram oficijelnih političkih protivnika.

Posljednji primjer je Mostar i način na koji djeluju političke koalicije i blokovi u formiranju gradske vlasti. Politički blokovi koji su verbalno na istoj političkoj platformi, ne samo da su jedan protiv drugog nego su i unutar sebe nejedinstveni, suprotstavljaju se i nadmeću tko će veći zalogaj vlasti progutati.

Čak i koalicija HDZ-a koja je naoko jedinstvena, potpuno je podređena jednoj stranci i njenim interesima, stranke koje je čine progutane su i podjarmljene pojedinačnim interesima lidera stranke i njegovih ljudi.

Politika u BiH je izgubila ono Više političko, bolje reći odbacila ga. To Više je izmaknuto ispod nogu, poremećen je poredak vrijednosti koji svaku politiku održava i otvara joj vrata budućnosti.

Istina, u BiH je taj poredak nešto složeniji i višeslojniji nego u drugim društvima i državama jer su posljedice rata, neprijateljstava, mržnji, zločina i genocida još prisutne. Te posljedice su društvo po svim šavovima izdijelile, a državu oslabile.

Baš zbog toga poredak tih vrijednosti je važniji u BiH nego u drugim stabilnim društvima i državama. Taj poredak se treba temeljiti na onome na čemu se svaka država zasniva, a to je ono ljudsko.

Ljudsko je najopćenitije i u sebi sabire sva druga određenja čovjeka. Ljudsko obuhvaća građansko jer ljudi su samo kao građani jednaki i ravnopravni i kao takvi se priznaju.

Društvo se temelji na jednakosti i ravnopravnosti svojih građana. Građanstvo tek obuhvaća u sebi posebnosti – nacionalne, vjerske, spolne, kulturne, ideološke, ekonomske, one sa svoje strane obuhvaćaju pojedinačne interese.

Samo građanin može voditi računa o ovim posebnim i pojedinačnim interesima i usmjeravati ih onim višim, ljudskim. Politika mora o tome voditi računa i izgraditi državu koja čuva viši interes i istovremeno čuva pojedince i njihove posebne interese.

Ono Više u politici se ponekad ostvaruje i tako što se pojedinačni i posebni interesi privremeno suspendiraju, stavljaju u zagrade dok se ne izgradi čvrst temelj na koji će se postaviti.

Politika u BiH ne zna za to i ne želi znati. Ona je u cjelini na najviše mjesto stavila posebni nacionalni interes, da bi ustvari iza njega skrila pojedinačne interese stranačkih vrhuški.

Niti jedan od ovih interesa ne smije se graditi na račun drugoga jer se poredak zna: ako je ugrožena država i ostali su interesi ugroženi, državna politika mora osigurati jedinstvo svih interesa. Država također ne smije biti protiv svojih građana i nehumana, ne smije biti u službi pojedinaca ili političkih elita

Pošto je u be-ha društvu više nacionalnih interesa, ti interesi se sukobljavaju. Politike se zapliću u ovim sukobima i zapliću cijelo društvo, ne mogu iz toga izaći, kao što ljudi zavezanih očiju ne mogu izaći iz guste šume drugačije nego izudarani i izranjavani.

Ni u jednoj evropskoj državi nije toliko važno postaviti politiku na principe građanstva kao u BiH. To je jedini put izlaska iz suprotnosti i sukoba u kojima su svi izudarani.

Etnički, nacionalni, vjerski, ideološki ili sličan princip u politici se mora napustiti jer ti principi ranjavaju BiH u njenom šumskom tumaranju. Politička paradigma se mora promijeniti.

Pitanje je kako to izvesti?

Mora se prihvatiti činjenica da su sve aktuelne suprotnosti proizašle iz rata koji se vodio s ciljevima etničke podjele države. Radi tih ciljeva izvršeni su teški zločini. Zločini su učinjeni uime naroda iako su ih počinili pojedinci.

Da bi se skinula kolektivna krivica treba se suočiti s tim posljedicama i sa zločinima koji su počinjeni. Postoji uzor za to i ne treba ga izmišljati.

To je učinila Njemačka nakon nacističkih zločina u Drugom svjetskom ratu. Kada je Willy Brandt kleknuo u Poljskoj, pred spomenikom žrtvama nacizma, Njemačka se uzdigla.

