autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

SDP-ov put do političkog uspjeha (7)

AUTOR: Bojan Glavašević / 19.01.2017.

Bojan Glavašević

Na samome kraju dolazimo do onog elementa koji je izazvao nastanak ovog eseja. Nedavno sam u novinama čitao o ideji promjene imena SDP-a i izbacivanju riječi ”partija“ iz njezina imena zbog prevelike asocijacije na Komunističku partiju.

Sasvim sam siguran da je ta asocijacija nanijela SDP-u izvjesnu količinu političke štete, dodatno ”medicinski potpomognuta” konstantnim potpaljivanjem od strane političkih oponenata.

Sasvim je sigurno da nekima, možda čak i mnogima, smeta riječ ”partija“ u imenu SDP-a, ali potpuno sam uvjeren da je neusporedivo veći broj onih kojima u politici općenito, a onda i kad je riječ o SDP-u, smetaju parazitizam, nemoral, bezidejnost, neobrazovanost, isključenost stručnjaka, intelektualaca i posebnih, zainteresiranih skupina

Ne ulazeći u konkretan slučaj, htio bih ipak iznijeti tezu da je SDP-u mnogo više potrebna promjena identiteta prema smjernicama iznesenim u ovome eseju nego promjena imidža prema smjernicama koje se u ovome ili onome trenutku iznesu u medijima.

Svaka promjena imidža bez promjene u suštini unaprijed je osuđena na propast jer predstavlja promjenu forme a ne promjenu sadržaja.

Drugim riječima, nema promjene u značenju.

Sasvim je sigurno da nekima, možda čak i mnogima, smeta riječ ”partija“ u imenu SDP-a, ali potpuno sam uvjeren da je neusporedivo veći broj onih kojima u politici općenito, a onda i kad je riječ o SDP-u, smetaju parazitizam, nemoral, bezidejnost, neobrazovanost, isključenost stručnjaka, intelektualaca i posebnih, zainteresiranih skupina.

Ovaj esej završavam citatom s početka, ispod naslova: onu proverbijalnu socijaldemokratsku ružu možemo zvati imenom kojim god želimo; ako miriši, mirisat će jednako slatko kako god je mi zvali

Ta riječ ne bi smetala nikome, ili bi smetala mnogo manjem broju ljudi kada bi ono što SDP nudi uspješno odgovaralo na izazove s kojima se građani svakodnevno suočavaju.

Ovaj esej završavam citatom s početka, ispod naslova: onu proverbijalnu socijaldemokratsku ružu možemo zvati imenom kojim god želimo; ako miriši, mirisat će jednako slatko kako god je mi zvali.

S druge strane, ako je uvenula, ili ako je u pitanju neki drugi cvijet, niti nazivanje ružom neće učiniti da zamiriši slatko.

(Kraj feljtona).

Još tekstova ovog autora: