novinarstvo s potpisom
Pojam salonske ljevice već je poprilično poznat široj javnosti, već i ptice na grani znaju da se salonskoj ljevici spočitava puko teoretiziranje nauštrb djelovanja u području stvarnih problema koje ljudi, napose radnici i radnice, svakodnevno žive. Kažu da se salonska ljevica bavi sama sobom.
S druge strane spektra, o salonskoj se desnici gotovo uopće ne priča. To i nije za čuđenje; salonska desnica niti djeluje u području stvarnih problema koje ljudi žive niti je kadra teoretizirati osim ako se ne radi o teorijama zavjere. Salonska se desnica uostalom bavi drugima, konkretno onima koji djeluju ili pokušavaju djelovati u području stvarnih problema.
Salonski su desničari u zadnje vrijeme pokazali posebnu osjetljivost na feministkinje i eko aktiviste. Nakon što argumente salonske desnice raskrinkate kao manipulacije i dezinformacije, oni će raspravu o nasilju protiv žena ili o klimatskim promjenama svesti na prozivanje feministkinja i eko aktivista fašistima i požaliti se kako ”nazifeministkinje” i ”ekofašisti” ne dopuštaju pluralizam mišljenja i kako bi neistomišljenike slali na Goli otok.
Jer povijest nam je valjda pokazala da su ni više ni manje feministički i ekološki pokreti pokazivali totalitarne tendencije i ljude zatvarali, mučili i ubijali zato što su na ovaj ili onaj način bili nepodobni. Kako da ne.
Takve mentalne akrobacije i logičke kontradiktornosti upravo su glavna odrednica salonske desnice koja se manifestira kroz nekoliko mehanizama koji služe za micanje fokusa sa same teme.
Pa haj’mo redom, ako reda u ovom logičkom neredu uopće ima i ako je moguće napraviti reda među mehanizmima koji se međusobno isprepliću.
Whataboutism je logička zabluda u kojoj se protivnik diskreditira tako da se optužuje za licemjerje, a da se direktno ne opovrgne argument protivnika.
Primjerice, ako potaknuti recentnim slučajem silovanja koje je zgrozilo širu javnost progovorite o seksualnom nasilju nad ženama i pokušate se izboriti za sustavne promjene koje bi osigurale pomoć i podršku svim žrtvama seksualnog nasilja, salonska desnica će vas pokušati diskreditirati tako što će proizvoljno zaključiti da se licemjerno ne binete za žrtve ratnog silovanja u Domovinskom ratu.
Ako progovorite o nasilju u obitelji i naglasite prostu činjenicu kako takvo nasilje nesrazmjerno pogađa žene, salonska desnica će vas prozvati da ste licemjerni jer tvrdite kako muškarci ne mogu biti žrtve obiteljskog nasilja.
Ako progovarate o klimatskoj krizi, a ne živite maltene u pećini bez struje, salonska desnica će vas prozvati za licemjerje uživanja blagodati civilizacije.
Prozivanje za licemjerje koje karakterizira whataboutism isprepliće se s omiljenim mehanizmom prosječnog salonskog desničara, dobrim starim ad hominem napadom. Naime, u nedostatku činjenica i valjanih argumenata salonski desničari pokazat će vam kako su oni veliki neovisni mislioci napadima na neistomišljenika osobno.
Osim što ste po defaultu licemjerna osoba, ne dao vam Bog da se u Lijepoj našoj usudite ići kontra dominantnog mišljenja ako niste Hrvat katolik, jer to će vas automatski diskreditirati, pa makar ono što govorili bile nepobitne i egzaktno dokazane činjenice.
Ako je salonska desnica išta kadra detaljno istražiti, onda su to krvna zrnca neistomišljenika. Ukoliko vam ne uspiju u obiteljskom stablu naći diskreditirajući materijal, onda će zazivati lustraciju i prozvati vas YUgoslavenom, pa makar vi bili rođeni ’91.
Ako ste javna osoba, primjerice glumica koja je odlučila progovoriti o nekom važnom društvenom problemu kao što je nasilje, vi ste za salonsog desničara osoba upitnog morala koja to radi za svoju samopromociju i neki nikad definirani politički interes.
Ako ste osoba kojoj znanstvenici otvoreno daju podršku i nazivaju nove vrste po vama zbog vašeg doprinosa osvještavanju šire javnosti o klimatsoj krizi, salonski desničari koncentrirat će se na vaše godine.
I dok će bilo koji negativni komentar na račun svojih starijih kolega nazvati ageismom, djevojčicu će bez pardona napasti samo zato što smatraju da je premlada da javno govori o znanstvenim činjenicama.
Ad hominem napadi teško mogu proći bez insinuacija na izvore vašeg financiranja. U tom je kontekstu salonska desnica kontradikciju digla do razine umjetnosti. Pazite sad, ako ste bilo tko tko salonskoj desnici ne odgovara, vi ste u isto vrijeme sisač državnog proračuna i strani plaćenik.
Ne možete vi biti pošteni koliko vam salonski desničari mogu pripisati nepoštene namjere i ciljeve. Jer salonski desničar ne može pojmiti da netko nešto radi volonterski, iz uvjerenja, a kamoli da onda
to ne radi za pare ili neki uhljebnički interes.
