Slaviti Dan reformacije znači tražiti horizonte milosrdnosti

Za nas kršćane reformacijske baštine je između proljetnog tužnog Velikog petka praćenog radosnim Uskrsom s jedne strane te kalendarski nepreciznom, ali folklorno i darivalački (pre)bogatom prosinačkom/decembarskom Adventu s proslavom Božića kao vrhunca s druge strane još jedan datum redovito obilježavan.

Radi se o listopadskom/oktobarskom Danu reformacije (31. listopada) koji je  – iako evanđeoskom porukom motiviran i prožet – povijesno spasenjski i kalendarski ipak daleko manje potkrijepljen od gornjih središnjih Kristo-kršćanskih blagdana.

No Dan reformacije je povijesno-europski gledano itekako značajan datum.

Evo nas opet u listopadskom Tjednu reformacije ili – kako mi to u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu (ETF), Visokom teološkom učilistu međunarodne reputacije i utjecaja, znamo najaviti i realizirati – Tjednu kršćanske knjige.

Naglašavamo ”donjogradska” kako bismo podsjetili da se prekrasni grad Osijek odlikovao još (većom i ljepšom)  “gornjogradskom” sinagogom koja je, poput zagrebačke, postala žrtvom rušilačkog divljanja pronacističkog režima u vrijeme zloglasne NDH

Radi se o značajnoj, ne samo vjerskoj nego i kulturnoj cjelotjednoj manifestaciji izložbe i predstavljanja kršćanskih i inih judejsko –kršćanskom etikom te porukom pomirenja i ljubavi prožetih knjiga.

Ovogodišnji naslov tjedna glasi ”Riječ i reformacija”. Mjesto održavanja je tradicionalno: donjogradska sinagoga koja se nalazi u središtu kampusa ETF-a, a istovremeno je duhovni dom Evanđeoske crkve ”Radosna vijest”.

Donjogradska sinagoga je spomenik kulture koji je bio u ruševnom stanju dok ga nismo prije tridesetak godina obnovili paralelno sa selidbom ETF-a iz Zagreba u Osijek.

Naglašavamo ”donjogradska” kako bismo podsjetili da se prekrasni grad Osijek odlikovao još (većom i ljepšom)  ”gornjogradskom” sinagogom koja je, poput zagrebačke, postala žrtvom rušilačkog divljanja pronacističkog režima u vrijeme zloglasne NDH.

Za kršćanstvo je Biblija, znao je naglasiti Bonaventura Duda, moj učeni i duhovni Doktorvater, ne samo eminentno ekumenska knjiga, nego i ”mjerodavna i smjerodavna Božja riječ”.

Prošle su dvije godine otkad smo, uz sve ostale u zapadnom svijetu, i mi u Hrvatskoj donekle pristojno, ali i znanstveno utemeljeno obilježili (proslavili?) 500. obljetnicu glasovitih Lutherovih teza.

O toj obljetnici smo ovdje objavili nekoliko komentara o životu i značaju Martina Luthera, uzornog redovnika, katoličkog svećenika i utjecajnog profesora Svetoga pisma.

Protekle su tri godine otkada je u kontekstu priprema za veliku obljetnicu papa Franjo na poziv Svjetske luteranske federacije krenuo u švedski Lund da pridonese početku zajedničke proslave jubilarne godine, to jest 500. obljetnice protestantske reformacije kao prijelomno značajnog duhovnog događaja.

U predvečerje tog događaja je na ovom mjestu objavljena  kolumna pod provokativno (proročki?) znakovitim naslovom “Od sutra Papa više nije Antikrist niti je Luther heretik.”

Za ”Crkvu u Hrvata”, to jest ”Stepinčevu crkvu” (kako to svetogrdno zvuči!) to nije ništa značilo.

Kad je u kontekstu reformacijske obljetnice otišao na zajedničku proslavu sa Svjetskim luteranskim savezom u Lund, najtiražnije njemačke novine su ga na velikoj naslovnici nazvale ”Martin Luther 2017. godine”

U našoj ekumenski nepismenoj i konfesionalno netolerantnoj (polu)javnosti i nadalje kolaju mnoge neistine, poluistine i čiste, pa i prljave izmišljotine o Martinu Lutheru, a posebice o Jeannu Calvinu, švicarskom pokretaču protestantske reformacije.

Ovih su me dana u razgovoru za listopadski broj mjesečnika Poduzetnik pitali što se promijenilo od (Lutherove) reformacije.

