RH danas: opća relativnost i oštri dualizam – anything goes

“Ako je mačka u kutiji i ako nema načina da kažete u kojem je stanju, morate je tretirati kao da je u svim mogućim stanjima – da je i živa i mrtva – u isto vrijeme. Ako pokušate predvidjeti i pretpostavite da znate stanje mačke, (vjerojatno) ćete pogriješiti. Ako, s druge strane, pretpostavite da je u kombinaciji svih mogućih stanja u kojima može biti, bit ćete u pravu.” (Eric Martell, profesor fizike i astronomije na Sveučilištu Millikin objašnjavajući ”Schrodingerov” paradoks).

Za krajnju desnicu u Hrvatskoj, Milorad Pupovac je Schrodingerov mačak. U isto vrijeme, on je etno-biznismen koji tiho prosperira na račun svojih brojnih i nezasluženih privilegija, ali i otvoreni politički provokator i državni saboter, koji glasno i besramno pokušava nametnuti kontrolu nad dominantnim narativom.

On (i oni bliski njemu) je i ovo i ono, i tamo i onamo – i živ i mrtav. Mjesto da skrivećki broji novce i uživa privilegije, Mačak nudi izložbu u samom centru Zagreba; nikog drugog nego SANU princa Dejana Medakovića – našeg bivšeg sugrađana i memorandumaša. Nije ni čudno da je javnost zbunjena.

Schrodingerov misaoni eksperiment je trenutačno vrlo plodna alegorija za još mnoštvo pojava u društvu. Uzmimo za primjer status Antifašizma kao temelja hrvatske demokracije.

Sama riječ (antifašizam) i je i nije prisutna u Ustavu RH. Nedavno se vodila rasprava u Skupštini glavnoga grada (a koje se ni Monty Pythoni postidjeli ne bi) upravo oko sličnih stvari: je li pozdrav ZDS sporan ili možda ipak nije? je li ustavni antifašizam eksplicitan, implicitan ili uopće nije relevantan?

U žaru duge diskusije netko je čak prizvao duh Užičke Republike, koja i jest i nije umjesna metafora za sve ono što se događa u gradu.

Niz se nastavlja… skupina, u crno obučenih polu-maskiranih ljudi, može biti slika nepravdom ogorčenih građana-prosvjednika ili (istovremeno) plaćenih nasilnika inspiriranih grupom iz filma Paklena Naranča; slučajno zalutalih u hladnu i maglovitu noć kristala. Vjerujem da svatko od nas ima svoje objašnjenje.

Što nam sve ovo govori? Pa upravo to – mi trenutačno živimo u svijetu ”kvantne politike”. Zadnji pravac u fizici više i nije tako nov, postoji već više od sto godina. Razlog zbog čega se čini novim je to – što ništa radikalnije i revolucionarnije (bar na tom znanstvenom polju) još nije otkriveno!

Karakterizira ga opća relativnost, oštri dualizam, nedostatak bilo kakvog determinizma i utjecaj subjektivnosti promatrača.

Zvuči kao vrlo precizan opis stanja u društvu, zar ne? A kome baš takvo stanje stvari najviše odgovara? Lovcima u mutnom, nekvalificiranim opsjenarima, slatkorječivim sofistima, narcisoidnim neznalicama i lažnim stručnjacima svih vokacija.

Konzumerski kaos kasnog kapitalizma nas sprječava da im stanemo svima na kraj i pažljivo ali odlučno odvojimo ”žito od kukolja”. Jer parola našeg doba je – anything goes.

Najpogodnije tlo za propagaciju ”kvantne” politike je muza Clio – naša zajednička povijest. Istovremeno (po pričanju nekih) spa wellness, obrtnička škola i centar za politički preodgoj zabludjelih i zavedenih – logor Jasenovac je postao laka meta za testiranje Schrodingerova paradoksa.

Broj svih nastradalih (koji divlje varira zavisno o agendi procjenitelja) ipak ima svoj službeni i neutralni mainstream i  jasno nam govori o nekih sto tisuća žrtava. Jasno je da ovo neće biti u stanju prihvatiti svi oni koji vjeruju da takva cifra neupitno sa sobom nosi preveliku ”dozu” kontrole (povijesnog) narativa.

Za nacionalne ideologe svih strana, ta doza je (izgleda da vjeruju) smrtonosna. Ono što je zbunjujuće u svemu ovome je to što i samoj stranci na vlasti odgovara isto ”kvantno stanje”: neizvjesnosti, nedorečenosti i neartikuliranosti.

Jedno je sigurno – kvantne politike vode u društveni autizam. Bilo koja zajednica, saturirana bujicama teško provjerljivih, a još manje probavljivih informacija; uz to vođena emotivnim impulsima i logikom manipulacije… zapast će u stanje moralne entropije iz koje će teško biti naći izlaz.

Jesu li oni koji imaju odgovornost vladanja svjesni ovog rizika ili nisu, to je teško znati. Obično bude prekasno kad simptom preraste u aksiom jer onda popravka više nema. Možda im zato i odgovara tavoriti u kvantnom svijetu – u zoni koju je izuzetno zahtjevno detektirati, komplicirano predvidjeti, a gotovo nemoguće objasniti.

Takvo područje ih donekle oslobađa tereta, jer u njemu ništa nije do kraja definirano niti proskribirano.

Za razliku od tog, odgovorno osviještena osoba pronalazi izlaz iz kvantifikacije kroz transparentnost i samokritiku. Ranije spomenuti Mačak iz SNV-a, morao je zauzeti takav stav i u svezi s izložbom koja hrani desnu paranoju.

Prešućivanje ili potiskivanje potencijalnog problema stvarat će kvantni ambijent iz kojega se s naknadom pameću vrlo teško izvući. Ovo ne znači da srpska zajednica uvijek mora biti ta koja jedina u Hrvatskoj ”hoda po jajima”, dok drugi ”slonuju” u porculanskim radnjama.

Međutim, svi znamo da mirotvorstvo podrazumijeva i određenu žrtvu i čojstvo – ako ste u sumnji oko ove sugestije, savjetujem konzultaciju Propovijedi na Gori. U eshatološkom imaginariju zadnji će jednom biti prvi, a ”tko je je najmanji među vama svima, taj je velik!” (Luka 9, 46-50).

Bog je tvorac i kvantnog svijeta, ali nisam siguran tko bi mogao biti originalnim autorom kvantnih politika – mada imam svojeg kandidata.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Diana Budisavljević nije kalkulirala već je suosjećala
    •  Traži se urgentno izmirenje religije i znanosti
    •  Biti bez Nade znači prestanak života
    •  Ekumenizmom protiv zlu ideje nacionalizma
    •  Kršćanski put je put čekanja i kreativnih traganja
    •  Mladost prepunu životne strasti, ali bez pečata osobnosti
    •  Mir među nacijama, mir među religijama
    •  Ka generalnoj koruptivnosti najprije vodi ljudsko neznanje
    •  Iskoristimo teško stečeno znanje za jedinstvo i pomirenje
    •  Treba nam izlazak iz logike straha za samoodržanje

> Svi tekstovi ovog autora