To je bio put suočenja s nacizmom i svim njegovim zločinima. Zločini su se morali priznati, morao se tražiti oprost jer je to jedini put pomirenja i put u budućnost.

Njemački narod se na tome digao iznad svoje sramne prošlosti i nakon toga razvio najdemokratskiju, najrazvijeniju i najprosperitetniju državu u Evropi. Nijemci su znali što je za njih ono Više u politici.

To nije samo postiđenost, nije samo kajanje, to je moralna pobjeda zasnovana na pravičnosti. Ni Nijemci to nisu uradili preko noći, dugo je trajala priprema za to, trebalo je vrijeme da se shvati kako je moralni pad i gubitak vrijednosti najveći gubitak za jednu naciju.

Brandt je to učinio tek 1971. godine, 26 godina nakon rata. Šezdesetih godina, petnaest godina nakon rata, ni Nijemci nisu bili spremni na to.

Kada je državni odvjetnik Njemačke, Fritz Bauer, tražio 1960. godine da se Eichmannu sudi u Njemačkoj, nije dobio podršku od ostalih nivoa vlasti.

Američka CIA je kasnije objelodanila podatak da je njemačka obavještajna služba i njemačka Vlada znala gdje se krije Eichmann, ali to nije iskoristila za njegovo privođenje pravdi, niti je obavijestila Izrael.

Glavni državni tužilac Bauer je zahtijevao od njemačkog pravosuđa izručenje Eichmanna Njemačkoj i suđenje u Njemačkoj. On je htio suočiti njemačku naciju kroz to suđenje sa zločinima koji su u ime tog naroda počinjeni, ali nije dobio podršku.

Tadašnja njemačka Vlada nije željela to suočenje, nije bila spremna na to jer su još u Njemačkoj na raznim nivoima vlasti bili nacisti. Fritz Bauer je znao da do suočenja Nijemaca sa zločinima neće doći suđenjem u Izraelu jer je to bilo suđenje žrtve zločincu.

Pošto je u be-ha društvu više nacionalnih interesa, ti interesi se sukobljavaju. Politike se zapliću u ovim sukobima i zapliću cijelo društvo, ne mogu iz toga izaći, kao što ljudi zavezanih očiju ne mogu izaći iz guste šume drugačije nego izudarani i izranjavani

Jevrejima nije bilo potrebno još jedno suočenje sa zločinima koji su nad njima izvršeni, izjave svjedoka su bile samo nove traume. Nijemci su trebali suditi njihovom zločincu jer su zločini izvršeni u njihovo ime i trebali su se suočiti s tim.

To suočenje je realizirao tek Willy Brandt. Njemačka je 27. januara, dan kada je Crvena armija 1994. godine oslobodila Auschwitz, proglasila državnim praznikom sjećanja na žrtve nacizma.

Danas je Njemačka najistrajnija država u borbi protiv svakog oblika političkog ekstremizma, posebno neonacizma. Distanca spram nacizma je tako jasna i radikalna da nikome u svijetu više ne pada da današnju Njemačku promatra kroz nacističke zločine.

Ali njemačko pročišćenje je dugotrajno i istrajno, ono se provodi svakodnevno kroz odgojno-obrazovni sistem, kroz medije, kroz komemoracije, kroz političku propagandu, kroz državne praznike.

Njemačka je danas najotvorenija zemlja prema drugim narodima, religijama, kulturama i slično, i zbog toga ima tako veliki ugled u svijetu. Nijemci su znali i znaju što je ono Više u politici.

Dok do sličnog preokreta ne dođe u BiH, naša država, njeni građani i narodi nemaju perspektivu. Suočenje s prošlošću, sa zločinima koji su počinjeni je prvi korak u tome. Inače, sve dok postoji poistovjećenje sa zločincima i dok postoji obrana zločina, postoji i mogućnost njegovog ponavljanja.

Prošlo je 26 godina od rata. Vrijeme je da se klekne.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dok je padao Vukovar slavila se zločinačka ”Herceg-Bosna”!
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Sadašnjost i budućnost referendumske BiH
    •  Kako smo prije 30 godina izbjegli podjelu BiH
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Fašizam i antifašizam 80 godina poslije AVNOJ-a
    •  Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (2. dio)
    •  Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (1. dio)
    •  Prekrajanje povijesti u funkciji je bošnjačkoga nacionalizma
    •  Bez Oluje ne bi bilo Republike Srpske

> Svi tekstovi ovog autora