Reforma obrazovanja je priča o tome koliko volimo svoju djecu

Kako nije skužio? Kako ne vidi da ne razgovaraju ozbiljno, nego glume i izvode samo da bi mu na kraju rekli da je on kriv i da se reforma neće provesti jer je on taj koji ne razumije, ne razgovara, ne mijenja stavove…

U ponedjeljak navečer je Boris Jokić, voditelj ekspertne radne skupine za provedbu cjelovite kurikularne reforme, znanstvenik s Instituta za društvena istraživanja, čovjek koji je uspio nagovoriti učitelje i profesore po školama da izdvoje svoje slobodno vrijeme i pozabave se najvažnijom reformom, jedinom koju je Europa prepoznala kao ozbiljan rad u ovoj zemlji, izrekao divno naivnu rečenicu: Nadam se da će se reforma nastaviti!

Jokić je izgovorio tu rečenicu tijekom televizijske emisije kao odgovor na pitanje hoće li stvarno njegova radna skupina odustati od svega ako im se nametne proširenje s novih deset članova. Novih deset članova radne skupine koja već šesnaest mjeseci priprema reforme nameće Gordana Rusak, zastupnica HSLS-a, predsjednica saborskog Odbora za odgoj i obrazovanje.

Svi su se članovi radne skupine javili na javni poziv, dali prijedlog promjena, napisali motivacijsko pismo, priložili svoj CV, napisali motivacijsko pismo, kod nas je sve transparentno – rekao je Jokić zastupnici Rusak, objašnjavajući joj najpristojnije na svijetu da nije u redu, zbog svih 35.000 učitelja i profesora, zbog sve djece koju ova zemlja ima i neće imati za pet, deset ili petnaest godina, u takvu ekipu ubacivati deset podobnih karijerista koji bi drugima određivali što će ući u reformu i kako će na kraju sve izgledati

Gordana Rusak je ona osoba koju će hrvatski školarci zapamtiti. To je neizbježno. Mi je možemo pamtiti kao osobu koja je za svoju stranačku odanost otvoreno zahtijevala zaposlenje s definiranom plaćom od deset tisuća kuna za osobu svog povjerenja, oni s boljim pamćenjem će se sjetiti kako se nije libila pojaviti u koincidentnoj situaciji da je članu svoje obitelji bila u tijelu koje ocjenjuje školski uspjeh te time sudjelovala u ostvarenju značajne prednosti pri upisu u srednju školu, ali će je djeca koja će ostati bez kvalitetnog obrazovanja pamtiti kao jednu od zaslužnijih koji su upropastili reformu. Nju i Ladislava Ilčića, zastupnika Hrasta.

Postoji efektna rečenica jednostavne psihologije iz filma “Frantic” Romana Polanskog, gdje Ford govori policajcu: Govoreći o mojoj ženi, mislite na svoju, a Ilčić čini upravo to, optužujući Jokića da nije spreman na dijalog i promjenu stavova.

”On rado sluša mišljenje drugih, ali samo ako im je nadređen. Potpuno je nesposoban surađivati s drugima ravnopravno. To je ključni problem”, optužio je Ilčić šefa ekspertne skupine Jokića jer on ne pristaje da se odlukom saborskog Odbora, koji vodi Gordana Rusak, ekspertna skupina dopuni s deset novih članova.

Zato što Jokić ne pristaje na ubačene članove o kojima nitko nema pojma, Ilčić ga proziva kao osobu koja ne želi surađivati. Da, možda ne želi na način u kojem nisu bitne kvalitete, kriteriji i transparentnost, gdje je dovoljno raditi stranačke i druge dogovore na štetu javnosti. E, to je ona komunikacija koju Ilčić i zastupnica Rusak ne smatraju bitnom.

Postoje ljudi koji će biti zapamćeni kao oni koji nas vode u zaostalost. I oni drugi, koji sada mogu izgubiti

Svi su se članovi radne skupine javili na javni poziv, dali prijedlog promjena, napisali motivacijsko pismo, priložili svoj CV, napisali motivacijsko pismo, kod nas je sve transparentno – rekao je Jokić zastupnici Rusak, objašnjavajući joj najpristojnije na svijetu da nije u redu, zbog svih 35.000 učitelja i profesora, zbog sve djece koju ova zemlja ima i neće imati za pet, deset ili petnaest godina, u takvu ekipu ubacivati deset podobnih karijerista koji bi drugima određivali što će ući u reformu i kako će na kraju sve izgledati.

Uzalud Jokić objašnjavao zastupnici da je njegova skupina osmislila proces rasprave, da je njihov cilj pratiti i upravljati procesom dorade, ali pritom ne i dorađivati, da su osmislili proces stručnog pa javnog savjetovanja i da sudjeluju u izradi dokumentacije za financiranje kurikuluma iz europskog socijalnog fonda, kad je nasuprot njemu sjedila osoba koja se ponašala kao one koje su uvjerene da sve znaju, da su bogomdane, i u svemu naj, iako ih nikada nitko nije pozvao da pomažu ili savjetuju.

Uzalud. Bilo je to javno suđenje.

Sve što je Jokić rekao na drugoj je strani stola prihvaćeno kao argument više zašto reformu ne treba podržati.

Reforma bi ponudila djeci onaj sustav obrazovanja koji bi razvijao njihovu sposobnost razmišljanja i zaključivanja, dao bi im putokaz prema kritičkom stavu

Reforma bi ponudila djeci onaj sustav obrazovanja koji bi razvijao njihovu sposobnost razmišljanja i zaključivanja, dao bi im putokaz prema kritičkom stavu, omogućio bi im da tijekom obrazovanja izaberu makar jedan sat više, da zamijene sat biologije za sat filozofije.

A to je istakla zastupnica Rusak kao pogrešku reforme.

Ona već zna, ako se pojave ljudi koji slobodno razmišljaju, nju i Ladislava Ilčića, Željku Markić i Darija Kordića neka će nova Hrvatska pamtiti kao osobe koje su nas htjele vratiti u zaostalost. A Jokića kao čovjeka koji je vjerovao samo u njih, djecu.

Ministar još je imao trenutak kada je mogao donijeti ispravnu odluku.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

    •  Kako pobijediti Zokija u drugom krugu
    •  Kako je Marko Skejo napravio budalu od MORH-a i Hrvatske
    •  Hrvatska, ona dobra zemlja koja puca na ljude
    •  Teško je biti HDZ-ovac s takvom kandidatkinjom za predsjednicu
    •  Kako je Hrvatska uspjela izgraditi sustav koji štiti samo sebe
    •  Ona je plakala u jastuk
    •  Kako Miroslav Škoro voli Hrvatsku srcem i čekićem
    •  Kakav predsjednik treba Hrvatima
    •  Istina koja nikome nije po volji
    •  Gdje je bio Bog onog svibnja tisuću devetsto četrdeset i neke

> Svi tekstovi ovog autora