novinarstvo s potpisom
Ovih dana, na društvenim mrežama, svjedočimo potpisivanju peticije za financijsku podršku samostalnim umjetnicima iz glazbene branše.
Peticija apelira na Ministarstvo kulture RH da ponovi akciju pomoći slobodnim umjetnicima, s posebnim akcentom na glazbenike, koji su tijekom lockdowna, ali i ostalih mjeseci u ovoj godini – ostali bez tržišta. A time i bez ikakvih prihoda od profesionalne djelatnosti.
Tijekom proljetnog zatvaranja, Ministarstvo kulture, naime, donijelo je odluku o financijskoj podršci slobodnim umjetnicima za tri mjeseca u kojima ništa u Hrvatskoj nije radilo. Glazbenici sada peticijom traže nastavak pomoći, do kraja pandemije.
S druge strane, ova odluka Ministarstva rezultirala je negodovanjem nečlanova HZSU-a, koji su se – s pravom – osjetili ne samo marginalizirani već i egzistencijalno ugroženi. Njihov apel za izjednačavanjem s članovima HZSU-a – nije uopće razmatran!
Ljudima izvan glavnih tokova umjetničkih zanimanja, neće biti jasno o čemu se radi, pa je vrijedno objasniti da nisu svi koji se u Hrvatskoj profesionalno bave umjetnošću – članovi Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Štoviše, do članstva u HZSU-u ne dolazi se lako – postoje pravila i pravilnici, kriteriji koje treba ispuniti da bi u konačnici, kao istaknuti i zaslužni umjetnici i članovi HZSU-a, dobili pravo da im doprinosi budu plaćeni iz proračuna Republike Hrvatske.
Budući da Ministarstvo kulture prema članovima HZSU-a ima spomenute obaveze, činilo se logično da će i njima ponuditi naknadu za mjesece lockdowna.
Ali ni to nije išlo glatko, kako se činilo ”na papiru”!
Naime, čim je donesena spomenuta odluka, samostalni umjetnici javili su se HZSU-u, gdje im je sugerirano da ne žure s podacima koji se traže, jer je rok prijave od travnja do lipnja, pa nema smisla da u vrijeme lockdowna obilaze šaltere porezne uprave, a i stranica Ministarstva na koju se slalo prijavnicu imala je slabu prohodnost.
Već nakon mjesec dana bilo je jasno da su oni, koji su poslušali savjet HZSU-a – ostali bez potpore za travanj!
Istina je da je trebalo puno truda se probije s prijavnicom, i potom višekratnog nazivanja kako bi se dobilo potvrdu da je prijavnica stigla.
A i kriteriji – objavljeni na stranicama Ministarstva kulture – nisu bili isti za sve samostalne umjetnike koji profesionalno obavljaju samostalnu umjetničku djelatnost i kojima se doprinosi plaćaju iz proračuna Republike Hrvatske.
Oni koji su u 2019. zaradili više – dobili su veću mjesečnu potporu (3.250 kuna), a oni koji su zaradili manje – u pola manju!
Vrlo hrvatski! Tko manje zarađuje, ni ne treba mu više!
S druge strane, svi oni koji se profesionalno bave umjetnošću a nisu članovi HZSU-a – nisu dobili ništa!
Hrvati nisu narod sklon velikim protestima, uglavnom se sve svodi na reakciju iz fotelje, online, pa je tako i ”ova epizoda” prošla kao bura u čaši vode…
Ali ni tzv. ”radni” mjeseci – nisu donijeli ništa bolju situaciju za slobodne umjetnike: posla ili nije bilo, a i ako su se realizirali projekti ranije započeti ili ugovoreni – honorari su bitno smanjeni ili se i dalje duguju…
Ovo vrijedi za samostalne umjetnike svih profesija.
Slobodnjacima se, naime, lako duguje, s nepoznatim rokom plaćanja!
Oni koji se odluče zatražiti pravnu zaštitu i naknadu za odrađen posao s važećim ugovorom – pravnu će bitku dobiti, ali više nikada neće raditi za ustanovu s kojom su ušli u spor!
Još jedna tipično hrvatska situacija…
Bliži se Božić i Nova godina, vrijeme koje svi glazbenici čekaju kako bi nadoknadili slabe prihode tijekom godine, a sada je evidentno da ni od toga neće biti ništa.
Stoga ne čudi ova peticija! Koja, međutim, nema neki veliki odjek u javnosti.
Teško je reći je li po srijedi poznati hrvatski jal – ”Pa što bi oni htjeli? Dovoljno su se nagrabili prethodnih godina! ” – ili je trebalo izići s peticijom koja bi obuhvatila samostalne umjetnike u svim branšama (barem bi bilo više zainteresiranih!).
U svakom slučaju, Ministarstvo kulture je prilično gluho i nema puno izgleda da će biti drugačije!
Jer, sit gladnome ne vjeruje! – kaže stara narodna poslovica.
A i kako bi neki državni službenici ili ministri – koji redovito primaju svoje ne male plaće – razumjeli ljude koji mjesecima ne rade, a i kada rade – ovise o direktorima institucija, koji ih uvjeravaju da para nema. Osim za plaće njihovih zaposlenika, koji su u stalnom radnom odnosu!
Njima pripada i naknada za godišnji odmor, i božićnica, a samostalni umjetnici neka čekaju. Iako su posao ”odradili” mjesecima unatrag…
A sljedeći će dogodine! Do tada neka se strpe.
U međuvremenu možda dobiju lanjski honorar!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.