Mnogo toga se promijenilo. Povijest zapadne civilizacije, posebno europske i sjevernoameričke, nezamisliva je bez snažnog formativnog kulturološkog pečata reformacije.

Upravo protestantski naglasak na individualnoj savjesti i odgovornosti pojedinca da osobno uči Božje istine izravno iz Biblije znatno je oblikovao identitet i politički eksperiment građen na predanju individualizmu, ravnopravnosti i pravima, slobodi religije, izbora i mišljenja.

Uz to je protestantizam naglašavao radnu etiku, racionalni stil života i odgovornost pojedinca za vlastiti uspjeh ili poraz u životu.

Papa Franjo je pohvalio Luthera zato što je ”Božju riječ povjerio puku”. Papa Franjo se kao nadbiskup i kardinal u Argentini bratski družio s mojim evanđeoskim prijateljima, pa su zajedno proučavali Bibliju i molili.

To objašnjava njegovu otvorenost, a ja sam počašćen time što mi je u jednom srdačnom osobnom susretu u Tirani, u prisutnosti albanskog predsjednika, dopustio da ga umjesto sa Sveti Oče oslovljavam sa Sveti Brate.

On, pod utjecajem Evanđelja, nije politički nego pastoralno orijentiran poglavar i ne zanimaju ga novac i moć, nego milosrđe i služenje.

Kad je u kontekstu reformacijske obljetnice otišao na zajedničku proslavu sa Svjetskim luteranskim savezom u Lundu, najtiražnije njemačke novine su ga na velikoj naslovnici nazvale ”Martin Luther 2017. godine”.

Angela Merkel je na jednoj ključnoj proslavi reformacije rekla:

U Osijeku, u srijedu 30. listopada 2019. godine, u donjogradskoj sinagogi, s početkom u 16.30 sati održat će se promocija knjige 500 GODINA PROTESTANTIZMA: BAŠTINA I OTISCI U HRVATSKOM DRUŠTVU

”Slaviti reformaciju za protestante znači tražiti horizonte milosrdnosti u našoj kulturi, a milosrdnost je sestra velikodušnosti, koja nas uvijek obvezuje da odgovorno postupamo prema najslabijima i najpotrebitijima, što uključuje i odgovornu otvorenost prema imigrantima”.

To je njezin kršćanski odgovor onima koji su kritični prema njezinoj otvorenosti za imigrante, a tu je njezin stav identičan stajalištu pape Franje.

Najmoćnija žena svijeta ne stidi se svoje evangeličke vjere niti se njome razbacuje. Ne voli pobožne fraze i svetom vodicom poškropljenu politiku. Ona je tu protestantski racionalna i moralno odgovorna, uvijek odmjerena na riječima jer smatra da djela govore glasnije od riječi.

Elem, zaista se veselim što ćemo ove srijede, 30. listopada, na ETF-u u Osijeku ugostiti drage prijateljice i prijatelje iz Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo (čiji sam član) i širu zainteresiranu javnost kako bismo kao suizdavači predstavili zbornik ”500 godina protestantizma: Baština i otisci u hrvatskom društvu’”.

Prenosim vam poziv i čestitam vam Dan reformacije!

***

U Osijeku, u srijedu 30. listopada 2019. godine, u Donjogradskoj Sinagogi, s početkom u 16:30 sati održat će se promocija knjige 500 GODINA PROTESTANTIZMA: BAŠTINA I OTISCI U HRVATSKOM DRUŠTVU, urednika Ivana Markešića, s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Centra Miko Tripalo i Ankice Marinović, s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Centra Miko Tripalo.

Promocija će se održati u zajedničkoj organizaciji Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku i Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

Na početku promocije pozdravnu riječ će održati Peter Kuzmič, dekan Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku; Dinka Marinović Jerolimov, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu; i Goran Sunajko, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Centar Miko Tripalo.

Promotori knjige su Vjeran Katunarić, Sveučilište u Zadru i Centar Miko Tripalo; i Josip Kregar, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Centar Miko Tripalo.

Završnu riječ na promociji će održati urednici knjige, Ivan Markešić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Centar Miko Tripalo; i Ankica Marinović, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Centar Miko Tripalo.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima
    •  Molitva: Neka nas kroz 2024. prate pax et bonum
    •  Mir Božji – Hristos se rodi!
    •  O Božiću treba razmišljati kao o središtu ljudske povijesti
    •  Volonteri su dragovoljni dobrohotnici

> Svi tekstovi ovog autora