Skandalozno ponašanje župnika Josipa Tomića prema izbjeglicama

Ne želim vjerovati vijesti iz 24sata: ”Govor mržnje. Ne dajte migrantima ni hrane ni vode…” (24sata, 8.9.2018., str. 8). Obratila sam se župniku Josipu Tomiću zamolivši ga da odgovori je li zaista objavio na Facebooku ”preporuku” vjernicima župa iz Kupske doline Turke, Kužela i Broda na Kupi da migrantima ne daju ni vodu ni hranu ili nije.

Odgovor nisam dobila (nisam ni pronašla sporni tekst na Facebooku, saznajem da ga je obrisao). Dok ne dobijem odgovor, vjerovat ću u to da je autorica teksta Andreja Thomas svećenikove riječi autentično prenijela bez namjere iskriviti ih ili staviti ih u pogrešan kontekst.

Uostalom, kako se i može ”izvući iz konteksta” preporuka da se ne udovoljava ”nepoznatim osobama” koje ”nepozvane ulaze u kuće i traže vodu i hranu”.

Jer sam bio gladan, i dali ste mi jesti, žedan i dali ste mi piti. Bio sam stranac, i primili ste me na konak … Što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, to ste učinili meni

Tri puta smijete pogađati tko su te ”nepoznate osobe” kojima je potrebna voda i hrana? Provalnici? Vjerujem da nije nepoznato koje se ”nepoznate osobe” kreću u pograničnim mjestima duž hrvatsko-slovenske granice.

Vjerojatnije je da se ne radi o običnim kriminalcima, nego o migrantima; zovemo ih ”ilegalcima”, ”azilantima”, ”izbjeglicama” – sve su te kvalifikacije vjerojatno točne.

U svakom se slučaju radi o ljudima u nevolji – a pomoć u nevolji jezgro je Evanđelja. Novi zavjet govori jasnim rječnikom kad u prispodobi o Sudnjem danu (Mt 24, 34-38) kaže: ”…Dođite, blagoslovljeni Oca mojega!… Jer sam bio gladan, i dali ste mi jesti, žedan i dali ste mi piti. Bio sam stranac, i primili ste me na konak … Što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, to ste učinili meni.”

Pomoć ljudima u bijegu, u potrazi za azilom i smještajem je neotuđiva dužnost kršćana.

Pravo na azil postoji od 1951., otkad je na snazi Međunarodna konvencija o statusu izbjeglica (s nadopunama) temeljno je ljudsko pravo, i svaka osoba u bijegu mora imati pravo izložiti razloge zbog kojih traži zaštitu, tj. azil; svaka osoba ima pravo i na pošten postupak utvrđivanja činjenica koje govore u prilog odobravanja azila.

Svaki podnositelj molbe za azil ima pravo na human postupak i nužno zbrinjavanje u slučaju da se ne može priznati kao azilant.

I kad se nekome ne može priznati pravo na azil, postoji mogućnost supsidijarnog prava na boravak određenog trajanja.

U svakom slučaju – međunarodno pravo (još uvijek) polazi od toga da ljudi bježe od nepodnošljivih uvjeta života u njihovim zemljama podrijetla i da riskiraju život u potrazi za boljim životom: Kako taj motiv sam po sebi nije razlog za dobivanje azila, nužno je prilagoditi Konvenciju novonastalim uvjetima – jer svako ljudsko biće ima temeljno pravo na zaštitu, život i vitalno nužne preduvjete: hranu, vodu, smještaj, krov nad glavom.

Svatko tko se bavi time svjestan je da citirana Međunarodna konvencija sa svim kasnijim dodatnim nadopunama zahtijeva hitnu doradu, a da ni Schengenski sporazum ni Dublinski pogranični režim nije vrhunac mudrosti

Povrh toga, i za ove ”nepoznate ljude” moglo bi se zahtijevati ono što svako pošteno suđenje priznaje kriminalcu: nevini su dok im se ne dokaže krivica.

Nevjerojatno je, ali sudeći po župnikovoj šutnji na moj upit sve vjerojatnije, da jedan župnik to ne zna, odnosno ne želi znati – zapitat ću se: Zašto se župljani obraćaju župniku, a ne policiji ako već nisu sigurni imaju li posla s kriminalcima ili ”samo” s ljudima u nevolji.

S takvim župnicima imamo problem. Tu je nešto temeljito pošlo krivo još u vrijeme kad su se obrazovali za svećenike, kad njihovi odgojitelji i učitelji, mentori i duhovnici nisu uočili neke intelektualne/duhovne/ljudske/emocionalne deficite.

Sam problem na bosansko-hrvatskim i hrvatsko-slovenskim granicama vapi do neba.

Svatko tko se bavi time svjestan je da citirana Međunarodna konvencija sa svim kasnijim dodatnim nadopunama zahtijeva hitnu doradu, a da ni Schengenski sporazum ni Dublinski pogranični režim nije vrhunac mudrosti.

Sada, kad su buknuli naoružani sukobi između raznih milicija u Libiji (vjerojatnom polazištu i leglu krijumčarenja ljudi i ”šlepera”), moramo računati na dodatna žarišta izbjegličke krize, jer će dolaziti još više ”muškaraca”, ”vojnih dezertera”, onih ”koji se nisu htjeli odazvati pozivu legalne državne vlasti na obranu svoje domovine” navodno je komentirao župnik Josip Tomić i očitovao svoje temeljito neznanje, neinformiranost koja zaslužuje da se nazove bahatošću.

Vjerujem da odgovorni političari i političarke znaju da je nemoguće prihvatiti u jednoj, dvjema zemljama sve one koji su već stigli u Europu, a ima i novih koji se upravo ukrcavaju na brodove.

Pomoć ljudima u bijegu, u potrazi za azilom i smještajem je neotuđiva dužnost kršćana

No, pored brige za ”zaštitu nepovredivosti granice” i nedodirljivosti teritorijalnog integriteta postoji još jedan imperativ koji mora dobiti prednost pred ovim ”zaštitnim porivima”: volja za angažmanom kako bi se za vrijeme trajanja identificiranja i rješavanja statusa počele sređivati prilike u zemljama žarištima izbjegličke krize.

Do tada postoji obaveza međunarodne solidarnosti i pravedno raspoređivanje dok ne profunkcioniraju humanitarni programi resettlementa.

Dignuti glas je najmanje što se može i mora učiniti.

Nadam se da je taj župnik jedini ili među malobrojnima koji razmišljaju kako razmišljaju, a da su njegova braća po dužnosti svjesnija svojeg poslanja.

Mnogi vjernici to jesu – drugima je očito potrebna još jedna doza samosvijesti i intelektualne/duhovne samostalnosti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora