Quo vadis, HP?

Često se pitam koji je vrag s ovim našim društvom, da ne kažem državom. Iako nas političari uvjeravaju da ”svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo”, meni se ta sintagma čini jednako neuvjerljivom kao i kad sam ju prvi put čula (dakle – u vrijeme Juge).

A danas ju – svakoga dana, u svakom pogledu – sve demantira!

To anarhično stanje u kojem je običan čovjek samo broj koji mora izvršavati svoje financijske obaveze, pritom roneći kroz blatnu i slijepljenu administraciju, najbolje se vidi na društvenim mrežama, gdje ljudi (još uvijek) imaju osjećaj da se smiju požaliti na probleme s kojima se susreću.

Evo, na primjer, javljaju se mnogi nezadovoljni uslugama Hrvatske pošte. Ni jedan se nije javio s nekim pozitivnim iskustvom! Zapravo, dovoljno je samo otvoriti bilo što na temu Hrvatske pošte, da vas zaspe lavina komentara, sve redom poraznih…

Osobno sam se u nekoliko navrata borila s vjetrenjačama dugog čekanja, neisporučenih pošiljaka kojima se ne može ući u trag, a najgora mi je bila ravnodušnost kojom su mi – umjesto pomoći – poštanski službenici savjetovali da se žalim, pa će mi u zakonskom roku odgovoriti…

Mene ne zanima niti da se žalim niti da mi oni odgovore – ja želim svoju pošiljku i to u očekivanom terminu!

Varijacije na tu temu su različite, iskustva brojna, ali sve bi se moglo svesti na isto: Hrvatska je pošta nepouzdana, iznimno spora i skupa.
I nije to nova pojava. Skuplji smo od ostalih zemalja u okruženju već dugo i ništa se ulaskom u Europsku uniju nije promijenilo. K tome je HP još i nepouzdan.

A što reći o sporosti, kad vam ni službenica na šalteru pošte ne zna reći kada će preporučena pošiljka iz Rijeke stići na adresu u Zagrebu.

Jednu knjigu, poslanu preporučenom poštom iz Zagreba u Rijeku, čekala sam dvanaest dana! Pismo deset dana. Jedno nikad nije stiglo. A za plaćenu dostavu dobila sam telefonsku informaciju iz sabirnog centra HP-a da je pošiljka stigla, ali ju ne mogu dostaviti na moju adresu jer imaju gužvu. Pa ako mi se žuri, poslat će ju u poštanski ured da ju sama podignem!

Kažem službenici da sam platila dostavu upravo zato da mi pošiljka stigne na kućnu adresu, a ne da ja idem po nju, ali ona kaže: Razumijem ja vas, ali ne mogu vam reći kad će vam biti dostava…

I što sad? Ništa. Popijete kapi za smirenje i čekate.

Iz godine u godinu, osjećate se sve bespomoćniji, na kraju prihvatite da je loša organizacija – normalno stanje stvari i budete potpuno šokirani kad vam iz Njemačke ili Engleske – za pet dana stigne pošiljka u Hrvatsku. I bude dostavljena na kućnu adresu, bez da vas zovu da ju dođete podignuti u poštu.

Zapravo, ti odlasci u poštu umjesto dostave pošiljaka na adresu, često se pokažu najgorim rješenjem. Jer, iako vam dispečer kaže kako pošiljku možete podignuti u najbližem poštanskom uredu, ako nasjednete na tu ponudu vrlo često ćete hodati od jedne do druge pošte u gradu, a da vam nitko neće moći reći gdje je vaša pošiljka.

I to sam iskustvo imala, ne osobno, ali sam u pošti nazočila tim slučajevima.

Što na kraju preostaje nama građanima Hrvatske, koji svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo?

Ako šaljete pošiljku – bez obzira na to radilo se o pismu ili manjem paketu – i ako vam je stalo da dođe na odredište (a zbog čega biste ju inače slali?) šalterska službenica u pošti savjetovat će vam da uplatite dostavu u roku od 24 sata ili najduže 48 sati, a to ćete i masno platiti. Zanimljivo je da sam u više navrata koristila ovu opciju – uvijek po različitoj cijeni, a radilo se o pismima iste težine i uz isto vrijeme dostave.

Iskreno, ne znam kakav zaključak izvesti, osim da se pomirim s činjenicom da tako funkcionira Hrvatska pošta.

A radi se tek o bezazlenom, običnom slanju pošiljke, kakvih bezbroj svakoga dana putuje svijetom… I stižu na odredišta bez kerefeka dostave – sljedećeg dana. Ali ne u Hrvatskoj.

Koji su razlozi ovakva nereda? – pitaju se korisnici Hrvatske pošte, koji često ne mogu birati način kako će do njih doći pošiljke.

Recimo, većina stanovnika Lijepe Naše prima račune za struju, plin, televizijsku pristojbu i razne druge usluge i obaveze – putem Hrvatske pošte. S obzirom na ”nestašicu” listonoša, a sve se manje ljudi želi baviti tim napornim a loše plaćenim poslom, pošta ne samo da se više ne raznosi svakoga dana, već u nekim dijelovima gradova, a posebice u manjim mjestima – nisu vidjeli poštara mjesecima!

Na društvenim mrežama možete dnevno čitati što sve ljudi poduzimaju kako bi ušli u trag svojim računima. A koji se po šest i više mjeseci gomilaju u nekom dispečerskom centru i nema šanse da dođu do adresata.

Mlađi ljudi oslonit će se – barem što se računa tiče – na aplikacije i dostavu računa internetom, ali to – na primjer – HEP ne prihvaća kao mogućnost. Pa ste osuđeni njihove račune čekati dok ne stignu poštom.

Što preostaje ljudima koji nisu internetski povezani, koji nemaju mail adrese i koji se ne snalaze u eventualnim elektronskim mogućnostima?

Izgleda da to naše napredno društvo u brzorastućem uzgonu – uopće ne zanima.

Deseci tisuća umirovljenika nisu elektronski pismeni, a niti koriste pametne telefone. Njima su opcije aplikacija i mail komunikacije – nedostupne.

A baš ti građani najurednije podmiruju svoje obaveze, jer se boje da će – ako ne plate jedan račun – sljedećeg mjeseca morati platiti dva, a već sad jedva spajaju kraj s krajem… Sve tako odgovorni i bez novaca, iako su čitav život radili, oni tu crkavicu koju dobiju jednom mjesečno – pažljivo razdijele na obaveze i nužne troškove. Najprije plate račune, a za hranu – ako ostane.

Možete li zamisliti stres kad takvim ljudima kasne računi? Upravo zato ćete u poštama, bankama, svakodnevno na šalterima HEP-a – vidjeti duge redove umirovljenika koji – u strahu od dugova i ovrhe – hrle podmiriti svoje obaveze ili ući u trag računima koje im Hrvatska pošta nije isporučila.

A svaki kontakt s HEP-om je – ulazak u začarani krug! Ako bilo što morate promijeniti u načinu obračuna ili ispostave računa, čeka vas mukotrpno ispunjavanje različitih formulara na šalterima HEP-a, koje će službenice onda poslati na daljnju obradu i rješavanje – u HERA-u.

Tajanstvena riječ (HERA) zapravo je kratica za Hrvatsku energetsku regulatornu agenciju, koja – kako joj ime kazuje – regulira sve energetske djelatnosti u Hrvata. Osnivač HERA-e je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Vlada Republike Hrvatske. HERA za svoj rad odgovara Hrvatskom saboru.

I kako će jedan običan građanin Hrvatske, umjesto plaćanja računa koji mu ne stižu poštom, ostvariti mogućnost da sam očita brojilo i plati što je potrošio?

Tako što će na šalterima HEP-a ispuniti formulare, a onda čekati da se HERA oglasi… Administracija ima svoje rokove, ništa tu nije jednostavno, pa čak i ako ste internetski pismeni i imate mail adresu.
Jer, čemu onda postoje šalteri?

Doći ćete ponovo, čekati red (vrlo često i na ulici) kako biste saznali da odgovor na vaš zahtjev – još nije stigao. Pa ćete doći ponovo…

A ovih dana čitam kako Ministarstvo financija najavljuje Zakon o registru kućanstava i to praktički već za šest mjeseci! Što je apsolutno moguće, jer se kod nas zakoni donose brzo i lako. Uvijek ih se može dorađivati i ispravljati. Važno je da prođu proceduru. A kako će se realizirati – manje je važno.

A to je za nas građane, barem se nadam – sretna okolnost. Budući da znamo koliko smo brzi i spretni u obradi podataka, kako će i kad – na jednom mjestu – biti objedinjeni svi podaci o obitelji, članovima kućanstava, primicima, imovini svih građana Hrvatske?

I što će ti podaci, objedinjeni na jednom mjestu, otkriti? Osim što će sama pojava nekog registra (Veliki brat te gleda!) utjerati strah u kosti najsiromašnijem stanovništvu, koje se boji da će – ako zakasni platiti jedan račun za struju – izgubiti sve i ostati na ulici, famozni Registar će zaobići sve one koji su svoju imovinu odavno dobro rasporedili među članovima uže i šire obitelji.

Zato i nisu u stanju ispuniti običnu imovinsku karticu!

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Rijeka ne prepoznaje svoje potencijale
    •  Zaborav je oružje diktature, a neznanje opasno po narod
    •  Zabranite Jugoslaviju
    •  Otvorenje Olimpijade – između ushita i uvrede
    •  Zlostavljanje kao kazališna tema i naša zbilja
    •  Ujedinilo nas je sjećanje na Valtera Dešpalja i Cellomaniju
    •  Ne ljutite se na kazalište
    •  Dubravka Vrgoč: Želim teatar u gradu i grad u teatru
    •  Rockeri i filharmoničari na dočeku Nove. U čemu je problem?
    •  Propuštena šansa da se Rijeka i Trst ujednačeno razvijaju

> Svi tekstovi ovog autora