Prosvjedi u Srbiji: politički jiu-jitsu

Tragični događaji koji su se zbili prije otprilike mjesec i pol dana u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu i u općini Mladenovac bili su okidač za masovne prosvjede diljem Srbije.

Demonstracije nazvane ”Srbija protiv nasilja” su na početku krenule kao iskaz pijeteta i žalosti, a kasnije su se počele pretvarati u pokret kojim se žele potaknuti nužne društvene promjene.

Impresivne rijeke ljudi, kojima je dosta autokratske vlasti Aleksandra Vučića i njegovih pijuna, režimskih medija, raznih oblika nasilja, korupcije, nemara, nepotizma, nesposobnosti ministara i, općenito, trenutnog društvenog (ne)morala, slijevaju se po ulicama srpskih gradova. Na tim prosvjedima, između ostalih, sudjeluju i brojni srpski glumci, pjevači i druga lica iz javnog života.

Odgovor vlasti i režimskih medija nije bilo teško predvidjeti. Drvlje i kamenje, uvrede i laži sasute su s kanala režimskih medija, ali i iz skupštinskih klupa. Prosvjednici su tako postali alkoholičari, narkomani, nasilnici, kriminalci, rušitelji, mrzitelji svega srpskog, lešinari i hijene koji se hrane tragedijom i koriste ju za promociju svojih političkih ciljeva.

Vlast je odgovorila i ”najvećim kontraprotestom u povijesti Srbije” zbog kojeg su čak otkazivali učeničke ekskurzije jer nije bilo dovoljno autobusa da se prevezu svi ”simpatizeri” SNS-a i lika i djela Aleksandra Vučića. Osim toga, iznajmljivali su se i autobusi od kosovskih Albanaca. Očito posao ne poznaje političke sukobe.

Naravno, na ”kontraprotest” se moralo ići, mnogi zaposlenici državnih službi su dobili obavijest o polasku i sankcijama koje bi uslijedile ako se na njega ne ode.

Kasnije se retorika malo ublažila, lešinari i hijene su postajali ”nezadovoljni sugrađani koji se bore protiv nasilja”, a ”s njihovim stavovima se svatko normalan može složiti”. Čak su se čule i neke pomirujuće riječi, neki poziv na dijalog od strane predsjednika. Kada ni to nije privelo kraju prosvjede, priča se nastavila po starom.

Prosvjednici su rušitelji, mrzitelji, iza prosvjeda stoji Zapad, ustaše, NATO i tko će znati tko i što sve ne, ali je jedno sigurno: svi su se ujedinili da svrgnu Vučića koji se poistovjetio s državom samom. Onaj tko je njegov politički protivnik automatski je protivnik Srbije, a on nipošto neće dopustiti da se na ulicama mijenja vlast, pa makar ga, inače potpuno nenasilni prosvjednici, ubili.

Ovi nenasilni prosvjedi doista zorno prikazuju moć nenasilnih metoda političke borbe. Vlast, očito jako iznenađena ustrajnošću i disciplinom prosvjednika, ne nalazi adekvatne metode njihovog suzbijanja.

Trenutne metode vlasti u Srbiji se većinom svode na verbalnu agresiju, pokušaje opstrukcije prosvjeda na način da se na prosvjede ”ubaci” netko tko bi napravio neke probleme, najčešće nasilne prirode, kako bi se mogla osuditi cijela grupa ljudi koji prosvjeduju i na njih poslati snage reda, ali i kako bi ta grupa mogla izgubiti popularnost i kredibilitet. No ako prosvjednici ne padnu na te provokacije, one postaju potpuno beznačajne.

Za sukob s nenasilnim metodama političke borbe gotovo svaka vlast je više ili manje nespremna. Razlog leži u činjenici što je način borbe nenasilnim sredstvima zapravo asimetričan kada se uspoređuje s konvencionalnim sukobom u kojemu je nasilje primarna metoda za ostvarivanje političkih ciljeva.

Država kao, da se veberovski izrazimo, ustanova koja ima monopol na legitimno nasilje na određenom geografskom području, gotovo uvijek ima znatno veće šanse za izaći kao pobjednik iz nasilnog sukoba jer posjeduje sredstva i organe (policija, vojska) koji su prošli obuku za nasilno djelovanje, organiziraniji su, opremljeniji i iskusniji.

U takvom simetričnom, frontalnom, sukobu prosvjednici nemaju prevelike šanse jer su snage reda upravo tu najjače.

Ono čemu treba težiti kod ovakve vrste političke borbe je potpuno odsustvo nasilja kako se vladajućima ne bi dalo povoda za nasilje, a ako se vlast na njega i odluči, borbu treba nastaviti nenasilnim putem, za što je potrebna velika doza ustrajnosti, hrabrosti i vjere u ispravnost postavljenih ciljeva.

Takve metode nenasilnog sukoba se u literaturi nazivaju politički jiu-jitsu upravo zbog asimetrije kojom se pristupa borbi.

Kako se na nasilje odgovara nenasiljem, to potencijalno slabi učinkovitost nasilne metode, ali može imati i dalekosežnije posljedice jer vlast tako može izgubiti autoritet (rast građanskog neposluha i otpora), ljudske resurse (”prelazak” građana odanih vlasti na stranu prosvjednika), materijalne resurse, ali i snagu sankcija koje može nametnuti građanima.

To su samo neki od faktora koji su nužni za vladanje i, ako ih oni koji obnašaju vlast nemaju na raspolaganju, vlast bi mogla propasti. To znači da se nenasilnim sredstvima može direktno ili indirektno utjecati na same izvore vlasti.

Prosvjed je jedno od najčešćih sredstava u političkoj borbi u demokratskim, ali i u autokratskim državama. Njegova snaga drastično raste što je veća građanska solidarnost i kvaliteta vođa prosvjeda, a pogotovo ako se odabere put političkog jiu-jitsua, asimetrične borbe u kojoj se drastično smanjuju protivnikove prednosti.

Jasno je da put političkog nenasilja nije put kukavičluka i da je mogućnost poraza koristeći se metodama politika nenasilja velika, pogotovo kada je cijeli proces u svojoj početnoj fazi. Često je učinkovitost takvih metoda proporcionalna ustrajnosti strane koja odabire nenasilni put.

Zbog toga srpskim građanima treba poželjeti upravo ustrajnost u nenasilju i zdravim političkim ciljevima, a mi svi možemo nešto naučiti iz njihovog primjera jer demokratska država nikada nije završena. Ona je nešto što zahtijeva neprekidnu izgradnju i usavršavanje.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Predsjednički kandidat u ulozi komičara
    •  Lastovo: Plenkovićev je svijet ontološke lišenosti umnosti
    •  UN je organizacija koja ne može ispuniti svoju svrhu
    •  Izbor Bartulice pokazuje da su građani duboko u trnju
    •  Političari u berbi europskih trešanja
    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva

> Svi tekstovi ovog autora