U isto vrijeme bit ćete optuženi da ste strani plaćenici. Ako se zalažete za neki od ciljeva koji žuljaju salonske desničare, niste napravili ništa dok niste prozvani kao Sorosevi plaćenici. Čak i ako ne znate tko je Soros.
Nije Soros jedini koji ima interese u RH; možda vas plaćaju Ameri, masoni, Srbi. Naravno, kao sisač državnog proračuna i strani plaćenik u isto vrijeme imate i neku skrivenu političku agendu za koju će vas bez zadrške prozvati, iako je nikada neće definirati.
Ako primjerice uspijete natjerati ljude da prosvjeduju i prozivajući institucije napravite dovoljno jak pritisak, te vas zbog toga primi i premijer kao osoba odgovorna za sustavne promjene koje tražite, budite spremni da će vas salonski desničari etiketirati kao igračicu tog istog premijera kojeg prozivate. Oni hrabriji, bez straha od tužbe za klevetu, najavit će vašu predsjedničku kandidaturu ponosni što su javnosti raskrinkali vaše, realno nepostojeće, političke aspiracije.
E, ovdje dolazimo do sljedećeg mehanizma u kojem se snažno isprepliću i do kulminacije dolaze prethodno navedeni mehanizmi.
Kako salonski desničar ne može pojmiti zalaganje za neki cilj bez neke tajne agende, ne preostaje mu drugo nego manjak argumenata prikriti logičkim akrobacijama u obliku teorija zavjere.
Ako se ograničimo na hrvatske (ne)prilike, sve se svodi na to da igrate za ekipu u Beogradu i zapravo ste izdajica koja bi vlastitu zemlju, u cilju ostvarenja velikosrpske agende, prodala za Judine škude.
Ako nadiđemo granice Lijepe naše, salonska desnica suočit će nas s globalnošću vlastitog pokreta iako će se u našem javnom prostoru kleti u demonsko podrijetlo globalizma. Argumente, naime, prepisuju od ultrakonzervativnih struja u SAD-u.
Sjetimo se Istanbulske konvencije. Rod! Taj navodno strašan konstrukt feministkinja i gej lobija kojim se, kako tvrde, želi uništiti jasna distinkcija plavih dječaka i roza djevojčica i tako uništiti temelje ljudske prirode, braka, obitelji, tradicije, pa i domovine.
U zabrinjavajućoj nemogućnosti da razdijele spol od roda salonski desničari, po uzoru na svoje američke fundamentalističke i antifeminističke kolege, pokušali su uvjeriti širu javnost da postoji neka sotonska feminističko-gej agenda uništenja čovjeka. Razvidno je da feministkinje i pederi nisu ljudi, a jesu li možda gušteri, ostavit ćemo procjeni Davida Ickea.
Svjedočimo i raspravama o globalnom zatopljenju i klimatskoj krizi, pa iako postoji znanstveni konsezus o uzroku i prijetnjama klimatske krize, salonski desničari opušteno će odmahnuti rukom kao da imaju rezervni planet koji će naseliti nakon što ovaj uništimo.
Cijela ta priča za njih je glupost, a jedini stvarni problem u toj priči su navodno ”ekofašisti” koji su ništa drugo do plaćenici zelenog biznisa i rastuće zelene industrije.
Op, eto nas i na eklatantnom primjeru zamjene teza, neizostavnom mehanizmu koji za potpuni uspjeh valja kombinirati s teorijom zavjere.
Salonski desničari pravit će se da nijekanje klimatskih promjena koje plaća fosilna industrija nije već debelo raskrinkana priča i uvjeravati širu javnost u teoriju zavjere i opasnu agendu strašnog zelenog eko biznisa.
Naravno, kao i uvijek za salonske desničare, u pitanju je profit. Dakle, nije problem fosilna industrija koja već 20 godina zataškava znanstvenu činjenicu utjecaja paljenja fosilnih goriva na klimatske promjene, problem je zločesta zelena eko industrija koja želi zamijeniti fosilnu industriju. Jer u glavi salonskog desničara sasvim je logično da gore od biznisa koji uništava planet može biti samo biznis koji je ne uništava ili barem uništava manje.
Logičke zablude i mentalna gimnastika salonske desnice predstavljale bi dobar izvor zabave kada bi uvijek i bile prepoznate kao ono što jesu.
Ipak, valja biti na oprezu jer su se u Lijepoj našoj ovakve misaone vratolomije pokazale opasnima. Ne samo po pitanju borbe protiv nasilja, borbe za klimatsku pravdu koje sam navela kao plastične primjere; tu su i pitanja prava seksualnih manjina, nacionalnih manjina, izbjeglica i osoba migrantskog podrijetla.
Svih oni drugih i drugačijih.
A zašto salonska desnica radi to što radi?
Bili toga svjesni ili ne, prominentni predstavnici salonske desnice kao prijetnju postavljaju drugog i drugačijeg i tako pridonose dizanju moralne panike koja omogućava lakšu manipulaciju emocijama i održavanje statusa quo struktura i hijerarhija moći u društvu.
Jer dok su nam glavni državni neprijatelji feministkinje, LGBTIQ osobe, ”ekofašisti”, izbjeglice, Srbi, Romi i sva ostala svita s margine, manje ćemo se zamarati gospodom koja na pozicijama moći sustavno uništava ovu Jadnu našu već 30 godina.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.